Luksuzno naselje Ivanica na tromeđi Dubrovnika, opštine Ravno i Trebinja najbolje opisuje apsurd bh. političke scene i odnos političara prema građanima – javni vodovod nikada nije izgrađen u ovom naselju koje je prije rata u BiH pripadalo Trebinju, a danas pripada opštini Ravno. Zašto tri decenije nakon završetka rata u ovom naselju i dalje nema vodovoda građani ne znaju, a vlast ne odgovara
Piše: Slađan TOMIĆ
Iako se nalazi svega šest kilometara od Dubrovnika, ovo naselje, sa najvećim brojem bazena po glavi stanovnika u BiH, nikada nije dobilo pitku vodu iako je pitka voda građanima više puta obećavana. Dok se opštinska vlast hvali da brine o svojim građanima i stimuliše povećanje nataliteta novčanom pomoći za svako rođeno dijete, briga o stanovništvu ove opštine u čijem naseljenom dijelu živi svega 597 stanovnika (popis iz 2013.) evidentan je odnosom prema stanovnicima Ivanice.
Danilo (72) se na Ivanicu doselio daleke 1983. i već skoro 40 godina živi kao u srednjem vijeku – bez javnog vodovoda. Jasno je da ni ova ni sve prošle vlasti nisu žurile, jer za njih to očigledno nije problem, ali Danilo i ostalih 500 stanovnika Ivanice itekako žive s velikim problemom.
– Život bez vode je težak i mukotrpan. Svi iz opštine Ravno su obećavali da ćemo dobiti vodu i ništa. I u taj bazen kod vila treba voda. Zar nije nelogično – pita se Danilo, ali ne i vlast. Oni čak ni ne odgovaraju na naše upite. Možda jer nemaju šta reći, a možda jer se brane ćutanjem.
Svjestan je naš sagovornik da voda ne samo da otežava život nego utiče i na razvoj turizma.
Potencijal ovog naselja sa 50 bazena je neiskorišten, a glavni uzrok je osnovno ljudsko pravo – pravo na vodu koje nikada nisu uživali.
– Nedostatak vode utiče na turizam… Da ima vode, imali bi sve. Ovako imamo samo dvije prodavnice i pumpu. Niko neće da otvara neki objekat ako nema vode… Ko će otvoriti frizerski salon na Ivanici ako mora kupovati cisterne vode? Turiste boli briga… oni dođu nekoliko dana, obezbjeđena im je voda i ne pitaju odakle je to – govori Danilo.
Probijen rok, ne i vodovod
Jovana Pavlović u Ivanici živi četiri godine i nedostatak vode joj otežava život. Mnogi su, kaže, obećavali izgradnju vodovodnog sistema, ali sve je ostalo na tome – obećanju.
– Vodovod ovdje nikad nije prošao iako su mnogi obećavali da će se to desiti. Prije nekih devet godina na Ivanici je bilo bušenje i tada su obećali da će u roku od dvije, tri godine biti vode – kaže Jovana.
Rok je odavno probijen, ali ne i vodovod.
Načelnik opštine Ravno Andrija Šimunović je prošle godine komentarišući problem vodosnabdijevanja obećao kako će izgradnja vodovoda početi u ovoj godini. No, radova još nema. Zašto krši obećanje i kada će početi gradnja pitali smo i mi, ali odgovor još nismo dobili. Ni mještani Ivanice nemaju zvaničan odgovor, o rješenju problema čuju samo usput.
– Čuli smo da su već kupljene cijevi za vodu – priča nam Jovana.
Na putu ka Dubrovniku iz pravca Trebinja Ivanica plijeni pažnju, posebno noću kada skupocjene vile šalju lažnu poruku da u Ivanici ne nedostaje ničega, a posebno luksuza. Ipak, u ovom naselju najveći luksuz je voda. Turisti vjerovatno ni ne znaju da se bazeni u luskuznim vilama pune vodom iz cisterne.
– Zvuči nevjerovatno da se iznajmljuju i prodaju vile u vrijednosti od nekoliko miliona maraka, a niko vam ne kaže da ćete nekoliko puta godišnje morati naručiti cisternu vode kako bi se uopšte mogli istuširati. Ivanica ima veliki potencijal za razvoj turizma samim tim što je nadomak Dubrovnika – dodaje naša sagovornica.
Kaže da se broj mještana tokom ljeta ovdje udvostruči, ali je svjesna da bi se broj doseljenika povećao, kada bi imali osnovne uslove za život.
– Voda bi olakšala život ne samo starosjediocima ovog naselja nego i ljudima koji se tek nastanjuju ovdje. Vi morate razmišljati o tome da vodu koju imate u čatrnji (betonirani bunar) trebate racionalno koristiti jer dolazak cisterne od 7 kubika plaćate 85 maraka. To vam može biti otprilike mjesec dana – pojašnjava Jovana.
Osim što vodu moraju kupovati u cisternama, problem nastaje i kada nestane struje.
– Pumpa za vodu vam radi svaki put kad otvorite česmu. Ako nestane struje, pumpa za vodu staje, a to znači da nemate vodu dok struja ponovo ne dođe i pumpa se pokrene. Naša sreća je što imamo čovjeka sa Ivanice koji vozi cisternu sa vodom pa možete uvijek naručiti vodu, ali trenutno svi naručuju pa nekad morate sačekati dan-dva. I dok drugi gradovi imaju problema sa smanjenim pritiskom vode pogotovo u zgradama, mi s tim nemamo problema. Mi vodu ili imamo ili nemamo. Vjerujem da turisti nisu ni svjesni da nema vode iz vodovodnih cijevi jer ljudi koji iznajmljuju apartmane na vrijeme obezbjede vodu i napune bazene. Oni drugi koji se dublje raspituju o našem problemu ne mogu da vjeruju da jedno naselje koje je toliko blizu Trebišnjici nema izvore vode – priča Jovana.
Borislav Kolak na Ivanici se rodio 1984. što znači da tokom života u rodnom mjestu nikada nije imao pitku vodu u cijevima u svom domu, nego je uvijek morao kupovati u cisternama.
Svjestan je da sva okolna mjesta imaju vodovod, pa mu, iako je tako od njegovog rođenja, nikad nije bilo jasno zašto vode nema u Ivanici. Da je bilo volje bilo bi i vode, a misli da su se novci namijenjeni izgradnji vodovoda trošili u druge svrhe.
– Međunarodne organizacije su prije 10 godina obećale vodu, ali novac za te projekte je otišao u sporedne tokove. Da je ovo bilo koja druga država, nadležni bi preuzeli odgovornost za ovaj problem – kaže Kolak.
Osim što otežava svakodnevni život, nedostatak vode onemogućava i razvoj pojedinih biznisa.
– Ovo utiče na izgradnju velikih objekata poput hotela, samouslužnih praonica i drugo. Ne možemo se baviti djelatnostima u kojima se koristi velika količina vode, zaljevanje vrta postaje problem. Turistima je neshvatljivo da Ivanica nema vode, a i nama – zaključuje Kolak.
Nije jasno domaćima, nije jasno strancima.
Kad bi barem vlasti imale za ovaj apsurd objašnjenje!
