Ne žele svi mladi napustiti Bosnu i Hercegovinu. I pored prilika koje im se nude u inozemstvu, neki od njih, jednostavno, odluče ostati. Svoji na svome. Na selu. Sa stokom. Među njima Samir i Ranko. Jedan iz Bareva kod Jajca, drugi iz Bjelajca kod Mrkonjić Grada. Imaju stotine ovaca, iste probleme i izazove, a uvijek se nađu pri ruci jedan drugome kada zatreba
Piše: Sanela KARAICA
Od ranog proljeća dok snijeg zapada sa ovcama su na ispaši. Ove godine vrijeme ih je poslužilo. Samir Tatarević brine o 170 ovaca. Stotinu trideset svojih i 40-ak tuđih. Plaćaju mu čuvanje.
– Iznad sela ovamo budem. Imamo one strujne čobane, šatore, kamp-kućice, tako da tu boravimo. Dok nas snijeg ne natjera. Još malo ću biti pa odoh dole u selo. Biće otave kad ljudi prestanu kositi. Cijelu zimu ovce će imati da pasu. Ne gonim ih kući sve dok snijeg dobro ne zapada ili se počnu janjiti. Onda ću male janjce skloniti u hajate kad je hladno – priča 36-ogodišnji Samir.
Vunu ne koriste
Sve manje ljudi u ovom kraju bavi se ovčarstvo. Do prije nekoliko godina hiljade ovaca su se mogle vidjeti iznad Samirovog sela i na obližnjim livadama na području Republike Srpske.
– To je zapušteno, niko ne kosi. Ima hiljadu duluma sigurno. Privatna zemlja, većinom, ali vlasnici ne obrađuju. Puste nam da čuvamo ovce. Ovdje dolaze i čobani iz susjednog sela Magaljdol, s druge strane potoka. Iz RS-a. Ranije su tri stada dolazila – kaže Tatarević.
Od ovčarstva se, iz Samirovog iskustva, može dobro živjeti, ali treba znati pametno raspolagati novcem. U proljeće se prodaju janjci, kurbani za Bajram, pred zimu ovce ili suho meso:
– Treba onda sve to rasporediti na cijelu godinu. Neku platu sebi da imaš redovno. Sad imam naručenih deset ovaca za stelje. Meso sušim kod jednog čovjeka u selu. Ja sve pripremim i kod njega odnesem na sušenje. Imam stalne mušterije. Ljudi naruče i kad bude gotovo, dođu i uzmu. Vunu ne prodajemo. Nema interesa. Palimo je i bacamo u rupe da ne ostaje po livadama. Ovce ne muzemo. Nema oko toga ko da radi. Ima tu puno posla. Sir je, kažu, gospodin kojem treba posvetiti mnogo vremena i pažnje.
Nedavno je imao “bliski susret” sa mečkom. Primakla se na nekoliko metara. Sve je zabilježio kamerom.
– Slučajno je naišla. Kerovi je potjerali i došla je meni blizu. Nije ništa uradila, samo se okrenula i otišla. Četvoro mladih voda sa sobom. Sad kažu da je otišla skroz dole iza Magaljdola. Boji se za male, pa gdje god koga vidi, samo bježi dalje. Vukova ovdje nema. Ima lisica i šakala. Pojavili se u obližnjem selu. Ja ih nisam vidio. Nisam imao problema. Imam pse koji čuvaju. Tri velika i dva mala. Njima je urođeno da znaju čuvati ovce – kaže Samir.
Politikom se ne bavi. Ni njegove “kolege” iz Republike Srpske. Tu su jedni za druge ako treba šta pomoći, učiniti uslugu, uraditi posao…
Nema teških tema
– Ima jedan momak iz Jezera. Dvadesetak njegovih ovaca bude cijelo ljeto kod mene na čobaniji. Mjesečno naplaćujem koliko smo dogovorili. Baš sada ih je trebao goniti, ali još fino vrijeme, pa sam rekao neka ih, nije problem. Pomognem mu i da proda u selu. Sarađujemo dole sa Srbima. Kada nam zafali janjaca, kurbana, zavisi šta se traži, onda od njih odemo i uzmemo. Ovdje su nam oni najbliži pa najlakše nam tako svima. Između nas nema teških tema ni bilo kakvih problema. Evo baš sinoć brat i ovi momci iz sela išli na prelo kod Ranka u Bjelajce. Često se posjećujemo. On bude ljeti s ovcama gore na Balkani, gdje je kupalište. Svakodnevno se čujemo telefonom, nekad i po deset puta. Baš mi jutros jedan rođak piše. Pita imam li prodati jednog janjca. U mene nema i ja mu dao Rankov broj. Šta god da je, jedni drugima izlazimo u susret – govori Samir.
Ranko Galić potvrđuje njegove riječi. I ovce su kupali zajedno. Urade posao i lijepo se zabave. Ovaj skromni mladić ima 27 godina i 250 ovaca.
– Pomažemo jedni drugima. Šta god radimo, šišamo, kupamo, uvijek svi zajedno. Nema politike, samo pričamo ko je bolje nahranio ovce, ko ih je gdje vodio na pašu, čije su se bolje najele – kaže Ranko.
Sa međedima je lako
Pitamo ga o izazovima ovoga posla. Je li teško raditi, ima li vukova i medvjeda?
– Gori su ljudi, sa međedima je lako. Ljudi su zeznuti – govori kroz smijeh.
On ima više od deset pasa. Tornjaka, kangala, vraćalica… Slušaju ga, pomažu. U selo se neće vraćati dok snijeg ne zapada. Na livadi ima šator i kamp-kućicu. Ponekad bude malo mraza, ali još nije strašno.
Ni Samir ni Ranko još nisu oženjeni. Malo je djevojaka ostalo u selima. Na pitanje hoće li cure za pastire, Ranko odgovara: „Hoće, kako neće. Sve se guraju u redu“.
