I pored, kako kažu, povijesnih poskupljenja, u Njemačkoj su cijene daleko ispod onih u BiH. Osnovne životne namirnice pogotovo su jeftinije, a kad se još porede prosječne plaće, nama je kao i uvijek puno teže
Piše: Samira PETREŠIN PORIČANIN
Šok cijene: Još trgovačkih lanaca priprema poskupljenja u Njemačkoj.
Ovo je samo jedan od naslova koji naši mediji objavljuju na naslovnicama, „podebljano“ i istaknuto, valjda kako bi nas ubijedili da nije nama najgore i da posljedice kriza, od one corona virusa do ove aktuelne u Ukrajini, zahvataju cijeli svijet.
Ništa novo i neuobičajeno, no, domaće se vijesti natječu o tome ko će prije, više i bolje izvijestiti o „stravičnim“ poskupljenjima u Njemačkoj. Baš kako da nas to raduje i kao da će nama, odavno osiromašenih, od toga biti puniji džepovi i ostave.
Uporedimo korpe
Da kojim slučajem posljednjih godina ne živim na dvije adrese – jedna je ovdje u BiH, druga u Njemačkoj, pomislila bih da je Bosna i Hercegovina mali raj u kojem je sve skoro džaba, neokrznuta krizama, kojim se čudimo i kao pomalo žalimo nad tužnom sudbinom Nijemaca.
O „stravičnim“ njemačkim cijenama može se pričati na samo jedan mogući način – poređenjem cijena prosječne korpe za jedno domaćinstvo u kod nas i u Njemačkoj.
Istina je da je u „Deutchlandu“ sve poskupilo. No, i dalje su neke od osnovnih životnih namirnica ili jednake cijene kao u BiH ili čak i jeftinije nego kod nas što ilustruju i fotografije napravljene u dva trgovačka lanca.
Tako danas najskuplji puter u Njemačkoj košta oko 2,70 eura i opet je jeftiniji od proizvoda iste marke koji sam u Sarajevu prije dva dana platila 7 maraka.
Kilogram puretine u Njemačkoj sam sredinom mjeseca platila 8 eura, a jučer sam u jednom domaćem marketu za pureće medaljone pakovanje od 300 grama, i to na akciji, izdvojila 8,70 KM.
Razlika od proizvođača do proizvođača
Suncokretovo ulje kao i u ostatku Europe i u Njemačkoj sa polica nestaje velikom brzinom, pa je kupovina u većini marketa ograničena na samo 2-3 litra po jednoj kupovini. Cijena je u prosjeku do 2 eura i samo sam u jednom marketu vidjela ulje ulje od 5 eura, ali je ta polica bila puna jer se i inače radi o skupljem proizvođaču.
Iako znatno povećane u odnosu na prije nekoliko mjeseci cijene osnovnih higijenskih potrepština i dalje su većinom jeftnije nego u našoj zemlji. Dezodoransi i stickovi brendova koje možemo naći i u BiH koštaju do 1,70 eura, kupke oko 1,5 euro, detrdženti za pranje suđa do 2 eura, a u zavisnosti od brenda sredstva za pranje rublja su kao kod nas ili nešto jeftinija.
Cijene svježeg i zrnatog sira, mocarele, mascarponea, mliječnih namaza su povećane ali i dalje najmanje 30-40 posto jeftinije nego u domaćim prodavnicama.
Za kilogram brašna, šećera ili riže u zavisnosti od marketa izdvojit ćete od pola do 2 eura. Naravno, paleta ovih proizvoda je široka,pa zdravije varijante koštaju i znatno više.
Povrće i voće su najčešće skuplji nego u BiH. Ali, tako je bilo i prije krize.
No, bez obozira na činjenicu da i u Njemačkoj osjećaju povećanja i da se na to također žale kao i mi ne smijemo zaboraviti kako su tamošnja prosječna primanja znatno veća od viših primanja i u BiH.
Naravno da i mediji i javnost u Njemačkoj s pažnjom prate skokove cijena. Ponajprije energije, koja je, prema njihovom mišljenju i po dosadašnjim standardima trenutačno visoka, a najavljuje se rast ii narednih mjeseci.
Tako su mediji prošloga vikenda, pozivajući se na objave energetskih kompanija, najavili da će za april, maj i jul osnovni snabdjevači, na čijem se području nalazi 13 miliona domaćinstava, tarife struje poskupjeti za 19,5 posto. Stručnjaci su procijenili da su se veleprodajne cijene za dobavljače električne energije utrostručile u roku od godinu dana.
Pa se tako došlo do procjene, da ako je domaćinstvo s godišnjom potrošnjom od 4.000 kilovat sati plaćalo struju 1.171 euro godišnje, sada je to 1.737 eura.
I cijena plina u prosjeku će rasti za 42,3 posto, a dobavljači se, kako navode analitičari, bore s “povijesno visokim nabavnim cijenama”.
Sve to jeste udar i na standard Nijemaca, ali prema zvaničnim statistikama prosječna plaća u Njemačkoj u ovoj godini iznosi 4.093 eura, a u odnosu na prethodnu, kada je bila 3.981 euro povećana je za 2,81 posto.
Visina plaća u Njemačkoj ne ovisi samo o vrsti posla, već i u regiji, pa se tako navodi da u prosjeku najmanje zarađuju vozači – 2.293 eura, a rekorderi u plaći su ne samo inženjeri već i majstori na naftnim platformama s oko 7.000 eura prosjeka, hirurzi s prosječnom plaćom oko 5.500 eura, zaposleni u zračnom autoprijevozu, naravno i i stručnjaci u IT sektoru, bankari…
Prosječna primanja školskih učitelja u Njemačkoj su 3600 eura.
Iznosu koji pojedinac treba da izdvoji za troškove tipične za jedno domaćinstvo, hrana, smještaj, prevoz, režije dosta ovise i od dijela zemlje u kojoj živite.
Na primjer, stan u kojem ja živim nalazi se u jednom malom turističkom mjestu i plaćamo ga 550 eura. U taj iznos su uračunate sve režije osim tv pretplate interneta. Međutim za istu kvadraturu stana u Minhenu, Berlinu ili Frankfurtu bismo sigurno morali izdvojiti i duplo više novca ukoliko bi uopće imali sreću da pronađemo takav smještaj.
Cijena mjesečne karte za gradski prevoz, u pokrajini u kojoj živim, je 55 eura. Međutim već od juna njemačka vlada planira stanovnicima ove zemlje staviti na raspolaganje jeftinije karte za lokalni prijevoz kao dio paketa olakšica zbog visokih cijena energenata, posebno goriva. Tako će mjesečna karta koštati 9 eura. Cijena bi trebala biti ista za sve savezne zemlje i i bit će dostupne tri mjeseca. Njemačku vladu ova olakšica za građane će koštati oko 2,5 milijardi eura.
Treba reći i to da je njemačka Vlada nedavno donijela i odluku o podizanju minimalne satnice na 12 eura. Povećanjem minimalca će profitirati više od šest miliona građana, prije svega žene, te zaposleni na istoku zemlje. Minimalna satnica bi prvo u junu trebala biti podignuta na 10,45 eura, a zatim u oktobru na 12 eura.
Manje od pola prosjeka
Vlada je ovu odluku opravdala porastom cijena života i stanovanja u Njemačkoj. Ovaj porast životnih troškova je u pitanje doveo mogućnost pokrivanja tekućih troškova za osobe koje uz minimalnu satnicu rade puno radno vrijeme.
Naše se prosječne plaće razlikuju po entitetima, pa je tako u martu u Federaciji taj prosjek iznosio 1.045 KM, a u RS 1.042.
Sindikalna potrošačka korpa, prema izračunu u martu iznosila je 2.448,46 KM. Riječ je o minimalnim troškovima četvoročlane porodice. Minimalnim!
Hrana, obuća, odjeća, higijena, stanovanje… Sve to za manje od polovine prosjeka koji se zarađuje.
Pa vi recite da je u Njemačkoj sve skupo!
