Vareški murali mira šalju poruku zajedničkog života u različitostima

Vareš je Bosna u Bosni, poručuju mladi, koji su silom rastavljeni i stavljeni u dvije škole pod jednim krovom. Pa su odlučili starijima pokazati pogubnost takvih poteza, udružili snage u oslikavanju murala mira i poručili – Čovjek samo srcem dobro vidi  

Piše: Alen ARNAUTOVIĆ

Na samo pedesetak kilometara od Sarajeva u šumom bogatoj kotlini leži mali, u prošlosti nadaleko poznati rudarski grad – Vareš.

Žitelji ovog kraja poznatog i po tradicionalnom kovačkom zanatu, međusobne različitosti doživljavaju kao bogatstvo.

To dokazuju i mladi i to u praksi. Na najbolji mogući način – distancirajući se od diskriminirajuće obrazovne prakse u BiH, poznatije pod jednako tako diskriminirajućoj sintagmi „Dvije škole pod jednim krovom “, koja ih u najradosnijim danima djetinjstva razdvaja.

Zajedništvo u različitostima

Tako su učenici koji nastavu pohađaju po bosanskom planu i programu i njihovi vršnjaci koji uče po hrvatskom planu i programu, u vannastavnim aktivnostima  udružili snage u oslikavanju murala mira, koji predstavljaju zajedništvo u različitostima.

Murali šalju snažne poruke

Na samom kraju turbulentne 2021. godine iz Beograda su danima stizale informacije o borbi aktivista za ljudska prava da se ukloni mural posvećen ratnom zločincu Ratku Mladiću, s jedne i poštovalaca lika i djela krvnika u Hagu, osuđenog na kaznu doživotnog zatvora, s druge strane, koji su tijelima štitili mural. „Epidemija“ iscrtavanja murala  posvećenih ličnostima koje zauzimaju najtamnije stranice novije historije rapidno se širila pojedinim gradovima Srbije ali i dijelovima bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska.  Uglavnom su skrnavljene javne površine. U Zagrebu je tih dana, oslikan, ubrzo uklonjen, zatim ponovo naslikan mural s likom ratnog zločinca Slobodana Praljka. Za to vrijeme Varešu, nastajali su murali mira. Učenici koje je nehumana politika samo na osnovu imena podijelila, ujedinili su se kako bi prljave sive zidove u hladnim decembarskim danima, ukrasili jarkim bojama koje oslikavaju jedinstvo u različitostima. 

Crtali smo citat iz knjige Mali princ – „Čovjek samo srcem dobro vidi“. Bojenje murala trajalo je jedan. Nije bilo toliko teško koliko je bilo interesantno izrađivati ovo umjetničko djelo – kaže nam Dalija Ajanović, učenica sedmog razreda Osnovne škole „Vareš“.

Ulica Put mira nalazi se u centru Vareša. U svega pedesetak metara u toj ulici svoje mjesto pod nebeskim svodom našle su bogomolje tri najbrojnije abrahamske religije u BiH. Gradska džamija, katolička i pravoslavna crkva oslikavaju multikulturalnost ovog kraja, koju su vrijedni školarci preslikali i na zid.

Mural prikazuje zajedništvo, ukazujući na vrijednosti koje svi trebaju njegovati i poštovati – poručuje Nurdin Begović, koordinator projekta „Osjeti umjetnost – sačuvaj tradiciju“ neformalne grupe „Mladi Vareša“, u sklopu koje su nastali ovi murali. Projekat “Osjeti umjetnost – sačuvaj tradiciju” realizovan je zahvaljujući malom grantu USAID-ovog projekta PRO-Budućnost.

Dobri i manje dobri ljudi

A ideja se, priznaje on, javila upravo kad je u nekim gradovima u BiH vidio murale posvećene ratnim zločincima.

Begović: Jedino je ispravno ljude dijeliti na dobre i manje dobre

Takve murale mogu oslikati i podržati samo ljudi koji nemaju osjećaja za bol žrtava s bilo koje strane. BiH je za svakog normalnog čovjeka bogata zemlja koja ima mnogo toga što druge države nemaju. U jedno smo sigurni. Uspjeli smo! Vareški murali postali su tema mnogih medija. Vidjeti ljude koji dolaze u Vareš kako se slikaju ispred ili pored murala je zadovoljstvo. Jedino je ispravno ljude dijeliti na dobre i manje dobre, na one koji su sposobni i manje sposobni. Svaka naša podjela ljudi prema vjeri, naciji, bogatstvu, ili bilo kom osnovu, govori više o nama nego o drugome. Moja vjera je Islam i baš kao i ostale religije naređuje mi, između ostalog, da poštujem sve ljude, štitim i pomažem koliko mogu te zabranjuje da bilo koga napadam samo zato što pripada drugoj vjeri ili naciji. Bolje pravo od šerijata ili vjerskog prava ne postoji. Da smo svi mi više vjernici kako se predstavljamo ova država bi bila mnogo ugodnije mjesto za živjeti – poručuje Begović.

Pa su, kaže nam Begović, primjer Vareša počeli slijedili i drugi gradovi u BiH koji također na sličan način nastoje pokazati da može i mora drugačije.

Kaže i kako politika i političari nemaju adekvatan odgovor na goruće probleme, zbog čega građani često posežu za emocijama, vraćajući u prvi plan nesretni rat.

Tačno je da u Varešu postoje dva plana i programa po kojima učenici pohađaju osnovu školu. Međutim, bez obzira na prepreke koje se nameću djeca nemaju predrasude, ne žele da igraju s nekim u ekipi zbog njegovog imena nego zato što je to dobar timski igrač. Ne biraju simpatiju po imenu nego zato što im neko prija ili odgovara. Djeca žele da se druže, igraju i budu okružena svojim vršnjacima. Problem je što politika u BiH često utiče i na samo obrazovanje. Od nastavnih programa koji će se učiti u školama, sadržaja udžbenika pa sve do primjera da na nekim područjima naše države djeca nemaju pravo učiti svoj jezik. Politika bi trebala biti najplemenitije zanimanje, ali je u BiH ona sve osim toga. Nažalost to se održava na našu divnu djecu, koja ni kriva ni dužna od malih nogu mogu čuti potpuno pogrešne retorike – navodi Begović

Poput djece iz ove priče ni stariji žitelji Vareša ne mare za podijele. Dokaz za to je i većinska volja u izboru prvog čovjeka njihove lokalne zajednice. Drugi mandat uzastopno obnaša Zdravko Marošević za kojeg glasaju i Bošnjaci i Hrvati. Prilikom predstavljanja murala mira, Marošević je poručio:

– Svaki mural šalje poruku. Samo je pitanje da li je ona dobra ili loša. Mislim da ovo što smo uradili u Varešu – da ovaj mural oslikava zajedničke vrijednosti i on šalje poruku na koji način mi doživljavamo naš grad, naš zajednički život u tim različitostima – kazao je načelnik Marošević.

Posebna umjetnost

Oslikavanje murala, te prethodno određivanje proporcija na velikom formatu fizički je najzahtjevnije od svih likovnih izražaja, pored možda obrađivanja kamena, kazala nam je Maja Bajrić, akademska slikarka koja je sa vareškim osnovcima radila na ovom djelu ulične umjetnosti.

Oslikavanje murala zahtijeva posebnu umjetnost u vizualiziranju likovne teme i motiva na velikim dimenzijama jer motivi, perspektiva, boje i ostali likovni elementi imaju različite efekte na različitim dimenzijama. Tako da detalji na muralu postaju vidljivi tek iz određene razdaljine, a umjetnik to mora znati pretpostaviti i realizirati. Fizički, on unosi cijelo tijelo u stvaranje murala, isteže se, saginje i uspinje na skelu. Udiše isparavanja raznih boja i sprejeva, te vrši ogroman stres na kičmu i vrat – navodi Bajrić, dodajući da se tolika količina uloženog truda dugotrajno isplati, jedino  ukoliko se prethodno odrede adekvatne boje koje mogu što duže ostati vibrantne.

Ulicama moga grada

Jedan od najbrutalnijih primjera nacionalističke polarizacije društva oslikava se u nazivima ulica u pojedinim gradovima naše zemlje, imenovanim po ličnostima koje pripadaju najmračnijim dijelovima ovdašnje historije. Poput prethodno spomenutog „Puta mira“ ni ostali nazivi vareških ulica nikoga ne vrijeđaju. Neutralni su, ali ne i obični. Centralna ulica Zvijezda, dobila je ime po obližnjoj planini. S druge strane rijeke Stavnje je ulica, nazvana po poznatom prezimenu u ovom kraju – Ulica Franjića. Jedna od ulica simbolično nosi naziv Rudarska ulica.

Nove table s nazivima ulica i legendama o njihovom nastanku

– U sklopu projekta „Ulicama našeg grada“ izradili smo nove table s nazivima ulica i legendama o njihovom nastanku. Jer je Općinsko vijeće još davno donijelo Odluku o nazivima ulica koja je po našem skromnom mišljenju odlična. Vareš je, Bosna u Bosni. Moje prve komšije su Ivo Rajić i Katica Gavran. Svakog Bajrama oni su moji gosti, baš kao što sam i ja njihov za Božić. Mnogo je takvih primjera. U mom društvu su Kemal, Bojan, Goran ali i drugi. Sličnih primjera je jako mnogo. Naravno kao i svugdje postoje i pojedinci koji imaju drugačije stavove. Ali takvih osoba je jako malo, tako da Vareš svakako može biti pozitivan primjer zajedničkog života, mira, tolerancije i međusobnog razumijevanja – zaključuje Begović.

Zlatni Vareš

Varešanima je, dakle od međusobnih podjela, mnogo važnije ujedinjeno djelovati u stvaranju prosperitetnije budućnosti u ovom pomalo zaboravljenom kraju, koji je ne tako davno vrvio od života. Nadaju se boljim danima dolaskom društva Eastern Mining koje posjeduje koncesiju da u njihovom gradu traga za zlatom,srebrom i bakrom, pratećim supstancama cinka, barita i olova, kojima ovaj kraj obiluje. To i čine posljednjih nekoliko godina. Rudnici bi u budućnosti, najavljivano je zapošljavali oko 350 radnika, a procjenjuje se da bi eksploatacija mogla potrajati i do 15 godina, što bi donijelo zaradu oko 917 miliona dolara.

Umjesto željeza u nedavnoj prošlosti, u Varešu bi se u skorijoj budućnosti moglo eksploatisati zlato i srebro a do tada sve one koje put nanese u ovaj gradić, dočekat će murali mira koje su naslikali tamošnji osnovci. Njih,ukoliko Vareš zatrese zlatna groznica, jedne od drugih neće razdvojiti ni potraga za poslom van granica ove zemlje, jer radnici će biti potrebni u njihovom rodnom kraju.

Prethodna vijest

ISTRAŽUJEMO Koga štite Mirsad Vilić i državni bodigardi?

Naredna vijest

ISTRAŽUJEMO Kako je bivši direktor ZOI’84 Alispahić „zagubio“ više od 5.000 ski karata