Poštovani roditelji, uznemireni animiranim filmom, da se preslušamo na brzinu – šta su ovdje porodične vrijednosti, ko ovdje kome podmeće i o kakvoj invaziji na djecu je riječ
U kinima širom Bosne i Hercegovine (a i u regionu, kako čujem) počelo je prikazivanje animiranog filma pod nazivom “Čudesan svijet”.
Taman pomisliš, eto još jedne poslastice pred praznike, kad… Bolje da ne pričam.
Redakciji jednog portala javili se usplahireni roditelji iz Tuzle i Sarajeva. Jer, čudna mi čuda, eto odveli djecu, pa se vratili šokirani.
Ethan i Diazo
„Čudesni svijet“ je priča o obitelji Clade, pogotovo o tri generacije koja svaka traži svoje mjesto u svijetu. Oni su istraživači, izumitelji, farmeri, pustolovi, avanturisti. Najmlađi Clade, Ethan sretni je šesnaestogodišnjak, s odličnim smislom za humor i dobrom radnom etikom. Nije siguran da li želi krenuti stopama svog oca i djeda.
Ethan ima simpatiju. Dječaka Diaza. I eto ti problema.
Iz Tuzle se javlja roditelj, iznenađen sadržajem filma, koji „propagira homoseksualizam“. Pa kaže, svi su u kinu ostali šokirani. Jer su vidjeli da se „i na ovaj način urušavaju porodične vrijednosti“. Jer se, tvrdi on, podmeće da su dva gay dječaka općeprihvaćena pojava.
Ništa manje konkretan nije bio i sarajevski roditelj, koji se javio portalu.
– Invazija na našu djecu, s novim ljudskim slobodama, počela je već odavno, samo je za početak mlađoj populaciji bitno prenijeti je kroz animirane filmove – istakao je on.
Gdje vi živite?
Sad da udahnemo, zatvorimo oči, izdahnemo i krenemo putem kojim treba.
Šta je uznemirilo roditelje? To što Ethan ima simpatiju? Dječaka isto! Šta njima još smeta – što neko našoj djeci urušava porodične vrijednosti. I još? Što im se podmeće. I što se invazija na našu djecu nastavlja.
Dragi i poštovani roditelji, gdje vi to živite? S kim? U kojem okruženju? U kojem sistemu?
Mislite li da će jedan film Walt Disneya zaista urušiti porodične vrijednosti? I o kojim porodičnim vrijednostima tačno Urbi et Orbi pričamo? O tome da djeci svakodnevno demonstriramo da smo spremni sve uraditi preko štele? O tome da se diploma može kupiti čim malo izađete iz Sarajeva ili Tuzle? O tome da i za vađenje krvi ovdje trebate nazvati „nekog svoga“?
Šta znamo o porodičnim vrijednostima? Jesmo li razmišljali o tome neki dan kad smo čuli stravičnu vijest kako je unuka uz pomoć drugarice zadavila baku? Jesmo li se bunili i pisali portalima već bezbroj puta dok su silnici u brzim i preskupim makinama ubijali našu djecu?
Jesmo li podučili našu djecu porodičnim vrijednostima da jedni druge ne nazivaju pogrdnim imenima, mjere jedni druge po imenu, prezimenu, brandu patika koje nose?
Porodične vrijednosti i švedski stol
Znaju li naša djeca šta su stvarno porodične vrijednosti ili to, kao na švedskom stolu, uzimate po potrebi? Baš kao i u mnogim situacijama u našim/vašim životima?
Djeci se, velite, podmeće. Slažem se. Podmeće im se od kako se rode. Jer se rode sa skoro 3.300 KM duga. Naslijeđenih od nas, tako obdarenih porodičnim vrijednostima.
Podmećemo im da će bolje živjeti. Podmećemo im da će biti sigurniji, imati bolje obrazovanje, liječiti se u boljim bolnicama, da ćemo imati novaca za njihove sitne radosti.
Podmećemo im da će jednom biti ponosni i dostojanstveni građani u Europskoj uniji. Podmećemo im da neće biti rata, da je pravda slijepa, ali da vidi u mraku, da ubojice stigne zaslužena kazna, a kriminalce zatvor.
Budućnost u džepovima
Podmećemo im jer šutimo. Podmećemo jer savijamo kičme.
Zato ste, u pravu, dragi, zabrinuti roditelji, invazija na našu djecu se nastavlja.
Dok u privatnim džepovima političara nestaje budućnost naše djece.
Ta invazija, evo traje i traje i traje.
Pa što ne pišete portalima?
