Piše: Rubina Čengić
Opšti zaključak ovogodišnje konferencije o energetskoj tranziciji kojoj su tema bile energetske zajednice jeste da vlade i parlamenti u regionu, uz državne elektro-energetske kompanije, predstavljaju glavnu prepreku i usko grlo za efikasnu i održivu tranziciju. Učesnici na konferenciji su zaključili da predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti još uvijek nemaju jasnu viziju i opredjeljenje, pa time ni strategiju, zakonodavni okvir i akcione planove za uspješno provođenje održive energetske tranzicije u svojim zemljama. Pri tome ne prepoznaju niti značaj razvoja koncepata i podrške građanima i lokalnim zajednicama kroz razvoj građanske energiji na lokalnom nivou (kupaca-proizvođača, energetskih zajednica građana i zajednica obnovljive energije) koji, uz privredu, a naročito mala i srednja preduzeća, predstavljaju glavne aktere i lidere uspješne, efikasne i održive tranzicije svuda u svijetu.
No bez obzira na nerazumijevanje i uska grla, širom regije postoje dobre priče i uspjesi građana u ovoj oblasti.
U Hrvatskoj je Zelena energetska zadruga Sunce provela akciju skupljanja novca građana za gradnju solarne elektrane za jednu osnovnu školu u Kaštelima, a u općini Križevci zgrada lokalne samouprave ima solarnu elektranu koja je izgrađena novcem građana koji su ulaganjem u taj projekat postali investitori.
U Srbiji je Energetska zadruga Elektropionir pokrenula skupljanje novca za solarne elektrane za javne objekte u selima na Staroj Planini u Opštini Pirot i prihod od tih solarnih elektrana daje lokalnoj zajednici za nove projekte te vrste… Ovi projekti započeti su na inicijativu pojedinaca koji su imali viziju.
U Crnoj Gori se, iako nema posebnog zakona koji ih definišu, polako pojavljuju prosjumeri.
Hrvatska
–Mi sada idemo ka potpunoj energetskoj efikasnosti i potpunoj eliminaciji energetskog siromaštva, ali morate donositi odluke i ne čekati drugu polovicu mandata, kaže Mario Rajn, načelnik općine Križevci u Hrvatskoj. Smatra da je u širenju ideje o energetskoj tranziciji i efikasnosti i o građanskoj energije najvažnije imati ambasadore, one koji idu prvi.
Podsjećanja radi, sve zemlje Zapadnog Balkana su preuzele obaveze po direktivama Evropske unije koje traže korištenje obnovljivih izvora energije i energetsku tranziciju, te građansku energiju, no provedba nigdje ne ide brzo i jednostavno, ali pojedinci i grupe koje imaju viziju i u tim okolnostima uspijevaju da urade mnogo toga.
–Priča je smišljena kao vrlo jednostavna, ali u je u transponiranju zapelo, pa i na nivou EU imamo kaos jer je mnogo modela i interpretacija, a moglo je biti sasvim jednostavno. U Hrvatskoj se sada vrtimo u krugu u kom se ne zna što treba da uradi ministarstvo, što regulator, što elektroprivredno poduzeće, no građanske inicijative okupljene u energetske zajednice koje čine građani i lokalne samouprave ili male kompanije uspijevaju da realiziraju projekte koji ne traže suglasnosti koje je teško dobiti, pojašnjava Zoran Kordić iz Zelene energetske zadruge Sunce koja djeluje već deset godina. Kaže da je prvih godina primjene direktiva Evropske komisije i građanskih inicijativa postojao otpor elektroprivrednog preduzeća, ali i da se stanje posljednje tri godine značajno mijenja.
–Mislim da je presudio pritisak odozdo. Distribucija, zavisno od područja, a imamo više geografskih područja distribucije, izdaju potrebne suglasnosti u roku od tri do šest mjeseci. Do sada su bili usko grlo, ali se to mijenja, pristup priključcima postaje progresivniji. Ne znam na koji način to postižu, ali znam da nisu povećali cijenu priključka, kaže Kordić i naglašava da je cilj svih aktivnosti Evropske komisije na planu energetske tranzicije da građani postanu relevantan akter na tržištu električne energije i da sudjelujući na tom tržištu postanu centar energetske tranzicije.
–EK je nastojala da legislativom podrži građanske inicijative i zato su nastale energetske zajednice građana koje su pravni subjekti, otvorene za dobrovoljno članstvo građana, lokalnih zajednica i malih poduzeća s tim da im profit nije prioritet, pojašnjava Kordić i pojašnjavajući jedan od realiziranih primjera kaže da je grupa građana-investitora vlasnik elektrane, da im je lokalna samouprava iznajmila svoj krov na koji su stavili tu elektranu i da ta lokalna zajednica njima plaća struja, a od tog novca oni dio vraćaju investitorima, a dio ulažu nove projekte.
Kordić cijeni da najbolje rješenje ima Austrija koja je zakonima i procedurama pristupila kao pitanju potrebe, uspostavila nacionalno koordinacijsko tijelo pri nacionalnom klimatskom fondu koje je davalo punu podršku svim početnim inicijativama u ovoj oblasti, a onda su na osnovu nekoliko pilot-projekata uspostavljali pravila.
–Sad će kroz nove izmjene zakona to poboljšati, kaže Kordić.
Srbija
U Srbiji postoje zakoni, ali nema strategije koja bi definisala ciljeve, red poteza i rasporedila odgovornost, pa je tamo od usvajanja relevantnih zakona registrovano 2.200 proizvođača/potrošača, ali je 20.000 zahtjeva na čekanju, rekao je Jovan Rajić iz Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) Srbije.
–Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije je u Srbiji usvojen 2021. godine i najavljen je kao revolucija, donio je mnogo dobrih i korisnih stvari, regulisao i proizvođača-kupca i energetske zajednice, ali je izostala analiza drugih propisa koji moraju biti usklađeni s njim i uopšte mogućnost provedbe tog zakona. Tek nedavno smo napravili izmene zakona o akcizama i PDV kako bi mogli obračunati cene struje koja se proizvede i daje u sistem ili povlači iz njega. Problem su bili i podzakonski akti i mi ni sada ne možemo oceniti domet tih zakona i korist koju su građani dobili od tog zakona. Najveće je nezadovoljstvo građana zbog administrativnog zagušenja i nejasnoće procedura za podnošenje zahtjeva, kaže Rajić. Skrenuo je pažnju i na problematične izbore strateških partnera za energetske projekte od nacionalnog interesa jer je nejasno ko određuje ko je strateški partner i na osnovu čega.
Jelena Nikolić iz beogradske Energetske zadruge Elektropionir objašnjava da su kao grupa entuzijasta, nakon što su dobili zakon, počeli tražiti modele djelovanja koje građani mogu koristiti.
-Cilj nam je bio da na terenu nađemo način kako možemo nešto što ne možemo. U početku je najveći problem bio savladati nepovjerenje lokalnog stanovništva u obnovljive izvore energije jer su im male HE uništile rijeke na koje su bili oslonjeni. Aktivnosti na Staroj Planini su pokazali da ljudi vjeruju u ideju da su zainteresovani jer su novac donirali i studenti. Sada organizujemo kurseve za građane na ove teme i sav novac koji skupimo dajemo lokalnim selima za njihove potrebe u ovoj oblasti što potiče meštane i gradske vlasti da rade na ovim projektima, kaže Nikolić.
Crna Gora
U Crnoj Gori pak nemaju zakon o obnovljivim izvorima energije, ali imaju prosjumere, potrošače-proizvođače.
–Zakon o energetici kao krovni zakon pominje institute koji se mogu dovesti u vezu s kupcima-proizvođačima, ali mi imamo ambijent koji ide u korist razvoju prosjumera. Elektroprivreda Crne Gore je osnovala firmu Solar- gradnja kako bi olakšala pristup građana pravu da postanu prosjumeri i to pravno lice koje obavlja sve poslove vezane za ostvarivanje prava – njima podnosite zahtev i oni dalje rade sve pravne radnje vezane za to. Uz to Eco-fond i Elektroprivreda CG su osnovali fond koji kreditira osnivanje prosjumera s 20 posto od ukupne investicije kreditom u trajanju od 5 do 7 godina. Sve ovo nije pokriveno posebnim zakonom u cjelini, nego parcijalno, ali djeluje, priča Miloš Veljović iz Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) Crne Gore.
Saradnja u regiji
O dostignućima u regiji u oblasti energetske tranzicije govorilo se na drugoj regionalnoj konferenciji koja je u organizaciji RESET Centra i Heinrich Boell Fondacije održana u Sarajevu 30. oktobra 2023. godine na kojoj je učestvovalo više od 80 predstavnika lokalnih zajednica, ekspertske zajednice, nevladinih organizacija, regulatornih agencija, elektroprivrednih preduzeća i međunarodnih organizacija. Učesnici iz cijele regije su razmijenili iskustva uz ocjenu da je dobro da postoje ljudi koji imaju iskustva i spremni su ih podijeliti i pomoći u dostizanju ciljeva jer u Evropskoj uniji postoje bogati fondovi za energetsku tranziciju dostupni i zemljama zapadnog Balkana koje ni su članice EU, uz opšti zaključak s početka ove priče, doneseno je i nekoliko manje generalnih zaključaka.
-Zemlje regiona zapadnog Balkana nisu u potpunosti u svoje zakonodavstvo implementirale direktive koje se tiču razvoja građanske energije koje bi omogućile građanima i lokalnim zajednicama da na fer, pošten, efikasan i efektivan način mogu postati ravnopravni učesnici energetske tranzicije u zemljama regiona i doprinijeti povećanju sigurnosti snabdjevanja, vlastitoj energetskoj nezavisnosti, a time i energetskoj nezavisnosti svojih država i dekarbonizaciji elektro-energetskog sektora i društva u cjelini. Najveći napredak je u prethodnom periodu napravljen u Srbiji i to u domenu kupaca – dobavljača (prosjumera). Najgora situacija je u Bosni i Hercegovini koja je ostala jedina država na evropskom kontinentu gdje građani još uvijek ne mogu ostvariti svoja prava na učestvovanje u energetskoj tranziciji. Pored navedenog, niti jedna zemlja regiona još uvijek nije donijela provedbene propise za implementaciju zajednica obnovljive energije i energetskih zajednica građana kao najrazvijenijeg oblika građanske energije koji doprinosi decentralizaciji, demokratizaciji i demonopolizaciji društva u energetskoj tranziciji.
-Da bi se koncept građanske energije mogao uspješno implementirati državne energetske kompanije, operatori prenosne i distributivne mreže i regulatori morali bi pratiti i držati korak sa razvojem i zahtjevima koje pred njih postavlja ubrzana energetska tranzicija koja se odvija svuda oko nas. Nažalost, stiče se utisak da ovaj dio elektroenergetskog sistema daleko zaostaje i kaska za potrebama razvoja i predstavlja glavno usko grlo za efikasnu i efektivnu energetsku tranziciju i to posebno u domenu razvoja kapaciteta za prihvat građanske energije. Nedostatak stručnog kadra, nepraćenje savremenih trendova, zastarjela tehnička pravila i procedure i opšta nezainteresovanost za promjene prijete da ugroze sve napore koji se čine da se zemlje regiona ubrzano uključe u treću industrijsku revoluciju i energetsku tranziciju.
-Poseban problem u ovom kontekstu predstavljaju vlade na svim nivoima i parlamenti kod kojih još uvijek vlada pogrešno uvjerenje da velike energetske kompanije u državnom vlasništvu mogu i trebaju biti lideri energetske tranzicije što je za ove kompanije nemoguća misija s obzirom da je pred njima intenzivan proces i potreba za vlastitom transformacijom i tranzicijom uz sve probleme koje će im donijeti zatvaranje zastarjelih termoelektrana na ugalj i rudnika i prelazak na obnovljive izvore energije pri čemu se susreću i sa problemom nedostatka znanja i kadrova, relativno lošom finansijskom situacijom i uplivom politike u svaku poru njihovog upravljanja.
-I pored svih prepreka, loših zakonskih i regulatornih rješenja i nedefinisanih okvira za razvoj, pojedinci, nevladine organizacije i dio lokalnih zajednica u regionu kroz kreativna rješenja i inicijative ubrzano i uspješno radi na pitanjima energetske tranzicije u vlastitim lokalnim sredinama i sa građanima što pokazuje da postoji izražen interes, volja i pozitivna energija potrebna za promjene. Ovi primjeri mogu biti inspiracija i vodilja i za druge lokalne zajednice, organizacije i pojedince u regionu da u postojećim nepovoljnim uslovima i same krenu istim putem.
-Mogućnosti finansiranje građanske energije i projekata iz ovog domena igraju važnu ulogu u razvoju građanske energije. Finansijske organizacije (banke i mikrofinansijske institucija) imaju potrebna sredstva za uspješno i efikasno finansiranje projekata iz ovog domena. Lokalnim akterima na raspolaganju stoje i razni projekti i fondovi za ove namjene, a uspješni projekti u regionu koji su finansirani ulaganjem građana pokazuju da postoji spremnost građana za ulaganje vlastitih sredstava u razvoj građanske energije i zajednica obnovljive energije čija glavna odlika nije maksimiziranje profita. Finansijska sredstva kojima građani drže u obliku štednje predstavljaju jedan od potencijalno najvažnijih izvora za finansiranje razvoja građanske energije koji još uvijek nije u dovoljnoj mjeri stavljen u funkciju zbog nepostojanja adekvatnih modela i nejasnog zakonodavnog okvira i komplikovanih administrativnih procedura.
