Pod djelićem sarajevskog neba – europskog Jerusalema, već 26 godina odzvanjaju pjesme članova Pontanime – jedinstvenog i nadaleko poznatog hora koji okuplja ljude svih religija i uvjerenja, koji se bave muzikom ili vole pjevanje. Na koncertima i nastupima hor izvodi muziku svih religijskih zajednica današnje BiH
U prijevodu sa latinskog jezika Pontanima znači Most dušom. Taj most izgrađuju članovi hora, koji predstavljaju mikrokosmos, “BiH u malom”, svjedočeći kako različitost i otvorenost izgrađuju zajednicu u kojoj se svi uvažavaju. Inicijalna kapisla za okupljanje ljudi različitih svjetonazora koji vlastito biće obogaćuju u susretu s drugačijim, prema riječima osnivača Pontanime fra Ive Markovića, bila je pomirenje.
Simfonija religija i kultura
– Imali smo rat u koji su bile uključene religije, instrumentalizirane od nacionalista. Praktično, one su bile ratno oružje. Cilj mi je kao franjevcu, da religije vratim u njihovu misiju pročišćenja i liječenja ljudi. Svoju duhovnu moć, religije ostavaruju i kroz umjetnost, priča nam fra Ivo Marković, koji je još kao mladić bio uključen u kršćanski rock, uglavnom mirovni. Uvjeren u iscjeljujuću moć muzike, ratnih 90-ih, na zagrebačkoj teologiji osnovao je društvo studenata iz BiH koje je imalo svoj hor.
– Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, provincijal me poslao u Sarajevo, da ovdje započnem projekte pomirenja ljudi. Shvatio sam to kao proces liječenja, nastojeći instalirati u BiH, tada u svijetu popularni trend međureligijskog dijaloga. Pozvao sam ljude iz svih religija, ali i uvjerenja poput agnostika, da napravimo simfoniju religija i kultura, jer na našim prostorima kulture nastaju upravo iz religija, pojašnjava.
Ideja pomirenja kojoj je zajednica Pontanima oduvijek težila u godinama koje su uslijedile nakon rata smatrala se utopijskom. No umjetnošću je moguće kanalisati ili odstraniti svaku negativnost koja obuzima ljudsko biće.
– U početku je bilo veoma teško da ratnici pjevaju pjesme svojih neprijatelja. Nakon godinu – dvije, dogodila se unutrašnja katarza u samom zboru. Ljudi su shvatili ljepotu drugačijeg. U Religijama uvijek imamo taj misijski duh, da težiš prevesti nekoga na svoju vjeru. U međureligijskom dijalogu toga nema. Bog je onaj koji privodi ljude. Mi smo oni koji živimo i svjedočimo. Ljudi su shvatili da se simfonijom religija pravi budućnost gdje će religije umjesto isključivosti živjeti u pluralnosti. Snagom muzike, duhovnosti i trenda taj zbor je liječio ljude.
Na Pontaniminom repertoaru, glavno mjesto zauzimaju kompozicije abrahamske simfonije religija židovstva, pravoslavlja, islama i katoličanstva, a zastupljen je i moderni religiozitet.
– U Sarajevu imamo malu skupinu pripadnika Hare Krišna, Bahai zajednice, Ahmedija. Ovdje imamo Baptista i Adventista. Iako je riječ o malim zajednicama, radili smo i na njihovom uključivanju u članstvo, s obzirom na to da smo mi međureligijski zbor. Željeli smo pokazati velikim vjerskim zajednicama da su bez obzira na brojnost i oni važni za dijalog. U početku su ih odbijali, ali smo radikalno išli na to da svi budu uključeni. Organizovali smo međureligijske susrete na koje su ipak dolazile sve sarajevske religijske zajednice, osim Jehovinih svjedoka.
Brojne kompozicije pisane su isključivo za ovaj međureligijski hor. Andrija Pavić je komponovao dvije mise, bosansku i hercegovačku. Kako bi koncerti Pontanime zadržali moćnu dimenziju, orkestriranu različitostima koje pronalaze svoje zajedničko ishodište, kreativni proces stvaranja djela bit će nastavljen i u budućem periodu. Dirigent hora Emir Mejremić, uskoro počinje s muzičkim oblikovanjem, kako kaže epskog djela za hor, orkestar i soliste. Bit će to jezikom muzike dočaran religijski opis postanka svijeta. Tekst za kompoziciju „Stvaranje svijeta“ za Pontanimu su napisali fra Ivo Kramar i književnik Luko Paljetak.
Bohemian Rhapshody i Emina
Hor Pontanima, specifičan je i po zastupljenosti djela svjetovne muzike u svom repertoaru, s posebnim osvrtom na pjesme različitih kultura sa područja cijelog Balkana.
-Pontanima je bila bazirana na izvođenju duhovne muzike svih religija i to je tako dugo i funkcioniralo. Međutim publici, morate ponuditi i nešto drugačije. Dolaskom u Pontanimu predložio sam da uzmemo Šantićevu „Eminu“. Raspisali smo je i aranžirali za hor. Slično smo uradili i sa „Makedonskom humoreskom, Skalovskog. Taj svjetovni repertoar je prošle godine u Italiji naišao na jednako oduševljenje publike kao i duhovni. Mislim da horovi moraju tražiti balans u repertoaru koji nude, jer ljudi više nemaju interesovanja da slušaju samo jedno, kaže dirigent hora Emir Mejremić.
Britanci su s oduševljenjem uživali u izvedbi popularnog hita grupe Queen „Bohemian Rhapshody“ – Drugačiji je pristup obradi popularnih pjesama, u odnosu na duhovne, ali to smo mi – Pontanima, kaže Marija Grubišić. Već sedmu godinu članica je grupe, koja prirodnim instrumentom, ljudskim glasom, odašilje sazvučja duhovnog i kulturnog identiteta BiH.
– Muzika je općenito univerzalni jezik na cijelom svijetu. Skupno muziciranje mi je posebno, jer tako kupim energiju svih drugih. Dio sam mase koja me posebno ispunjava, a vidim da je to tako i kod drugih kolega. Svi ostaju očarani kada im objasnim misiju Pontanime. Ipak smo mi prikaz BiH. Nije problem da Marija, Jovana i Adnan zajedno funkcioniraju. Svi smo sa zajedničkom misijom jednaki u ovom horu, kazala je Marija.
Oko 800 članova je za 26 godina postojanja, bilo dio hora, koji je izveo više od 700 nastupa i koncerata, kako u BiH tako i širom svijeta.
-Kad izvodite duhovnu muziku emocija vas vodi, tako da je potpuno svejedno da li nastupate u Busovači, Šangaju ili Washingtonu. Pozornica je scena na kojoj vi sebe nastojite maksimalno dati, ali neophodno je proizvesti emociju, a emocija je vertikala koja dolazi s visine. Kada Vam ispuni dušu i tijelo vi naprosto dajete svoj pjevački maksimum. Ovako to doživljava Mirsad Čičeklić, koji u ovom horu pjeva već skoro 20 godina.
A pjevati u Pontanimi znači upoznati dušu drugih religija i kultura, ogledati se u njima i rasti u vlastitom identitetu. Potvrdile su to brojne nagrade i priznanja za koje bi samo da se taksativno pobroje, bilo potrebno i nekoliko stranica. Među najznačajnijim su nagrada Washington D.C. 2004 “Search for Common Ground” za inovativno i izvanredno djelovanje na pomirenju u BiH, kao i nagrada Međunarodnog centra za interreligijski dijalog u Dohi iz 2016. godine za posebno njegovanje i širenje dijaloga te saradnju između pripadnika različitih religija.
