Počelo je s razvrstavanjem otpada, sad se razmišlja o desaliziranju vode, a uskoro bi struju mogli prodavati i drugim ostrvima
Piše: Rubina ČENGIĆ
Na otoku Krk već nekoliko godina gotovo svi proizvode struju za svoje potrebe – za rasvjetu, grijanje, hlađenje, automobile, bicikle…a uskoro bi mogli i prodavati struju drugim ostrvima! Sve je počelo razvrstavanjem otpada, a sada razmišljaju i o desaliniziranju vode – za slučaj velikih suša. Nije bilo lako, ali je grupa entuzijasta, koje neki zovu „ekološki samuraji“, a drugi „budale“, odlučna da uspije u tome.
Konačan cilj je da kompanija Otok Krk Energija koja je u vlasništvu stanovnika ostrva postane trgovac električnom energijom. To jeste da kupuje višak energije od malih domaćih proizvođača, skladištite je u baterije za koje nastoje da ne budu od litijuma i drugih kontroverznih metala, da bi ju potom prodavali lokalnim potrošačima pod povoljnim uslovima, ali i generalno na tržištu.
I biskupi o razdvajanju otpada
Cilj je imati energetski nezavisan i ugljično neutralan otok najkasnije do 2030. godine, a puno prije 2050., koju je EU zadala kao godinu dekarbonizacije Evrope.
– Za ova rješenja morate razgovarati sa svima i za svakog imati drugačiji pristup, ali morate predstavljati ideju: ispeći janje i pozvati ljude, dati 500 intervjua u raznim medijima, otići kod biskupa, kod predsjednika države, kod vijećnika…. sa svima morate razgovarati. Sada imamo naredbu biskupa da svi svećenici tri puta godišnje na misama moraju govoriti o značaju razdvajanja otpada jer za vjernike je to pitanje zaštite djela stvoritelja, a mi odlazimo u vrtiće i škole i učimo djecu da svaka vrsta smeća ide u posebnu kantu i odmah znaju da papir ide u patku, plastika u ribicu, staklo u žabu i slično – priča Vjeran Piršić, jedan od kreatora rješenja zahvaljujući kojima je Krk sada tamo gdje jeste, gotovo sasvim energetski neovisan.
Prisjeća se da nije uvijek bilo lako jer je bilo nerazumijevanja, sukoba, čak i fizičkih napada i provala u kancelarije jer su lobiji jaki, ali da je sve manje onih koji o njemu i njegovim kolegama misle da su „budale“. Ljudi su počeli shvatati o čemu govori kada je prvi put za svoju veliku kuću dobio negativan račun za struju!
–Nas je mnogo u kući, ljeti imamo turiste i trošimo oko 8.000 kilovatsati i račun za struju mi je bio oko 1.000 eura, ali onda sam se pozabavio time, naučio da jedan kilovat fotonaponskih ćelija, ili tri panela, proizvodi oko 1.300 kilovatsati godišnje i onda sam 8.000 podijelio s 1,3 i stavio 6,8 fotonaponskih panela. To me došlo oko 10.000 eura, ali sam se prije toga prijavio na subvenciju Fonda za zaštitu okoliša koji mi je kasnije isplatio 60 posto mog ulaganja. Na taj novac sam dodao još malo i kupio baterije, kasnije dizalice topline i sada imam više struje nego mi treba, račun za struju mi je uglavnom negativan, plaćam oko 100 eura u vrijeme kada nema dovoljno sunca, a imam besplatno struju, grijanje, hlađenje i punjenje bicikla i automobila i za pet godina će mi se investicija sasvim isplatiti – navodi Piršić, te dodaje da otoku sada novac koji su davali za struju ostaje za škole, vrtiće, ambulante i sve drugo što im treba.
– Dva su razloga da svi prihvate ovakva rješenja – spašavamo planetu Zemlju i ne plaćamo energente, a svaki pojedinac bira šta od ovo dvoje više voli – priča Piršić koji je za sve zainteresovane napravio priručnik „Moja energija, moja sloboda“(https://www.ekokvarner.hr/dokumenti/33?fbclid=IwAR29b8EGpXZmQb9kGTCPn5Ad9i9RQuOfoWjOAsJj0WJooKFXM6H1PV0CC1w) koji je dostupan besplatno.
Dodatna pozitivna okolnost za Krk, ali i sve proizvođače struje za vlastite potrebe je činjenica da je EU direktivama naloženo razdvajanje proizvodnje, distribucije i isporuke električne energije. Naime, u javnosti se često govori o tome da javna preduzeća zadužena za prodaju i isporuku električne energije nisu sretna s pojavom proizvođača za vlastite potrebe koji imaju višak struje.
– Svi kupci električne energije od velikih preduzeća, u Hrvatskoj je to HEP, imaju ugovore sa tim preduzećima o preuzimanju određene količine struje, a prema direktivama EU – ako možete primati određenu količinu onda isto toliko možete i dati u sustav – pojašnjava Piršić.
No na osnovu vlastitog iskustva upozorava da ovakve procese ne treba voditi metodom pokušaja i promašaja ili učenja na greškama, nego sistematično i sa dobro promišljenim projektima.
Na Krku su o energetskoj neovisnosti i zelenim rješenjima počeli razmišljati odmah poslije domovinskog rata, 1995. godine i na bazi debata o dekarbonizaciji i „zelenim rješenjima“ koje su vođene širom svijeta. Već tada su kreirali lokalni plan „Agenda 21“ koji je problematiku prostornog planiranja, poljoprivrede, vodoopskrbe i vodoodvodnje, energetike, transporta, turizma, gospodarenja otpadom i slična pitanja promatrao iz paradigme održivosti.
U to vrijeme su osnovali Regionalnu energetsku agenciju Kvarner i Solarni klaster Hrvatske u Rijeci, potom napravili integralnu energetsku strategiju otoka, a političke odluke o energetskoj tranziciji su 2012. godine usvojile sve opštine na ostrvu. Tada je osnovana i Energetska zadruga Otok Krk kao prva takva u Hrvatskoj. Tokom 2016. i 2020 godine strategija je dobila svoj stručni update, a 2019. su osnovali i preduzeće Otok Krk energija u vlasništvu otočana. Dodatni motiv u to vrijeme su im bile sporne odluke Vlade Hrvatske da u Zagrebu gradi veliku spalionicu smeća i u Jadranskom moru provodi istraživanje, transport i eksploataciju fosilnih goriva.
– Nama je na početku njemački GIZ napravio energetsku strategiju, Sveučilište u Zagrebu izradilo strategiju gospodarenje otpadom i na ta dva dokumenta, koja su baza promjena, svi vijećnici u svim opštinama na Krku dali su saglasnost, sve političke opcije osim jedne koja je biila suzdržana. Tako smo donijeli odluku da idemo u sistem razvrstavanja otpada i da za to damo 5 miliona eura. Kada sve to imate, ide akcija kroz društvo. Aktivisti s majicama na kojima piše otok Krk najčistiji u Hrvatskoj stoje pored kontejnera i pomažu starijima da razvrstavaju otpad, dijelite letke, razgovaraju s hotelima, idu u škole i drže predavanja… niz jednostavnih logičnih koraka na podizanju svijesti građana. Mnogo je ljudi koji ne misle o tome, ali svakom treba pristupati drugačije i ponuditi mu argumente koje razumije – pojašnjava Piršić i naglašava da su sada mnogi zainteresovani za njihova rješenja.
Trenutno na otoku postoji više od 100 malih i srednjih fotonaponskih elektrana, a ideja je instalirati još 100 novih. Sada godišnje troše oko 112 GWh i predviđaju povećanje zbog prebacivanja transporta na elektro vozila i elektro plovila. Plan za budućnost je da na Ostrvu proizvode 100 megavatsati struje iz obnovljivih izvora: 60 iz sunca, 30 iz vjetra i 10 MW iz biomase i bioplina, dakle iz otpada, a to je oko 150 gigavatsati električne energije godišnje i 100 posto iz obnovljivih izvora po maksimalnoj cijeni od oko 40 eura za MWh.
U planu je i gradnja dvije velike neintegrirane fotonaponske elektrane snage 10 MW i baterijskim sistemom za pohranu, koje bi bile na dva kraja otoka kako bi se osigurao dotok sunčeve energije barem na jednom otoku u slučaju kiše ili oblačnosti na drugom.
Potom će uspostaviti energetske zajednice s pametnim mrežama koje će raspoređivati struju u datom trenutku tamo gdje je potrebnija – radnim danima preduzećim i školama, a vikendom ugostiteljima i mjestima za punjenje automobila. Svi se projekti realiziraju uz konsenzus cijele lokalne zajednice i kao komunalni projekti, dakle finansirani su iz budžeta, a sada se, sinergijom i suradnjom između lokalnih vlasti, razvojnih agencija, zadruga, organizacija civilnog društva, malih i srednjih poduzeća i akademske zajednice, nameću kao primjer dobre prakse i lider na putu ka klimatskoj neutralnosti i održivosti.
–Naš projekt je stagnirao par godina jer je tadašnja hrvatska vlada pokazala izuzetan otpor solarizaciji podržavajući ugljeni lobi i ideju izgradnje dvije termoelektrane na ugljen od 500 MW koje bi bile smještene na Jadransku obalu i pogonjene uvoznim ugljem. Tada je nacionalna energetska strategija dopuštala samo 50 MW iz obnovljivih izvora u cijeloj Hrvatskoj, a podzakonskim aktima je bilo potrebno 66 dozvola za ugradnju najmanjih fotonaponskih elektrana s vrlo skupim priključkom na mrežu koji su koštali po nekoliko tisuća eura – objašnjava Piršić.
Sveli se na tri papira
Naglašava da je promjena nastala nakon propasti projekata termoelektrana na ugljen i lokalnih referenduma.
– Od 2018. je Hrvatska osigurala mnogo pristupačniju zakonsku regulativu za izgradnju malih elektrana. Umjesto nekadašnjih 66 papira sada vam, prema novim pravilima, trebaju samo tri: vlasnički list, dokaz o legalnosti objekta koji može biti upravna dozvola i ugovor s HEP-om i cijela procedura umjesto ranijih četiri godine sada traje tri tjedana – priča Piršić.
Lokalna zajednica na Krku sada radi i na nizu projekata poput energetske efikasnosti u zgradama, modernizacije sistema javne rasvjete, kapitalnim infrastrukturnim projektima kao što su širokopojasne veze sa punim vlaknima, kanalizacija i sistematsko upravljanje otpadom i vodnim resursima.
Piršić naglašava da je u ovom slučaju važna činjenica da je riječ o sunčanom ostrvu jer bi svugdje drugo ova rješenja bila znatno skuplja, te da su od velike pomoći zakonska rješenja Evropske unije. Hvali se da na Krku sada imaju najbolje gospodarenje otpadom u mediteranskoj regiji, najbolje sireve, vina, pršut, maslinovo ulje, te trajekte koji voze na struju….
Pogledajte VIDEO PODCAST.
