Advokat i stručnjak za ustavno pravo Nedim Ademović u našem podcastu “Čitaj više, misli više” govorio je o diskriminaciji u BiH, o odlukama visokog predstavnika, o korupciji i kriminalu i tome kakvi su političari kad nisu “u ulozi”
Razgovarala: Rubina ČENGIĆ
U vrijeme kada je snimam podcast „Čitaj više – misli više“ u kom razgovaramo s Nedimom Ademovićem, advokatom i stručnjakom za ustavno pravo u BiH, aktuelna je bila treća presuda Opštinskog suda u Srebrenici o bosanskom jeziku u školama u Republici Srpskoj za koju Ademović kaže da je tragična priča.
Diskriminacija djece
– Treći put je Opštinski sud u Srebrenici donio odluku da su djeca u Konjević Polju diskriminisana jer nemaju elementarna prava u okviru osnovnog obrazovanja na maternjem jeziku. Nemaju pravo na maternji jezik, udžbenike ili nastavu na bosanskom jeziku. Nemaju đačke knjižice na bosanskom jeziku. I pri tom je u nastavnom procesu previše zastupljena ćirilica, nema ravnopravnosti dva pisma. Uz to, ta djeca nemaju ni priliku da čuju bosanski jezik od osoblja u školama jer nema osoblja koje govori bosanski jezik. Sve to je utvrdio Opštinski sud. Ali pretpostavljam da će se opet desiti da će Okružni sud preinačiti presudu, odbiti žalbu. Onda ćemo ići ka Ustavnom sudu koji ima razumijevanja za prava manjina i utvrdi elementarnu povredu, vratiti to da se rješava ponovo i onda opet idemo u bitku – ističe.
Nema odustajanja
Dodaje kako nema odustajanja. Ali, pretpostavlja da neće odustati ni vlasti u RS. Kaže, rješenje je vrlo jednostavno.
– I Ustav RS i zakoni su sasvim u skladu s međunarodnim standardima. Problem je provođenje zakona, Ustava RS i Ustava BiH. Vlast RS ne želi da štampa udžbenike koji su neutralni i prilagodljivi svim učenicima. A ne žele ih štampati na hrvatskom i bosanskom jeziku, nego sve štampaju na ćirilici i na srpskom jeziku, ne zapošljavaju dovoljno ljudi koji govore bosanski jezik i ne izdaju đačku knjižicu na bosanskom, a negiraju da se jezik zove bosanski nego ga nazivaju jezik bošnjačkog naroda dok za sebe vrlo rado kažu da vole srpski jezik – pojašnjava.
Nastavak politike 90-tih
On je upozorio da je to nastavak politike koja je započeta 90-tih godina prošlog vijeka. Ta je politika, kao radikalno polufašistička i etnonacionalna, ucrtana u prvi Ustav Republike Srpske koji kaže da je RS teritorija na kojoj živi srpski narod, pravoslavlje je državna vjera i govori se srpski jezik.
– Vlasti u RS ne žele da se odreknu tog koncepta – cijeni Ademović.
Ne krije da je, na osnovu ličnih i profesionalnih iskustava, bez obzira na najave uspostave nove vlasti, pesimista.
– Slažem se da je politika čudo, da se ljudi mijenjaju, da pregovarači nisu isti, da postoje drugi način koji vode do pozitivnog cilja. Ali, kada je u pitanju bosanski jezik, smatram da je to jedan od osnovnih stubova vlasti u RS. I oni ne odustaju od toga, ne žele da prihvate pluralnost jezika na svom teritoriju jer je to jedan od temelja njihove ideologije.
SNSD vjerovatno neće odustati
On dodaje da su ekonomskom, možda i u smislu evropskih integracija možda i može doći do napretka i kompromisa.
– Ali u ideološkom smislu ono što predstavlja simboliku vlasti, mislim da SNSD neće odustati od svog koncepta. Pesimista sam i jer BiH ne funkcionira kao pravna država, nema snage da provede te presude, čak ni one evropskog Suda za ljudska prava. Svjedoci smo da, koliko god pritiska pravila međunarodna zajednica i Vijeće Evrope, BiH ne odustaje od neprevođenja tih presuda i tronožac vlasti – upozorava Ademović.
EU je kompromis
Cijeni da je status kandidatkinje za članstvo u Evropskoj uniji, koji je BiH dobila pred kraj godine, samo kompromis i rezultat događanja na globalnom planu koji, sam po sebi, BiH ne vodi nigdje.
– Kandidatski status je rezultat agresije Rusije na Ukrajinu i liberalizacije politike sticanja kandidatskog statusa. Ali taj status je čista politička odluka. I mi ne možemo profitirati od toga jer nam je poklonjen, a na leđima nam je i dalje teret svih reformi koje moramo provesti. Formalno smo napredovali, ali faktički ništa što je od nas traženo nismo isporučili Evropskoj uniji ili Komisiji. I u tom smislu ne smatram da smo bliže Evropi jer EU je sistem vrijednosti kom ne pripadate jer vam je neko otvorio vrata, nego trebate biti takvi po svom habitusu. Doći će momenat kada će nam reći da nešto uradimo kako bi išli dalje ili ćemo ostati tu gdje jesmo – kaže Ademović.
Dignute glave i ravnopravno
On dodaje da u EU treba ući kao ravnopravan član kolektiva i sjesti za sto dignute glave i ravnopravno raspravljati s tamošnjim mišljenjem.
– Što se više budemo integrirali u bilo koje međunarodno tijelo – pritisak na domaće vlasti će biti veći da se otvore ka reformama, posebno pravosuđa, jer je to žila kucavica procesa demokratizacije. I apsolutno sam za to da nas usisavaju u te sisteme. Ali smatram da sve što radimo moramo raditi radi sebe i radi naše djece, kvaliteta našeg života, a ne radi EU – zaključuje Ademović.
U poštenju nema ideologije
Očekuje da će Federacija BiH dobiti novu vladu, da vjerojatno hoće biti problema oko imenovanja, ali da visoki predstavnik može intervenirati. Dodaje da mora biti problem činjenica da su socijaldemokrati i nacionalisti zajedno.
– U BiH trenutno nema prostora za ideologiju političkih stranaka. Mi smo na tako niskom nivou razvoja da moramo rješavati bazične stvari. I prvo moramo početi funkcionirati kao poštena država, a u poštenju nema ideologije. U bilo kojoj državi, bilo da ste lijevo ili desno, poštenje se podrazumijeva. Pa i mi moramo biti pošteni i moralni, uspostaviti osnovne postulate tržišne privrede, demokratije, moramo staviti pravosuđe na zdrave noge. I tu nema veze jeste li zeleni ili ste narodnjak. Dakle, ne zamjeram što ne slijede ideologiju koju bi po imenu trebali baštiniti. Ali ono što imamo pravo tražiti jeste da budu pošteni, vrijedni i da rade za narod i da se bore za temeljne vrijednosti koje uživaju sve evropske države – kaže.
BiH treba OHR
Ademović naglašava da BiH još uvijek treba visokog predstavnik jer kao društvo teret demokratije i pravne države ne može sama nositi na leđima.
– Država i društvo nisu dovoljni sami sebi. I generalno podržavam visokog predstavnika iako bih volio da nestane kao suvišan – kaže Ademović.
Klasična politička odluka
Ne krije svoj stav da u u odlukama visokog predstavnika donesenim pred i neposredno nakon izbora 2022. godine ima nekoliko problematičnih momenata uključujući i vrijeme donošenja odluke.
– Visoki predstavnik mora da djeluje u skladu s evropskim standardima i njegove odluke moraju poštovati najviši evropski standard. Ali odluka u trenutku zatvaranja biračkih mjesta je neprihvatljiva jer su politički subjekti koji su učestvovali u predizbornoj kampanji morali znati šta ih čeka u formiranju vlasti. A ovo je bio upad i to neprihvatljiv upad u izborni sistem – kaže.
Dodaje kako je drugi problematičan momenat intervenisanje u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Ademović smatra da to ne spada u domen rada visokog predstavnika. Ističe da je to bila klasična politička odluka koja u dobroj mjeri jača etnonacionalizam u BiH.
Razni uticaji
Cijeni da su takve odluke donesene pod raznim uticajima.
– Te odluke se donose tako da se u javnom prostoru čuju kritike, potom se one razmatraju. Onda se neko nametne kao savjetnik, onda se visoki predstavnik raspituje o tim mogućim rješenjima, razgovara sa svakim. I onda se javlja rješenje koje se preraste u odluku. Ova odluka je donesena u trenutku kada visoki predstavnik nije imao odobrenje Vijeća za implementaciju mira. Samo tri države su to podržale. Ali ona nastaje kao i svaka druga politička odluka – pod uticajem eksperata, lobista, okruženja, medija, porodice. Svako može da doprinese donošenju ili nedonošenju neke odluke. I zato ja kritikujem naše društvo jer nemamo razvijen diplomatski aparat koji bi uticao na donosioce odluka. A to je neophodno. Snaga jedne države ogleda se u snazi diplomacije, lobista, eksperata, medija, akademske zajednice… – pojašnjava Ademović.
A dijaspora?
Dodaje i kako BiH ne koristi 50 posto stanovništva u dijaspori, koja je velika snaga i potencijal. Upozorava da BiH dijasporu pušta da propada do trenutka kada će biti kasno jer dijaspora već polako zaboravlja bosanski jezik.
Iz privatno-poslovnih susreta s političarima cijeni da je veliki broj njih značajno drugačiji u javnim i privatnim istupima.
– Imam jako malo negativnih iskustava s političarima, a imao sam mnogo kontakta i s pozicijama i s opozicijama na svim nivoima. Zašto i u političkom djelovanju nisu principijelni ili dobroćudni? Pretpostavljam jer postoji pritisak zajednica, političkih stranaka, interesnih zajednica, ekonomskih zajednica u političkim miljeima, interesnih zajednica. Od njih se očekuje da se ponašaju po određenim parametrima. I onda oni nisu te osobe koje jesu, nego se uklapaju. Malo sam ljut zbog toga, ali sam svjestan da je tako. Mnogi od njih privatno ne gledaju na vjersku ili etničko pripadnost, nešto što se u javnom prostoru nameće kao bitno i dijeleće, ali nažalost je tako. Mora se mijenjati atmosfera – kaže Ademović.
Forumula koja se dobro prodaje
Vjeruje također da na ponašanje političara velikim dijelom utiču ekonomski interesi.
– Od javnih sredstava, projekata, budžeta živi jedna ogromna masa ljudi koje ti političari inkorporiraju u te sisteme. Trenutno ti sistemi funkicionišu po etnonacionalnim matricama. I kada ne možete sve te ljude nahraniti na neki drugi način – to je formula koja se prodaje na tržištu. Nama treba alternativa koja će reći da možemo sve te ljude nahraniti, a da imamo pozitivnu politiku, a ne etnonacionalizam – pojašnjava Ademović.
Stranke su korporacije
Smatra i kako su danas političke stranke – korporacije. Raspolažu ogromnim novcem.
– I evo gledamo kako se bore da uđu u vlast da bi dobili jedan do dva glasa, ruku koja bi bila prevladavajuća da se ta vlasti okrene na njihovu stranu. Dakle, jesu korporacije. Ali imaju jednostavno sredstvo upravljanja koje je neprihvatljivo za Evropu – etnonacionalizam, segregaciju, šovinizam… Sve to upotrebljavaju da bi štitili ogromnu korupciju, kriminal. A da se čak i pola korupcije i kriminala o kojima pričamo baci niz vodu -opet smo toliko ogrezli u svim negativnostima da je to grozno. Pa, pa mi smo vodeći na svim ljestvicama korumpiranih država – naglašava.
Zašto neću u Predsjedništvo BiH?
O ponudi da bude kandidat za člana Predsjedništva BiH kaže da nije bila prva.
– Svaki put je od mene bilo traženo da se izjasnim kao Bošnjak. Ali ja to neću, jer se ne osjećam kao Bošnjak. Smatram da živimo u doba u kom Bošnjaci, Srbi i Hrvati ne vide Bosance i Hercegovce i one koji su u političkom smislu totalno marginalizirani na isti način na koji su Jevreji 1933. bili isključeni. Mi nosimo tu traku, samo je niko ne vidi i još je ostalo da nam kažu da hodamo uz rub zgrada. Za mene je to bazični princip. I moramo prvo riješiti to pitanje zašto jedna cijela grupacija ljudi nema politička prava, posmatra ih se kao neljude. Čak 98 posto ljudi u BiH to posmatra i ne želi da to riješi. I to je jedan od razloga zbog kog ja uopšte nisam želio da razmišljam o mjestu u Predsjedništvu BiH. Kao što u Americi nisu dali Crncima da uđu na neka vrata, tako i nama ovdje ne daju na neka vrata. I to nije samo Predsjedništvo BiH – više je od 200 institucija u kojima formalno više od 2 posto stanovnika BiH ne može ni da se kandidira, jer se u njima slijedi nacionalni ključ – upozorava Ademović.
Šta piše u Ustavu?
Komentarisao je i nedavno javno izrečen stav da u Ustavu BiH ne piše da pravosudni radnici moraju biti objektivni i nezavisni što ih oslobađa te obaveze.
– To nije tačno. U Ustavu BiH piše da BiH funkcioniše po slovu zakona i ne možete od najvišeg akta poput ustava očekivati sve moguće rečenice, a pravnici su davno odlučili šta su temelji pravne država, a to su između ostalog principi nezavisnosti sudstva – pojašnjava Ademović
