Izvršna direktorica Transparency Internationala (TI) u BIH Ivana Korajlić kaže da su do sada uputili 28 prijava Centralnoj izbornoj komisiji. Stranke i njihovi kandidati ne mare mnogo što zvanična kampanja još nije počela. Prve sankcije već su izrečene. Na biračkim spiskovima ponovo se nalaze mrtvi, a zabilježeni su i govori mržnje
Razgovarala: Sanela KARAICA
Interview: Transparency International u BiH od jula provodi Monitoring predizbornih aktivnosti političkih subjekata u BiH. Kakvi su rezultati? Na koji način kandidati i stranke najčešće zloupotrebljavaju javne resurse za političku promociju?
Korajlić: Zabilježili smo ogroman broj slučajeva zloupotrebe javnih resursa u izborne svrhe. Povećanje javne potrošnje i neka jednokratna davanja i poticaji su postali trend pred svake izbore. Ne rješavaju sistemski pitanja pojedinih kategorija društva već to služi isključivo za kupovinu predizborne podrške. U prvih mjesec dana smo vidjeli da je izdvojeno oko 200 miliona maraka putem mjera entitetskih vlada, ali i kantona, opština i slično. Negdje novac daju u kešu i tako indirektno kupuju glasove javnim sredstvima.
S druge strane, javnim sredstvima plaćen je ogroman broj manifestacija koje su organizovane pod okriljem institucija. Navodno se obilježavaju dani opština, gradova i slično, a radi se zapravo o predizbornim stranačkim skupovima. Održavaju se koncerti koji mnogo koštaju, a koji se na kraju iskoriste za predstavljanje kandidata i pozivanje građana da glasaju. Da ne govorimo da smo već imali veliki broj slučajeva preuranjene kampanje odnosno plaćenog oglašavanja, koje je zabranjeno u ovom periodu.
Uranili SNSD i SDA
Interview: Centralna izborna komsija je na osnovu prijava TI BiH već sankcionisala pojedine stranke zbog preuranjene kampanje. DNS je dobio najveću kaznu, 10.500 KM, jer, kako su naveli u CIK-u, prethodno izrečene nisu imale efekta. Koje se još stranke ističu po kršenju Izbornog zakona?
Korajlić: Što se tiče preuranjene kampanje podnijeli smo 28 prijava CIK-u i u šest slučajeva su izrečene sankcije. Definitivno prednjači DNS, koji je četiri puta sankcionisan za ovo kratko vrijeme, zbog plaćenog oglašavanja prije zvaničnog početka izborne kampanje.
Kada govorimo o plaćanju predizbornih skupova javnim sredstvima, tu prednjače SNSD i SDA. SNSD je organizovao niz skupova i koncerata po Republici Srpskoj povodom dana neke opštine ili nekog grada. Na svakom se kao jedan od organizatora pojavio Vlado Đajić, koji je kandidat i koji je direktor Kliničkog centra RS. Također, bili su tu i glavni kandidati – Željka Cvijanović i Milorad Dodik, koji direktno pozivaju ljude na glasanje. Na nekim od tih manifestacija čak su zabilježene i blaže prijetnje građanima, u smislu da će na neki način trpiti posljedice ukoliko ne budu za njih glasali.
Definitivno najgori primjer su bili Dani Opštine Čelinac, gdje su doveli četiri ili pet pjevača – Sašu Matića, Anu Bekutu. Dodik, Cvijanović i Đajić su pjevali, držali govorancije i pozivali ljude da glasaju, što nema nikakve veze sa specifičnim obilježavanjem Dana Čelinca. Još nemamo informaciju koliko su platili honorare za te izvođače, jer nije provedena javna nabavka.
SDA je pod okriljem događaja Dani povratka, koji je podržalo Federalno ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe, predstavljala svoje kandidate. Na pozornici su stajala obilježja stranke, a ljude su, također, pozivali na glasanje. Ova stranka je uveliko krenula sa predizbornim skupovima i mislim da su ih do sada imali najviše. Navodno obilježavaju godišnjice nekakvih lokalnih odbora i slično.
Interview: Nametnutim odlukama visokog predstavnika u BiH povećane su novčane sankcije za ove prekršaje. Hoće li to utjecati na političare i stranke ili se oni vode logikom: „Ja ću provesti svoje, pa neka me kazne“?
Korajlić: S jedne strane, bez obzira na pooštravanje mjera, u velikom broju slučajeva strankama se isplati kršenje zakona. Oni unaprijed sve kalkulišu i idu sa tim da će platiti neku kaznu, ali će im dobit biti mnogo veća u smislu prikupljanja glasova i slično. Opet, kada uporedimo prošle i ove izbore, ne može se reći da sankcije nisu efikasne. Za prošle izbore smo imali mnogo veći broj primjera preuranjene kampanje. Poslali smo više od sto prijava i u više od 50 posto slučajeva stranke su kažnjene. Mislim da se sada malo više pridržavaju pravila, odnosno bar se ne ide u tako očigledno oglašavanje i promociju.
Nažalost, uvijek nađu nove načine. Evo, vidimo sada da promocije plaćaju javnim sredstvima. Vidjećemo kako će se to tumačiti po novim nametnutim odredbama, jer one samo površno tretiraju zloupotrebu javnih resursa i tretiraju samo pojedine javne funkcionere kada to rade.
Interview: Imate li uvid u podatke kompanija “Meta” o plaćenim reklamama političkih subjekata na društvenim mrežama? Ko je potrošio najviše novca?
Korajlić: Postoji pristup određenim podacima ali to ne daje kompletnu sliku utroška, nego samo okvirne iznose svake pojedinačne reklame i vrlo često ne sadrži sve reklame. Ono što smo evidentirali i prijavili CIK-u uglavnom su nam prijavili građani putem naše aplikacije „Reflektor“, koja služi upravo za prijavljivanje tih predizbornih nepravilnosti. Mi ćemo se svakako potruditi da i to uključimo u procjenu utroška. Prema iskustvima od ranije, mnogo se više potroši u kampanji nego što to stranke navedu u finansijskim izvještajima.
Interview: Političari na sve moguće načine pokušavaju dobiti političke poene, a strasti se posebno uzburkaju pred izbore. Jeste li već zabilježili slučajeve govora mržnje?
Korajlić: Zakonske odredbe o pravilima ponašanja u kampanji odnose se, nažalost, samo na mjesec dana zvanične kampanje. Sve ono što se dešava prije, ako nije krivično djelo, ne tretira se i ne sankcioniše. Imali smo već slučajeve govora mržnje, ali Centralna izborna komisija je skrenula pažnju da ne može pokrenuti postupak. Pokušaj CIK-a da sankcioniše govor mržnje van perioda izborne kampanje, u prošlom izbornom ciklusu, pao je na sudu. To je praktično dalo odriješene ruke strankama i kandidatima da govore šta hoće.
Interview: Birački spiskovi oduvijek ostavljaju prostor za malverzacije. Računaju li stranke i ove godine na glasove mrtvih?
Korajlić: Naši posmatrači su uočili nepravilnosti u vezi sa objavom biračkih spiskova. Neke lokalne zajednice, iako im je to bila obaveza, nisu ih izložile na propisani način. Morali smo tražiti spiskove na uvid i sve to nam je dodatno otežalo provjeru. Ipak, uspjeli smo identifikovati imena 60 preminulih osoba na spiskovima. Obavijestili smo CIK i ne znam da li su do sada konkretno postupali po prijavama.
Ključno će biti da vidimo izvode iz biračkog spiska za glasanje iz inostranstva. CIK je unaprijedio proceduru verifikacije za registraciju, ali vidjećemo da li će, kao na prošlim izborima, biti zloupotreba ličnih podataka građana koji su ovdje, a koje je neko prijavio i za glasanje iz inostranstva.
Interview: Političke stranke na razne načine pokušavaju pridobiti glasove. Čini se da je ove godine bilo mnogo javnih konkursa za zapošljavanje. Postoji li neka međusobna veza?
Korajlić: Samo za jedan mjesec našeg monitoring, zahvaljujući prijavama građana i našim posmatračima, zabilježili smo 30-ak slučajeva klasičnog stranačkog zapošljavanja. Radi se o tome da se pred izbore nastoji zaposliti kadar koji će kasnije obezbijediti određeni broj glasova. To tako funkcioniše u školama, zdravstvu, svim javnim ustanovama, od lokalnog do najviših nivoa, ali i privatnim kompanijama koje su povezane sa određenim političkim strankama.
Iskoristiću i ovu priliku da pozovem građane da prijave sve vrste eventualnih pritisaka na njih, kupovine glasova i sve nepravilnosti koje se tiču neprimjerenog ponašanja stranaka i kandidata. To mogu učiniti putem beplatne linije 0800 55555 ili putem aplikacije „Reflektor: Izbori 22“.
Kako stvarni funkcionišu?
Interview: Poslanica Socijalističke partije u Narodnoj skupštini RS-a Andrea Dorić javno je progovorila o stranačkom zapošljavanju i priznala ono što, ustvari, svi znamo – da bez stranačke nema ni radne knjižice. Ipak, izazvala je salve negodovanja u javnosti?
Korajlić: Apsolutno sve te pozicije u institucijama i posebno javnim preduzećima su stranačke i praktično se raspoređuju između stranaka. Ovo je, zapravo, samo naša ogoljena stvarnost. Novost je jedino što je neko izašao u javnost i otvoreno bez imalo suzdržavanja, srama ili bilo čega kazao da ga je stranka delegirala. Naravno, uvijek se vraćamo na to da li osobe koje stranka na taj način delegira zaista imaju kvalifikacije, iskustvo i kompetencije da budu na tim pozicijama.
Zanimljivo je bilo vidjeti neke reakcije, recimo Nenada Stevandića, čija se Ujedinjena Srpska zvanično na svojim kanalima ranije hvalila koliko je ljudi postavila na određene pozicije i zaposlila. Sve je to jedno veliko licemjerje, ali tako stvari funkcionišu i vjerovatno se to dugo neće promijeniti.
