Prema svjedočenjima, veliki procenat žena – žrtava porodičnog nasilja, koje potraže utočište u sigurnim kućama, ekonomski ovise od nasilnika jer su nezaposlene
Piše: Belmina ČORBIĆ
Skoro 53 posto žena od 15 godina iz Bosne i Hercegovine doživjelo je neki oblik porodičnog nasilja.
Tragični je to podatak koji je saopćen danas na tematskoj sjednici Komisije za jednakopravnost spolova “Ekonomsko osnaživanje žena žrtava nasilja”.
Sve ovo su čuli i donositelji zakona, zastupnici državnog i federalnog Parlamenta, političari različitih nivoa vlasti u BiH, ali i aktivistkinje i aktivisti koji se bore za prava žena iz evladinog sektora.
Podaci koji su prezentirani ni ove godine nisu ohrabrajući.
Moguće je, dešava se
Prema svjedočenjima, veliki procenat žena – žrtava porodičnog nasilja, koje potraže utočište u sigurnim kućama, ekonomski ovise od nasilnika jer su nezaposlene.
Predsjednica parlamentarne Komisije za ravnopravnost spolova Federacije BiH Alma Kratina smatra bitnim raditi, sistemski koordinirano i multidiciplinarno, na ekonomskom osnaživanju žrtava.
– Kada gledamo iz zone komofra i ugodnosti da u drugim područjima, prije svega ruralnim sredinama, žene teže žive. Da bi uplatile zdravstveno osiguranje, prvo moraju obezbijediti novac za autobusnu kartu kako bi došle do zavoda. S druge strane, najčešće žene su finansijski ovisne o partneru. A pitanje je da li će im dati potreban novac. Kada o tome govorimo iz naše perspektive mislimo da je nemoguće, ali moguće je. To se dešava – navela je Kratina.
Preveniranje nasilja
Lejla Hodović iz Gender centra Vlade FBiH podsjeća da se 2023. navršava dvadeset godina otkako je u Federaciji BiH nasilje u porodici definirano kao krivično djelo. Naglasila je da je ekonomska ovisnost žrtve od nasilnika prepoznata kao jedan od najrasprostranjenijih uzroka ove vrste nasilja.
– Neravnopravnost spolova jedan je od osnovnih problema, uzroka za nasilje. I o tome govorimo, ne samo ove godine, nego svih prethodnih godina. Smanjenjem jaza vezanog za (ne)zaposlenost, zapravo se prevenirajuće djeluje na ovu vrstu nasilja. A konkretnim mjerama se žrtvi daje mogućnost da izađe iz začaranog kruga. Sve dok se govori o ženama kao žrtvama porodičnog nasilja, nemoguće je govoriti o ravnopravnosti spolova – zaključila je Hodović.
Žene koje su žrtve nasilja o tome ne govore često i ne govore javno.
One koje su se odlučile reagovati, potražiti pomoć, posao, pa na koncu i svoje biznise susrele su se s nizom problema.
Jesu li žene “rizična kategorija”?
Dženana Alađuz, direktorica Fondacije Infohouse podsjeća na prošlogodišnje istraživanje koje je pokazalo da 85 posto ispitanica koje žele vlastiti biznis nisu nikada dobile poticaj za razvoj preduzeća. Razlog je jednostavan – 46 posto njih nije ni znalo da poticaji postoje. U 27 posto slučajeva proces apliciranja je bio previše komplikovan, a devet posto aplikantica nije ispunjavalo uvjete.
– Pitali smo i sve banke, sve privatne investitore da li su ikada dali kredit ženama da pokrenu biznis. Iznimno mali postotak njih je odgovorio potvrdno. Ostali su rekli da nisu jer su žene „rizična kategorija“, nemaju kolateral da nam daju za kredit. Manje od 30 posto žena u Bosni i Hercegovini su vlasnice nekih nekretnina – kazala je Alađuz.
Ona je navela i vlastiti primjer da nije mogla samostalno, bez supruga, dobiti kredit veći od 5.000 KM od banke čija je klijentica budući da je žena i zaposlena u nevladinom sektoru, gdje radi još od 2003. godine.
Sistem snosi odgovornost
Predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Mirjana Marinković Lepić skrenula je pažnju na važnost programa osnaživanja žena. Kazala je da podrške zapošljavanju i samozapošljavanju predstavljaju izuzetno važan alat u prevenciji, ali i oslobađanju žena iz vrtloga nasilja.
Marinković Lepić je navela da i sistem itekako snosi odgovornost za ekonomsku ovisnost žena.
– Mnogima je onemogućeno traženje posla jer sistem nije omogućio rasterećenje žene od obaveza koje ne smiju biti ekskluzivno njene. Na primjer, mnoge žene ne mogu uopšte učestvovati na tržištu rada jer ne mogu slati djecu u vrtiće ili produženi boravak. Žene se ne mogu osloniti na sistemsku brigu o bolesnim članovima svoje porodice… – kazala je Marinković Lepić.
Vrh ledenog brijega
Kao važne, učesnici su naveli projekte samozapošljavanja koji se provode na različitim nivoima vlasti, ali i kroz nevladin sektor.
No, kad je riječ o žrtvama nasilja ekonomska ovisnost samo je vrh ledenog brijega. Prije ili paralelno s ovim pitanjem moraju se rješavati i druga. Jednako teška, komplikovana, poput socijalne i zdravstvene skrbi, dokvalifikacije…
Tema današnje sjednice nisu samo žene žrtve nasilja u porodici nego nasilja uopšte, a tu spadaju i izbjeglice, žrtve trgovine bijelim robljem i razne druge kategorije.
