Emir Mešić, bivši uposlenik Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, jedan je od rijetkih zviždača u BiH
Piše: Slađan TOMIĆ
Mešić je još prije nekoliko godina uočio nepravilnosti u UIO BiH i odlučio da sve prijavi Tužilaštvu BiH. Nakon toga, Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije dodijelila mu je status zviždača, ali to mu nije mnogo pomoglo.
Dobio i otkaz
Ukazujući na loše upravljanje novcem građana BiH, što je kasnije i utvrđeno revizijom, umjesto nagrade za ukazivanje na propuste, “nagrađen” je sa tri disciplinske tužbe,. Nakon toga i otkazom. Trenutno svoja prava traži na Sudu Bosne i Hercegovine.
Za Interview.ba na početku razgovora objašnjava ko su zviždači.
– Zviždači su osobe koje primjećuju određene probleme koji su od javnog značaja, a najčešće su to koruptivne aktivnosti javnih fondova. Zviždači imaju ta saznanja, pa se ohrabre svojom željom i voljom da to jednostavno prijave. Trude se da drže integritet u državnoj službi, da sarađuju s drugim kolegama koji na takav način rade. I onda izvrše ili neke interne ili eksterne prijave kako bi se uticalo na popravak, odnosno promjenu tih negativnih pojava u rukovođenju javnim institucijama – kaže Mešić.
Ni popularni, ni prihvaćeni
No, zviždači u BiH nisu ni popularni ni prihvaćeni. Oni su uglavnom rijetka, iako prijeko potrebna, pojava.
– Trenutno je status žviždača u Bosni i Hercegovini jako loš. Opšte nerazumijevanje statusa zviždača, jako loša antikorupcijska atmosfera, u kojoj se čak i institucije zadužene za borbu protiv korupcije ne usuđuju boriti protiv korupcije. Naprotiv, svoj nerad prikrivaju odnosno skreću u drugom smjeru zataškavanja. Učestvuju u zataškavanju, ne doprinose da se otkrivene nepravilnosti procesuiraju i u konačnici da se nešto od toga značajnije popravi. Dakle, jako je loš ambijent za žviždače u BiH iako na nivou države postoji zakon i Agencija za borbu protiv korupcije, oni postoje samo u teoriji u praksi to još nije primjetno – priča za Interview.ba Mešić.
Iako formalno-pravno ima zaštitu države jer je otkrio i prijavio korupciju, Mešić je na svojoj koži osjetio šta dobijaju zviždači, koji su mogli i da zažmire na uočene nepravilnosti.
– Zviždači nakon prijave korupcije uglavnom dobijaju negativno radno okruženje, dobijaju premještaje, dobijaju disciplinske prijave, sve to ima za cilj da rukovodilac institucije pokaže budućim prijaviteljima kako će se prema njima taj sistem institucija okrenuti i kako će se prema njima ponašati. U suštini da se obeshrabri bilo kakvo prijavljivanje i to je u konačnici cilj koji se nažalost realizuje prema zviždačima koji prijave korupciju u javnim institucijama – priča Mešić.
Nije uzaludno
Nakon što je on prijavio nepravilnosti dobio je premještaj, a zatim jednu, po jednu disciplinsku prijavu. Očekivao je progon i osvetu, ali uručeni otkaz nije.
– Bio sam suspendovan, degradiran, bio sam premještan dva puta, dobio sam upravo to negativno radno okruženje – dodaje Mešić.
Sretan je, ipak, što njegovo prijavljivanje nije uzaludno. Iako nezadovoljan rezulatima, oni ipak postoje u manjoj mjeri.
– Ono što sam prijavio kod određenih institucija je primjećeno. Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) je provodila i dalje provodi određene vrste istraga, s jedne strane. S druge strane, Ured za reviziju institucija je skoro vršio reviziju postupanja na carinskim terminalima UIO. Utvrđeno je da je interna revizija UIO u periodu 2021.-2022. vršila kontrolu primjene ugovora i odluke o carinskim terminalima i uradila je to kod dva držaoca terminala. Ustanovljeno je da postoje nepravilnosti, koje su na određen način ispravljene. Tako da i budžet i građani imaju neku korist. No, ostaje pitanje – ako su uočene nepravilnosti kod dva držaoca carinskih terminala, a imamo ih ukupno 30-ak, zašto se ne izvrši interna revizija i kod ostalih. Po mom mišljenju to se ne dešava upravo da se ne bi otkrile značajno prisutne nepravilnosti – kaže Mešić.
Jasan put
Ukazivanje na nepravilnosti stavilo ga je na svojevrsne, nezvanične “crne liste” kod vlasti. Ali, sa svog puta nije skrenuo. Ni odustao.
– Kad si trasirate jasan put i korake, vi idete u tom smjeru. Agencija za prevenciju i borbu protiv korupcije, nažalost to ne prepoznaje. Agencija je, jasno je, u otvorenim sukobima interesa i vezama sa političkim strukturama, koje ih postavljaju, a koje postavljaju i rukovodioce javnih institucija. Na kraju, oni odgovaraju upravo strankama koje ih delegiraju i koje stoje iza njihovog rada. Ne postoji jasna i otvorena borba insistucija protiv korupcije. Ona se svodi na primjenu nekih neprofesionalnih principa, da ne kažem nezakonitih, koji zaista nemaju uporište u zakonu. Svodi se na lične, subjektivne stavove. Ne pristupa se arguementaciji, dokumentaciji, to se svodi na neki dnevni trač– upozorava Mešić.
Odnos sudova prema zviždačima ne želi komentarisati jer je u toku sudski postupak. Ali, njegov je generalni dojam da zviždači nisu prihvatljivi institucijama.
– Slabo ko razumije probleme uzbunjivača. To su jako osjetljivi problemi – zaključuje Mešić.
Imamo zakone, ali…
Rijetku pomoć pružio mu je Transparensi International, a izvršna direktorica ove organizacije Ivana Korajlić kaže da je ophođenje prema zviždačima teško komentarisati. Naprosto jer zavisi od slučaja do slučaja. Na žalost, dodaje, nemamo jedinstven i sveobuhvatan pravni okvir koji bi zaštititio građane koji prijavljuju korupciju, odnosno zviždače.
– Imamo zakon na nivou BiH koji tretira samo zaposlene u institucijama BiH. Također, imamo zakon na nivou Republike Srpske, koji tretira zaposlene i u javnom i u privatnom sektoru. Zatim, imamo zakon Brčko distrikta. A u Federaciji BiH još nije usvojen zakon i tek je sad ponovo upućen u proceduru. Stoji u Parlamentu FBiH još od 2018. Zakoni bi trebali da osiguraju da bilo koje lice koje prijavi korupciju u svom okruženju, radnom mjestu i slično ne trpi nekakve štetne posljedice. Bez obzira da li je prijava ona podnesena interno ili eksterno. Trebala bi sistemska zaštita od većih posljedica zbog prijave korupcije – kaže Korajlić.
Ne vjeruju u sistem
Dodaje da praksa govori kako je tek mali broj onih koji su uopšte dobili zvaničnu zaštitu. Bilo da se radi o statusu zviždača dobijenog od Agencije za prevenciju korupcije na nivou BiH (APIK) ili sudskoj zaštiti u Republici Srpskoj, te mjerama u Brčko distriktu.
– Mali broj ljudi koji zatraže uopšte zaštitu i koji je dobiju. Mislim da građani ne vjeruju u sistem, ne vjeruju u efikasnost zaštite. Ako se i odluče za prijavu korupcije ona je uglavnom anonimna ili ne idu korak dalje, da zaštite svoja prava, da traže bilo kakvu vrstu zaštite. Nažalost, tome ide u prilog i da su oni koji su imali status zaštićenog prijavioca trpili posljedice. Pa je tu bilo različitih disciplinskih postupaka, otkaza… Poslana je poruka ostalima da razmisle dobro da li će nešto prijaviti. I zato postoji veliki otklon do toga da se uopšte ulazi u proces prijave i bilo kakvu dalju proceduru – pojašnjava Korajlić.
Slučaj iz Centralne banke BiH
Čak i u situacijama gdje su nadležne iste agencije i gdje važi isti zakon, postupanja su bila različita.
Korajlić navodi Mešićev primjer koji je ostao bez posla. No, navodi i primjer uposlenika Centralne banke BiH Sanjina Sinanovića koji je odlukom Suda BiH vraćen na posao.
– Posljednji slučaj zviždača iz Centralne banke je završen odlukom Suda BiH da se ponište sva rješenja Centralne banke vezano za njegov radni status. Tako da imamo različitu praksu sudova. U Republici Srpskoj jako je mali broj onih koji su zatražili sudsku zaštitu. Mislim da je riječ o samo jednoj osobi, koja je nakon sudske zaštite i vraćena na posao, od ukupno četiri osobe koje su se od 2017. obratile sudovima. Zato je i teško tumačiti kakva je praksa sudova – navodi Korajlić.
Zato vjeruje da će broj zviždača biti skoro nezamjetan dok god se prema njihovim prijavama ne budu pokretale istrage.
