Stranka demokratske akcije će iz ovog izaći snažnija i jača, a Bakir Izetbegović je uspješan stranački lider. I to će biti i dalje.
Eto, u ova dva zaključka sažeta je jučerašnja sjednica Predsjedništva SDA. Koja se dugo očekivala. Jer, naivni su mislili, karte će biti na stolu. Poput zdjela s bananama i jabukama, koje redovito serviraju SDA najviši zvaničnici.
Poker face
Od očekivanog bijahu tek banane i jabuke. I ništa više. Karte se nisu pokazivale. Poker face jesu.
Od mnogobrojnih junaka iz Predsjedništva najjače stranke u Bošnjaka pred novinare je izašao Šefik Džaferović. Poznat po tome što neće previše folirati, ali možda neće reći ni pravu istinu.
No, očito se i Džaferović promijenio. Jer kako drugačije čitati njegovu izjavu da se SDA dostojanstveno nosila sa svim nedaćama izbora, udruživanjima protiv nje i pokušajima njenog izbacivanja iz vlasti.
– Dostojanstveno smo to podnijeli – rekao je Džaferović uvjeravajući nas da je SDA predala vlast novim vlastima gradski i demokratski.
A, nije bilo tako. Nije bilo dostojanstva u predizbornoj kampanji, u hiljadama napada, angažiranju botovskih brigada u zemlji i inozemstvu. Nije bilo ni na stranačkim tribinama.
Čudo se (ni)je desilo
I to je zasigurno jedan od najvećih (a ima ih dosta) problema s kojim se SDA nosi. Činjenica da teško priznaju istinu. Činjenica da se stranka već dugo umotava u laži, samoobmanjuje, živi na starim lovorikama, ne želi priznati vlastite greške.
Uvijek su krivi drugi. Udruženi ili pojedinačno. Bilo da je riječ o Čoviću, Dodiku, liderima Trojke. Uvijek su važniji maloljetni borci tipa Asim Sarajlić nego bivši komandant Dragan Vikić. Uvijek je pošteniji i sposobniji Fadil Novalić od bilo kojeg sposobnog biznismena bez stranačke knjižice. Doktori Kliničkog centra u Sarajevu su neradnici, a supruga Bakira Izetbegovićka sposobna voditi i KCUS i stranku i državu i određivati ko će na koje mjesto na listi. Njima je važnije da prebrojavaju koliko imaju vjernika u džamijama, a ne nazaposlenih na biroima. Jer ne brinu dok god su pune džamije. Njima je svako stavljanje revizije tužbe protiv Jugoslavije bila tema iz naftalina. Njima je vlast bila sve. I sve su radili bez greške.
Do zadnjeg je momenta Bakir Izetbegović vjerovao da će se desiti neko čudo. Aktivirao botovska mitraljeska gnijezda, koji su na gotov’s čekali. Kako progovoriš, napišeš, pomisliš eto ih. Da ti održe lekciju. Da crkneš. Da umreš. Da te snađe teška bolest. Da ti se sjeme zatre. Da Bog da ti sve najgore bilo.
Ti vjerni sljedbenici što ne brinu dok su džamije pune.
Šta bi od hemije s HDZ?
I šta će SDA dalje? Ništa posebno, kaže Džaferović. Sad su opozicija. Nastavljaju sa svojom misijom. Neće biti opozicija državi, već kako kaže, nesposobnoj vlasti. Čuj, već nesposobna. Ma kako, majku mu?
Babe Vange iz SDA sve znaju. A možda i znaju. Sa većinom ovih novih vlasti godinama su se nadmudrivali i lagali preko naših leđa. Samo su ih tada drugačije kitili – sjećate se izjave kako između HDZ i SDA ima neka čudna hemija.
No, kao u svakom hemijskom procesu – isparila ljubav. Nema više.
Barem u naredne četiri godine.
A u međuvremenu. Stranački kongres. Na kojem će se izvlačiti pouke. Jer su rezultati proteklih izbora „postali neka vrsta tereta“.
Neka neko kaže članovima SDA – nisu rezultati teret. Nego teret ima ime i prezime. I funkciju. I red je bilo da i ponudi ostavku. Preuzme ostavku. Nakon što je stranka prešla u opoziciju. A on izgubio od Denisa Bećirovića.
Glasovi s terena
No, za Predsjedništvo SDA Bakir Izetbegović je i dalje uspješni stranački lider. I kako najavljuju, bit će to i dalje.
Ako mu na put ne stanu „glasovi s terena“.
Sve glasniji glasovi protiv Izetbegovića.
Izetbegović je to nedavno ovako rekao: – Prebrojali smo se – i koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje. Neću dalje, ali samo da znate.
Neću ni ja dalje. Ali, samo da znate!
