Četiri vlade u FBiH gradnju Bloka 7 u Tuzli slavodobitno su nazivali osloncem, uzdanicom energetskog sektora, EU je za to vrijeme upozoravala da je projekat neodrživ, ekolozi traže da se prizna da je projekat propao, rudari to isto znaju, ali se nadaju
Piše: Maja NIKOLIĆ
Da je sve onako kako se u javnosti najavljivalo, promoviralo i obećavalo od strane institucija u Bosni i Hercegovini, Blok 7 Termoelekrane Tuzla danas bi već bio u punom zamahu svoje izgradnje.
Danas bi na ulazu u Tuzlu, Blok 7 „pozdravljao ulazak u grad“, a o ovom bi se poduhvatu naveliko pričalo kao jednom od najvećih, ako i najvećoj poslijeratnoj investiciji u zemlji. Kao o osloncu, tekovini, uzdanici energetskog sektora u BiH u kojemu su kroz brojne strategije, koje su koštale hiljade maraka, ugrađeni i ispoštovani svi ekološki standardi.
Bosna i Hercegovina je ulagala u ovaj projekt toliko mnogo vjere i nade i novaca da se uspjela povezati s jednom od najvećih ekonomskih sila u svijetu, Kinom koja je obećala najpovoljniji kredit za gradnju Bloka 7.
Neisplativo i nemoguće
Neki se još dobro sjećaju potpisivanja Aneksa 2016. godine između Elektroprivrede (EP) BiH sa kineskom kompanijom China Gezhouba Group Coupan i GEDI Guandong Elektric Power Design Institutom.
Tadašnji direktor EP BiH Bajazit Jašarević (SDA) najavio je da je riječ o projektu koji će omogućiti opstanak Termoelektrane Tuzla u narednih nekoliko desetljeća, a njegova vrijednost je 722 miliona eura.
Danas je, ipak, svima jasno da od Bloka 7 Termoelektrane Tuzla nema ništa i da će se zasigurno Bosna i Hercegovina naći pred arbitražnim sudovima u borbi za prava, jer Kina, odnosno Konzorcij Gezhouba nije ispoštovao obaveze propisne Ugovorom.
Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, najvećeg rudnika u Federaciji BiH kaže nam da je Blok 7 budućnost te da ne može ni zamisliti kako se bez ovog projekta može uopće nastaviti razmišljati o razvoju energetskog sektora u Bosni i Hercegovini.
Kako Interview nezvanično saznaje prošle sedmice je konzultantska kuća, koju je angažirala Elektroprivreda BiH da uradi analizu isplativosti modaliteta raskida Ugovora s kineskim partnerom, konačno završila posao.
No, još nije poznato kakva je „presuda“ donesena i što će u konačnici biti s projektom gradnje Bloka 7.
Sve najave iz nevladinog sektora kao i samih stručnjaka da je gradnja Bloka 7 neisplativa, ali i gotovo nemoguća, su se sada obistinile.
Denis Žiško to već godinama ponavlja, te ne želeći da bude glasnik loših vijesti, ističe da nije riječ o najvećem poslijeratnom uspjehu, već najvećoj propaloj investiciji.
– Jer, s obzirom na kretanja, na obaveze koje smo preuzeli, na planove koje imamo za dekarbonizaciju – ulaganja u objekte koji bi, da bi bili isplativi, trebali raditi sljedećih 40 godina, a koji za energent koriste fosilno gorivo su jednostavno neisplativi. Imamo sada čak i odluke Elektroprivrede i Vlade Federacije BiH da se ide u saradnji s Energetskom zajednicom u usvajanje naplate takse na CO2 emisije – kaže nam Žiško, inače koordinator programa energija i klimatske promjene i član Arhus centra BiH.
Ukoliko se ova taksa ne usvoji, cijene na evropskom tržištu će znatno porasti za našu zemlju, jer bismo u budžet Evropske unije mogli puniti zbog CO2 emisija. To bi dovelo do bankrota Elektroprivrede BiH.
– Elektroprivreda mora napokon da se uozbilji, mora ozbiljno početi raditi na planovima za dekarbonizaciju energetskog sistema. Treba prestati maštati da će se ugalj kao energent koristiti nakon 2030. godine. Jer, i pored političkih želja naših vlastodržaca ekonomija će dovesti do toga da će kompanije koje proizvode energiju iz uglja bankrotirati. Zato treba prestati graditi energetski sistem koji je baziran na principima prošlog stoljeća i početi ozbiljno ulagati u mjere energetske efikasnosti, ugradnju što više obnovljivih izvora, promjenu legislative koja će omogućiti građanima da postavljaju solarne kolektore na krovove svojih kuća i da postanu proizvođači i potrošači električne energije – dodaje Žiško.
On smatra da se otvoreno treba reći i rudarima da je budućnost rudnika u BiH realna narednih deset do petnaest godina.
Naime, prema planovima Sofijske deklaracije, čija je potpisnica i naša zemlja, kao i Zelene agende za Zapadni Balkan, BiH se treba okrenuti onim ekonomskim aktivnostima koje će zaposlenicima koji su trenutno u sektoru uglja, osigurati nova radna mjesta u drugim sektorima.
No, najveći problem, kojega su gotovo svi svjesni, ali samo rijetki o tome javno govore, je da od projekta neće biti ništa i pored uloženih miliona.
– To znači da je to propao projekat. I to treba zatvoriti. Prihvatiti tu činjenicu i ići dalje. Sada to građanima i javnosti trebaju objasniti oni političari koji su vodili pregovore o Bloku 7. Istina, nije lako nakon deset godina pričanja bajki o generacijskom projektu, bez kojeg kao ne možemo funkcionirati, bez kojeg će nam se raspasti sistem, priznati da je to propalo, da od toga ništa nema. Tu je ključ problema i zato se sada oteže s tom odlukom – uvjeren je Žiško.
Elektroprivreda BiH je do sada za pripremne radove izgradnje Bloka 7 uložila više od 18 miliona KM bez PDV-a. Ostatak, odnosno garancija za kredit, koja je plaćena kineskom partneru, a koji se kasnije izjasnio da nije spreman ispoštovati ugovorene obaveze, BiH za sada može ili tražiti povrat novca ili taj kredit preusmjeriti u obnovljive izvore energije.
Međutim, sada je to stvar pregovora, prije svega domaćih vlasti i Elektroprivrede, da nađu način da izađu što povoljnije i bezbolnije iz cijelog procesa.
– Ja se nadam da oni idu u tom pravcu. Valjda će taj konzultatnt kojega su platili 600 hiljada KM izaći s nekakvom solucijom i za povrat novca, ukoliko je preporuka da se raskine Ugovor. U suprotnom će onda i tih 600 hiljada KM biti bačeno – dodaje Žiško.
On podsjeća da je od početka sve bilo pogrešno, prije svega i jer je Blok 7 bio baziran na proizvodnji električne energije iz uglja, a što sigurno nije budućnost.
– Ljudima u rudnicima treba reći istinu i treba izaći sa planom, na koji način pomoći da nađu poslove u drugim sektorima. Što se više oteže u tom procesu, to će biti bolnija tranzicija. Nema potrebe da se više oteže s iznošenjem istine. Nema budućnosti u uglju. Termoelektrane mogu još živjeti deset do petnaest godina i to je kraj – istaknuo je na kraju razgovora Žiško.
U rudnicima potpuno suprotno razmišljanje.
Rudari: Nema odustajanja, ima sumnje
Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, uvjerava nas da nema odustajanja.
No i sam sumnja, jer je veli, realan, da će Blok 7 ikada biti dovršen.
– Ima stručnih i pametnih ljudi koji sada trebaju razmotriti kako zamijeniti sada Blok 7. Jer ovaj je projekat garancija svima, kako građanima jer je ekološki prihvatljiv, tako i nama rudarima. Pozivam odgovorne da vide šta je alternativa Bloku 7, jer samo uz ovaj projekt nećemo ovisiti od uvoza puno skuplje struje – kaže Tokić i ponavlja kako građani plaćaju povoljnu cijenu struje samo zahvaljujući rudarima i uglju.
Četiri Vlade i četiri direktora EP
No, činjenica je da će bez obzira na to, naš put u Europsku uniju biti daleko skuplji i ekološki potpuno neprihvatljiv.
No, izvjesno je, a to već danas možemo sa sigurnošću tvrditi – Blok 7 se neće graditi.
Blok kojeg su opravdavale brojne skupe strategije, koji je najavljivan kao najveći projekat, postao je investicijska prošlost i loš feedback brojih političara koji su na njemu gradili svoje parlamentarne karijere.
Neki bi danas rekli – od početka se znalo da je ova investicija oduvijek bila samo mrtvo slovo na papiru. Smokvin list za propale politike.
Ideja o gradnji Bloka 7 Termoelektrane Tuzla stara je 15 godina. Za to vrijeme izmijenile su se četiri vlade i isti broj generalnih direktora Elektroprivrede BiH.
Vrijednost projekta je sa početnih 760 miliona maraka (380 miliona eura) porasla na skoro 1,4 milijarde konvertibilnih maraka (700 miliona eura).
No, za potrošene milione, i to je sigurno, niko neće odgovarati.
