Milorad Dodik se nikada u svojoj višedecenijskoj političkoj karijeri nije nalazio u, po njega lično, težoj situaciji. Protiv njega se vodi proces pred Sudom BiH, nakon što ga je državno tužilaštvo optužilo da je počino krivično djelo „Neizvršavanje odluka visokog predstavnika“, pa je otvorio front prema zapadnim zemljama, naročito SAD i Velikoj Britaniji, koje su mu uvele sankcije, a poslednji veliki udarac pretrpio je nakon što se njegovi sin i kćerka, Igor i Gorica, našli na američkoj „crnoj listi“ zbog umiješanosti o korupciju.
Piše: Ljiljana KOVAČEVIĆ
Ništa se nije desilo preko noći. Zbog svoje radikalne retorike, poziva na secesiju i političkih poteza koje je po njegovom nalogu sprovodila vlast u RS, kao i prebliskih odnosa sa Rusijom, Dodik odavno nije u dobrim odnosima za zapadnim zemljama Ipak, u proteklom periodu, koliko-toliko, uspijevao je da se nametne kao politički faktor bez kojeg Bosna i Hercegovina ne bi mogla da funkcioniše. Dodikov manevarski prostor, u kojem je mogao da igra „toplo-hladno“, da potpaljuje manje političke požare u BiH, a potom ih gasi, potpuno se smanjio zbog globalnih dešavanja i eskalacije sveprisutnog sukoba između Zapada i Rusije, u kojem je on promoter i izvršitelj naloga iz Moskve, čiji je cilj Bosnu i Hercegovinu držati u stalnoj političkoj, krizi.
Podizanje stranačke vojske
Dodiku je glavni i jedini cilj da sačuva samog sebe od moguće zatvorske kazne nakon okončanja procesa pred Sudom BiH, što bi, u skladu sa izmjenama Krivičnog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, značilo i kraj njegove političke karijere. Zato je poslednjih dana i sedmica Dodik podigao svu stranačku vojsku i dobro plaćenu propagandnu mašineriju u nastojanju da se odbrani.
Strategija odbrane
Odbrana Dodikovog lika i (ne)djela ima više pravaca.
Prvo je njegovo izjednačavanje sa cijelom Republikom Srpskom, čime se cijeli entitet pokušava sukobiti za zapadnim zemljama. Na taj način nastoji da homogenizuje narod u RS kako bi ga, ako bude potrebno, izložio kao živi štit za ličnu odbranu. Dodikov problem je što ta homogenizacija ne ide onako kako on očekuje, što pokazuje slab odziv na skupove, koje pod motom „Granica postoji“ i mitinzima „Branimo Srpsku“, organizuje njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) širom entiteta.
Na mitingu u Trebinju, za koji se tvrdi da je najveći do sada, okupilo se oko hiljadu i po ljudi, na skupove na administrativnoj međuentitetkoj liniji uglavnom dolazi po nekoliko stotina stranačkih aktivista i ljudi iz javnog sektora (natjeranih na to), a najveći fijasko bio je skup potpisivanja peticije podrške Dodiku i njegovoj porodici na Palama pod sloganom „I mi smo porodica Milorada Dodika“. Na skup je došlo tridesetak članova SNSD-a, sa ministrom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Stašom Košarcem na čelu.
Transparent koji su nosili bio je, moglo bi se reći, vjerodostojan, jer nema spora da se radi o članovima iste „familije“, s obzirom da su u medijima objavljeni brojni tekstovi u kojima su prisutni sa skupa na Palama dovođeni u vezu sa koruptivnim i nezakonitim radnjama, a samog Stašu Košarca bivša supruga je u svjedočenju pred Predstavničkim domom BiH otvoreno optužila za nasilje u porodici.
Drugi pravac svoje odbrane Dodik zasniva na stalnim prijetnjama otcjepljenjem i izazivanjem incidenata, koji bi, kako on projektuje, u jednom trenutku mogli dovesti do nestanka države Bosne i Hercegovine. Cilj takvih najava je širenje straha od novog međuetničkog sukoba u BiH, pri čemu su prijetnje o mogućem proglašenju nezavisnosti RS primarno usmjerene prema političarima u Sarajevu, kao i međunarodnim predstavnicima zapadnih zemalja, a sve da bi se izvršio pritisak na pravosuđe kako bi sudski proces protiv njega bio okončan u njegovu korist. Radi se o Dodikovom pokušaju da istrguje oslobađajuću presudu za sebe, zbog čega je spreman i na izazivanje incidenata, po cijenu da tako dovede u opasnost cijelu RS i sve ljude u njoj.
Pobočnici dodatno prijete
Dodikove apologete iz dana u dan pojačavaju tempo, iznoseći prijetnje o mogućim incidentima u slučaju da Dodik pred Sudom BiH bude proglašen krivim. Premijer RS Radovan Višković otvoreno je najavio da sudski proces protiv Dodika „može izazvati neželjene reakcije“, ističući kako je ustavna obaveza MUP-a RS da štiti predsednika republike.
– Zamislite apsurd ako neko uputi nalog za hapšenje predsjednika. Da li mora doći do kontakta između institucija i MUP-a Srpske i ko će biti za to odgovoran? – rekao je Višković.
Poručio je da bi u jednom trenutku moglo doći do „eskalacije bezbjednosne situacije u BiH“.
– Želio sam to da im kažem i neka znaju da moraju voditi računa o tome. Bilo bi dobro da o tome razmišljaju na vrijeme – rekao je Višković, navodeći da je o tome obavijestio i šefa Delegacije EU u BiH Johanna Sattlera.
Bh. ambasador na braniku Dodikovih
Dan kasnije oglasio se i ambasador BiH u Srbiji Aleksandar Vranješ, koji je stavljanje Igora i Gorice Dodik na američku „crnu listu“ nazvao „napadom“ na Dodikovu porodicu, koja je pokazala koliko je „kolektivni Zapad daleko spreman da ide u svojoj bezkrupuloznoj političkoj borbi“.
Sudski proces protiv Dodika i uvođenje američkih sankcija Igoru i Gorici Dodik, Vranješ je ocijenio kao silnu želju visokog predstavnika i zemalja koje ga podržavaju da „po svaku cijenu disciplinuju Srbe, unište RS i smaknu Milorada Dodika“, a potom izrekao jasnu prijetnu da „takvim politikama krče put za potpuno suprotan scenarij“.
– I dok Schmidt udara posljednje eksere u kovčeg državne zajednice uz zapadne aplauze, Srbi manifestuju odlučnost da brane Republiku Srpsku, svoje simbole, imovinu i institucije. Kuju Srbi odbrambene planove, pa nije ni čudo što se šefica političkog odjeljenja Ambasade Velike Britanije u Sarajevu Helen Fluker regionalno uzmuvala, pa istražuje koliku podršku Dodik ima i u Srpskoj i van nje. Mnogo toga interesuje političku Helen. Od toga kako Milorad Dodik stoji u matici, pa do pitanja da li će ga naša policija braniti svim sredstvima ukoliko mu presude anglo-sudije u Sarajevu. Nijedan odgovor joj se nije dopao. Otići će zbunjena jednog dana iz BiH. Baš kao i Schmidt – procjenjuje Vranješ.
Aleksandar Vranješ je prije diplomatske karijere i savjetničkog mesta u Dodikovim kabinetu u javnost istupao kao analitičar, zagovarajući bliske veze sa Rusijom i protiveći se NATO integracijama BiH. Stekao je zvanje docenta na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, bez obzira što je u medijima, uz priloženu argumentaciju, optuživan da je 2008. godine plagirao magistarsku tezu “Jugoslovenski ratni film na temu Narodnooslobodilačke borbe kao sredstvo političke propagande”.
Sve manje podrške
Očigledan problem za Dodika i ljude oko njega je taj što nemaju podršku među narodom u RS, kakvu su, recimo, imali 2006. godine, kada se Dodik vinuo u političke visine, do kojih je došao zamijenivši retoriku umjerenog socijaldemokrate radikalnom nacionalističkom pričom. Od tada do danas Dodikova politika građanima RS nije donijela ništa dobro. Naprotiv, institucije su dodatno urušene, osnovni stubovi društva, od obrazovanja do zdravstva potpuno devastirani, kriminal i korupcija cvjetaju, a standard većine ljudi je sve lošiji, zbog čega je na stotine hiljada ljudi otišlo iz RS za boljim životom.
Da se razumijemo, mnogi su napustili RS, ne samo zbog većih plata i boljeg standarda, već i zbog atmosfere stalnih tenzija i nesigurnosti, koje u najvećoj mjeri proizvodi Milorad Dodik i establišment u Republici Srpskoj. Na kraju, ljudi u RS su doživjeli da visoki predstavnici smjenjuju entitetske predsjednike i političke zvaničnike i nije se desilo ništa spektakularno. Mnogo je onih koji pamte da je upravo Milorad Dodik svesrdno podržavao takve mjere.
(Žurnal. info)
