Tuzla vapi za bolničkim odjeljenjem na dječijoj i adolescentnoj psihijatriji. Bitka se vodi već desetak godina. Postoji objekat, obezbjeđena su sredstva. Ali, prepreku pravi administracija
Piše: Edin SKOKIĆ
Već desetak godina Univerzitetski klinički centar u Tuzli pokušava dobiti odjeljenje dječije psihijatrije, koje će osiguravati mogućnost hospitalizacije hitnih slučajeva, u adekvatnim sobama.
Takvi odjeli postoje u Sarajevu i Banjaluci. U Tuzli se maloljetni pacijenti koji se nalaze u kritičnom stanju hospitalizuju u Odjeljenje za aktutna stanja i poluintenzivnu njegu.
– Već skoro deceniju vodimo aktivnosti na formiranju odjeljenja. Imamo objekat, obezbjeđena sredstva. No, implementaciju projekta koče tehničke i administrativne stvari – kaže prof.dr. Nermina Kravić, šefica Odjela za dječiju i adolescentnu psihijatriju UKC Tuzla.
Rizik smjestiti, a još rizičnije vratiti pacijenta kući
Dok se administracija ne smiluje, hospitalizacija maloljetnih pacijenata na Odjeljenje za akutna stanja i poluintenzivnu njegu predstavlja rizik. I nije u skladu sa zakonom.
– Rizično je kada ih smjestimo, a još rizičnije ako ih u kritičnom stanju vratimo kući. Zaista smo u nezavidnom položaju. Trenutno imamo dva maloljetna pacijenta. Oni su privremeno hospitalizirani kod nas, tražimo da se premjeste u Sarajevo ili Banja Luku. Sve to iziskuje dodatne troškove roditeljima, zahtjeva kompletnu organizaciju. I opet nismo sigurni da li će biti smješteni u Sarajevu, jer ne znamo da li imaju slobodnih kapaciteta. Nama dolaze djeca koja su se pokušala ubiti, otrovati, samoozlijediti, koja su agresivna… – kaže naša sagovornica.
Kada su maloljetni pacijenti u teškom stanju i dođu sa roditeljima u pola noći ljekari ih moraju smjestiti na odljenje sa odraslim pacijentima koji imaju šizofreniju, ili su narkomani, alkoholičari… Sve što tamo vide može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja.
– U prvoj fazi projekta planirali smo pet kreveta. Mogli bi smjestiti djecu i majke. Tu je planirano da obave neophodne pretrage. Zato mogu reći da su na neki način djeca sa psihičkim problemima diskriminisana. Jer za svu djecu u TK postoje bolnički kreveti, adekvatan način liječenja, a samo za djecu sa psihičkim poteškoćama toga nema. Ipak, nadamo se da ćemo ovoj godini, nakon toliko borbe, napokon početi da radi bolničko odjeljenje – kaže profesorica Kravić.
Popunjeno u Sarajevu i Banja Luci
U prošloj, 2022. godini, ističe profesorica Kravić, bilo je 15 slučajeva koji su zahtjevali hospitalizaciju. Zbog popunjenosti kapaciteta u Sarajevu i Banja Luci jedna majka je svog maloljetnog sina odvela u Beograd.
– Imamo objekat, kadrovski možemo odgovoriti novim izazovima. Pored mene na odjeljenju radi primarijus prof.dr Zihnet Selimbašić, subspecijalista dječije i adolescentne psihijatrije. Formiranje takvog odjeljenja zahtjevalo bi angažman tarapeuta, psihotarapeuta, defektologa… i taj osnovni kadar mi imamo – kaže naša sagovornica.
Problem ovisnosti
I upozorava nas i na još neke probleme o kojima se kod nas priča uz put, sporadično, kad ponestane vijesti.
Pa navodi primjer kako je pandemija coronavirusa ostavila velike posljedice na djecu. I povećala broj ovisnika o telefonima i videoigricama.
Profesorica Kravić dijeli iskustvo sa nedavnog Svjetskog kongresa dječiji psihijatara u Dubaiju.
– Nije sve do djece. Moramo se i mi mijenjati. U svijetu se organizuju Škole roditeljstva. Jednostavno, roditelji se uče kako da ostvare interakciju sa svojom djecom. Također, stručnjaci koriste online komunikaciju za edukaciju maloljetnika. Razvijaju se i aplikacije, čini se sve da im se pomogne. U Francuskoj su pedijatri zabranili roditeljima da djeci do tri godine starosti daju mobitele u ruke. A kod nas je trend da se djetetu da mobitel, pusti crtani, kako bi ono jelo. Čak ne znaju ni pričati, ali imaju mobitel u rukama. Dakle, nije sve do djece, moramo se i mi mijenjati – napominje ona.
Cyber nasilje
Dodaje da je s tim usko vezan i problem cyber nasilja.
– Zato nam je potrebna ozbiljna kontrola, ali i edukacija. Pegla je izvanredan izum, ali ako je date djetetu od tri godine ono će se opržiti. Tako je i sa mobitelima i pristupu internetu. Moramo ograničiti vrijeme i moramo imati nadzor. Ovisnost je odvela djecu u socijalnu izolaciju, teško komuniciraju u ofline svijetu. Ali, ako roditelji sate i sate provode na mobitelu, šta će onda djeca nego ugledati se na njih – kaže prof.dr Nermina Kravić.
Ispred Odjela za dječiju i adolescentnu psihijatriju UKC Tuzla stoji građevinski materijal.
Čeka da se počne s gradnjom adekvatnog prostora za liječenje djece i adolescenata s psihičkim problemima.
Možda se to desi upravo ovog proljeća.
