Lako će se biti udružiti u zajednicu kada imamo energetski efikasno objekte. Energetska efikasnost podrazumijeva smanjenje zagađenja i štednju na grijanju. I to na način da trošimo manje ili da za isto novca dobijemo više čime podižemo vrijednost objekta i uljepšavamo ga
Piše: Rubina ČENGIĆ
U oba entiteta u Bosni i Hercegovini usvajanjem seta zakona, koji omogućavaju da građani i preduzeća proizvode električnu energiju za svoje potrebe i višak daju u elektrodistributivnu mrežu ili svojim komšijama, stvaraju se mogućnosti za uspostavu energetskih zajednica koje bi mogle biti ključne za smanjenje monopola elektroprivrednih preduzeća, smanjenje troškova za električnu energiju i smanjenje zagađenja.
Ali…
– Energetske zajednice građana ili zajednice obnovljive energije su oblici organizovanja i udruživanja građana u zajedničkoj proizvodnji energije koju mogu da troše za vlastite potrebe, prodaju na tržištu ili razmjenjuju sa drugima. One su i sredstvo putem kojeg pojedinac sa malim iznosom sredstava može, zajedno sa drugima, učestvovati u ozbiljnim energetskim projektima i po tom osnovu ostvarivati sve pripadajuće benefite. Važne su i jer animiraju i mobiliziraju građane i udružuju ih u cilju proizvodnje sopstvene energije i sticanja prihoda po tom osnovu – pojašnjava Damir Miljević, direktor RESET Centra za održivu energetsku tranziciju.
Demonopolizacija energetike
No, upozorava da BiH, kao i cijeli region, još nije uradila ništa na uspostavi energetske zajednice.
– U BiH nisu još ni stupili na snagu svi zakoni koji bi to omogućili. A tamo gdje imamo zakone – podzakonski i provedbeni akti nisu ni na vidiku. Očito je da vlasti i elektroprivrede modele građanske energije smatraju prijetnjom po sadašnji sistem i uspostavljene odnose i ne žele da proces demonopolizacije u energetici krene u BiH. U takvim uslovima bitno je širiti znanje i informacije o benefitima građanske energije za društvo u cjelini i svakog pojedinca i lokalnu zajednicu, da se stvori kritična masa zagovornika ubrzanja procesa i izvrši pritisak na one koji te procese koče – kaže Miljević.
Podsjećanja radi, Zakon o električnoj energiji, Zakon o obnovljivim izvorima energije i Zakon o energiji i regulaciji energetske djelatnosti čekaju usaglašavanja, podzakonske akte, ali i usaglašavanje sa drugim zakonima na svim nivoima vlasti poput kantonalnih ili opštinskih zakona o urbanizmu.
– Stvari idu naprijed, ali nedovoljno brzo. U FBiH Zakon o električnoj energiji prepoznaje energetske zajednice, ali se još uvijek čeka na Zakon o obnovljivim izvorima energije dok u Republici Srpskoj postoje određeni podzakonski akti, ali se oni koji rade na njihovoj primjeni ponašaju kao da ti akti ne postoje, a drugi zakoni poput zakona o urbanizmu nisu usklađeni s njima. Uz to nije definisan ni obračun PDV-a za one koji bi viškove puštali u mrežu… Dakle, na terenu imamo i vertikalnu i horizontalnu neusklađenost I zato stoji pitanje da li postoji politička volja da se na terenu nešto uradi – pojašnjava Jasminka Bjelavac iz Heinrich Boell Fondacije, koja u saradnji sa RESET Centrom organizuje sada već tradicionalnu regionalnu konferenciju o energetskoj tranziciji kojoj su ove godine tema energetske zajednice (30. oktobar 2023. godine, Sarajevo).
Potrošač – proizvođač
No eksperti naglašavaju da je u BiH, dok se čekaju dorade ili usaglašavanja zakona, nakon kojih će biti uspostavljene energetske zajednice koje će biti pravni subjekti, moguće razvijati energetsku efikasnost.
– Lako će se biti udružiti u zajednicu kada imamo energetski efikasno objekte. Energetska efikasnost podrazumijeva smanjenje zagađenja i štednju na grijanju. I to na način da trošimo manje ili da za isto novca dobijemo više čime podižemo vrijednost objekta i uljepšavamo ga. Danas su gradovi u Slovačkoj, koja je najdalje otišla u energetskoj tranziciji, uvođenjem mjera energetske efikasnosti obnovili 80 posto ukupne stambene infrastructure. To je gradovima donijelo preporod – i estetski i energetski. Kod nas se značaj efikasnosti sada ne vidi jer cijena struje nije ekonomska. Ali ako bi bila – udio struje u troškovima bi bio sigurno i do 30 posto, a to je moguće smanjiti. Za sada postoje brojni oblici podrške koju daju banke, finansijske organizacije i fondovi, mikrokreditne organizacije… Neko daje novac, neko montere, neko projekte, a neko ima cijeli paket od projekta preko nabavke do izvođenja radova . Samo mikrokreditna organizacija Partner ima spremno 250.000 kredita za domaćinstva za energetsku efikasnost ili energetsku tranziciju. Do sada je teret energetske tranzicije bio uglavnom na leđima građana i privrede, ali sada se stvari mijenjaju – kaže finansijski ekspert Mirzet Ribić iz RESET Centra.
Pojašnjava da energetska tranzicija, demokratizacija energetskog sektora i građanska energija otvaraju brojne mogućnosti za građane.
– Do sada je država kroz naknade za obnovljive izvore skupljala novac od svih potrošača i dodjeljivala ih pojedinim proizvođačima. I ko je bio bliže vatri – zaista se bolje grijao. Ali sada svaki potrošač može postati proizvođač i koristiti prirodna dobra za proizvodnju energiju. A onda se mogu udružiti u energetske zajednice koje mogu osnivati građani, lokalne zajednice, mikro i mala preduzeća koja se ne bave proizvodnjom električne energije radi prodaje i javna ustanove, poput bolnica ili škola. Novi zakoni predviđaju da će sada sredstva koja se prikupljaju od potrošača biti usmjerena u poticajne mreže koje će dobivati svi koji budu radili na efikasnosti – pojašnjava Ribić i naglašava da postoje tehničke prepreke zbog kojih cijeli proces ide dosta sporo.
Tehničke prepreke o kojima Ribić govori su nespremnost eletroprenosne mreže za dvosmjernu komunikaciju i nespremnost elektroprivredna preduzeća za promjene, pojašnjava Samir Avdaković iz Instituta za napredne tehnologije.
– Pravni problem je nedostatak podzakonskih akata koje ćemo sigurno dugo čekati i koji će definisati kako pravno regulisati nove odnose, šta sve treba operatoru sistema da može prihvatiti tu energiju. A tehnički je to što elektroprivrede kao operatori nisu spremne da prime višak električne energije koji će imati ti potrošači-proizvošači i kakvog su kvaliteta niskonaponske mreže – pošnjava Avdaković.
Tranzicija na lokalnom nivou
On napominje da elektroprivredna preduzeća nemaju pravo da blokiraju proces, ali da vjerovatno nemaju ni namjeru.
– Oni objektivno nemaju kapaciteta, ni tehničke ni ljudske resurse, uglavnom su dosta limitirani budžetima za investicije u mrežu da bi je pripremili. A bojim se i da su zakazala posebna odjeljenja koja su trebala unaprijed sagledati stanje i definisati strateške smjernice kojima bi se riješili ovakvi problem. Pred njima je veliki posao za koji je potreban promjena filozofije. Ali ne znam koliko su oni spremni za brze promjene. Javna preduzeća uglavnom imaju problem sa brzinom – kaže Avdaković.
Naglašava da je neophodan pravni okvir za nove odnose između elektroprivrednih preduzeće ili opratera i prosumjera ili potošača koji proizvode električnu energiju za vlastite potrebe.
Energetska tranzicija predstavlja proces potpunog prelaska sa korištenja fosilnih goriva (ugalj, nafta, plin), kao ograničenih (neobnovljivih) resursa, na obnovljive izvore energije (energija Sunca, vjetra, vode itd.) u cilju zaustavljanja devastacije i smanjenja zagađivanja prirodne okoline, borbe protiv klimatskih promjena i prelaska na održiv razvoj.
Energetska tranzicija podrazumijeva četiri osnovna procesa: dekarbonizaciju svih sfera proizvodnje i upotrebe energije, digitalizaciju svih procesa u cilju efikasne i efektivne tranzicije, decentralizaciju proizvodnje i snabdjevanja energijom i posljedično demokratizaciju energetskog sektora.
Najveći dio energetske tranzicije će se odvijati na lokalnom nivou što zahtijeva uključivanje svih lokalnih aktera: lokalnih vlasti, malih i srednjih preduzeća i građana. Sve analize ukazuju da će prihvaćanje energetske tranzicije od strane građana zavisiti od stepena njihovog direktnog učešća u procesima unapređenja energetske efikasnosti, elektrifikacije sektora grijanja i transporta i izgradnje obnovljivih izvora. Procjene su da će 2050. godine 50% građana EU proizvoditi energiju, uglavnom za vlastite potrebe što će činiti 50% ukupne potrošnje.
Proizvodnja iz obnovljivih izvora
Posebno važno je učešće u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora pošto takve aktivnosti pored neposrednih materijalnih efekata direktno utiču na povećanje svijesti o korištenju energije, energetskoj efikasnosti i energetskom menadžmentu. Učešće lokalnih aktera u proizvodnji se naziva građanska energija i čini ključnu komponentu demokratizacije energetike. Prošle godine na istovjetnoj konferenciji (na kojoj je učestvovalo 80 predstavnika zakonodavne i izvršnevlasti, regulatora i operatora elektroenergetskog sistema, elektroprivreda, lokalne(samo)uprave, malih i srednjih preduzeća, nevladinih organizacija, banaka, akademske zajednice, studenata i medija, kao i predstavnika međunarodnih institucija, razvojnih agencija i programa) zaključeno da je građanska energija okosnica održive energetske tranzicije u skladu za energetskim paketom EU Čista energija za sve Evropljane na čiju implementaciju u zakonodavstvo se BiH obavezala preko Energetske zajednice.
U ovom kontekstu je posebno istaknut značaj podrške kupcima/proizvođačima (prosjumerima), zajednicama obnovljive energije i energetskim zajednicama građana. Lokalne samouprave, mala i srednja preduzeća, nevladine i aktivističke organizacija kao i građani općenito su jako zainteresovani za mogućnosti koje im tranzicija daje. S druge strane – postoji dovoljno finansijskih izvora za realizaciju projekata građanske energije.
No, prošle godine je na regionalnoj konferenciji s istom temom zaključeno da je potrebno stvoriti finansijske poticaje za pripremu i realizaciju projekata građanske energije, posebno u početnoj fazi razvoja ovog modela dekarbonizacije. S te konferencije je preporučeno i da je neophodno pokrenuti organizovanu kampanju informisanja lokalnih aktera, posebno građana i privrede, o mogućnostima koje pružaju energetske zajednice i inicirati programe edukacije potencijalnih nosilaca razvoja građanske energije (lokalnih (samo)uprava, nevladinih organizacija, malih i srednjih preduzeća) o pravnim, ekonomskim i tehničkim aspektima realizacije projekata građanske energije.
