Nedjelje bez automobila u Albaniji, redukcije struje na Kosovu, redovi ispred banaka u BiH: nakon ruskog napada na Ukrajinu Balkan se mora gospodarski prilagoditi novoj stvarnosti
Ako želi vidjeti kako inflacija raste, student iz Tirane Nebih Bushaj treba samo prošetati. Trgovac povrćem u njegovom susjedstvu svake sedmice ispisuje sve veće brojke na cjenicima, a u u pekari ovaj student sada svoje pecivo plaća jedan i pol puta više nego ranije, a kad ide autobusom kod roditelja u Skadar karta sada košta 400 umjesto 350 leka. Bushajevljev svakodnevni život u Albaniji postao je skuplji, uglavnom zbog toga što su troškovi prijevoza naglo porasli.
U jednom je trenutku cijena benzina u zemlji iznosila 260 leka po litri, što je više od dva eura, pa je tako bila slična onoj u Njemačkoj. No: dok je u Njemačkoj BDP po stanovniku oko 46.000 dolara, u Albaniji je tek oko 5.200 dolara, piše DW.
Energenti, roba i hrana već su bili poskupjeli na svjetskom tržištu zbog pandemije korone, no rat u Ukrajini doveo je do gotovo apsurdnog skoka cijena u balkanskim zemljama – jednom od najsiromašnijih područja u Europi.
– Trenutna inflacija najteže pogađa siromašne jer oni troše puno veći dio svog prihoda na hranu – kaže Peter Sanfey, ekonomist u Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD).
Dok ljudi u Njemačkoj u prosjeku troše samo oko 15 posto svojih prihoda na hranu, u Albaniji je to 41 posto, na Kosovu slično, a u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji kućanstva za hranu izdvajaju najmanje trećinu svojih prihoda.
Visoke cijene hrane, zabrinutost, prosvjedi
Direktna trgovina hranom s Rusijom i Ukrajinom relativno je mala, i njen izostanak ne utiče osobito na ekonomsku stabilnost tih zemalja, procjenjuje ekonomska stručnjakinja za Balkana Ana Krešić iz EBRD-a. Ali visoka inflacija, koja se u ovoj regiji osjeća mnogo izravnije nego drugdje, poljuljala je osjećaj sigurnosti, vraćaju se sjećanja na krizne 1990-e godine.
U Bosni i Hercegovini su se u veljači formirali dugi redovi jer su se ljudi bojali za svoje depozite u ruskoj Sberbanci, koja je pogođena sankcijama EU-a. Tek nakon što je postalo jasno da će domaća Nova banka i ASA Banka preuzeti posao, te da su depoziti sigurni, panika je splasnula.
U Albaniji se financijska kriza sve se više pretvara u bijes. Od sredine marta je oko 30.000 ljudi prosvjedovalo svaki dan. U Tirani su ljudi svaki dan dvije sedmice protestirali pred uredom premijera Edija Rame.
Među njima je bio i Nebih Bushaj. „Mi smo siromašna zemlja i nemamo nikakve socijalne mjere za zaštitu siromašnijih obitelji“, kaže ovaj 28-godišnjak.
Nigdje kriza nije tako jasno pokazala strukturne probleme kao u energetskom sektoru balkanskih zemalja. Veliki dio tih država izrazito je ovisan o ugljenu. Kosovo dobiva gotovo 95 posto energije iz ugljena, Sjeverna Makedonija 80 posto, u Srbiji i Bosni i Hercegovini je to gotovo 70 posto.
Najgora energetska kriza u posljednjih nekoliko godina
U Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu su se državne elektrane na ugljen stalno kvarile i prije energetske krize. Budući da problemi nisu riješeni, sada je cijena energije još veća.
– Ako griješite u energetskom sektoru, struju morate uvoziti. A cijene su sada znatno više – objašnjava Ana Krešić.
To je dovelo do najveće energetske krize u posljednjih nekoliko godina. Sjeverna Makedonija, Albanija i Kosovo su djelomice još krajem prošle godine proglasili energetsku izvanrednu situaciju, a rat je dodatno pogoršao stanje. U Sjevernoj Makedoniji cijene su naglo porasle, dok na Kosovu vlada izdašno subvencionira struju, ali joj je taj teret sve teži.
Vlada je zabranila „rudarenje” kriptovaluta koje zahtijeva puno energije i do daljnjeg planira svakodnevna isključenja struje. Trenutno je struja isključena najmanje dva sata dnevno. Ko želi u to vrijeme imati svjetlo, mora koristiti agregate. Oni su, međutim, mnogima preskupi zbog trenutno visokih cijena benzina i dizela.
Presušene hidroelektrane
Posljednjih godina EU je predlagao proširenje plinske mreže radi veće energetske stabilnosti na Balkanu. No, s obzirom na porast cijena plina, to bi bilo samo privremeno rješenje, upozorio je nedavno CEE Bankwatch Network, udruženje raznih europskih ekoloških organizacija. Umjesto da Balkan postane ovisan o fosilnim gorivima poput EU-a, trenutna kriza prilika je za stvarnu promjenu, napisala je mreža u otvorenom pismu predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen: „Alternativa je energetski učinkovita privreda koja se temelji na održivim oblicima obnovljive energije.”
Pritom je važno diverzificirati izvore energije. Albanija, na primjer, nema elektrane na ugljen ili plin, jer zemlja proizvodi struju gotovo isključivo iz hidroenergije. Ali, posljednjih mjeseci gotovo da nije padala kiša, mnoge rijeke nose premalo vode, a snijeg se u planinama još ne topi.
Krajem marta ministrica energetike Belinda Ballaku je objavila: – Od danas je naš uvoz energije veći od vlastite proizvodnje.
Radi uštede je u martu uveden dodatni državni praznik za školsku djecu i državne službenike. Od ponoći pa nadalje u Tirani se gase ulične svjetiljke, a javne zgrade više nisu osvijetljene.
Ostale balkanske države su u sličnoj situaciji. Sjeverna Makedonija se odlučila za smanjenje nekih poreza i dodatnu financijsku podršku umirovljenicima i osobama s niskim primanjima; Srbija i Kosovo drže troškove energije stabilnima unatoč naglom rastu cijena. No što dulje traju rat i kriza, situacija sve više postaje problem za ionako opterećenu državnu blagajnu.
– Mi ne polazimo od toga da će bilo koja od zemalja zapadnog Balkana zapasti u recesiju. Ali mislimo da će rast u bliskoj budućnosti biti manji zbog situacije – kaže ekonomistica EBRD-a Ana Krešić.
Posebno je ugrožena Crna Gora. Kao ekonomski najmanja država zapadnog Balkana, ta je zemlja posebno osjetljiva na vanjske utjecaje. Samo turizam čini oko četvrtine bruto domaćeg proizvoda, gosti uglavnom dolaze iz Rusije, a u posljednje vrijeme i iz Ukrajine. Već sada je jasno da će ovog ljeta nedostajati brojni gosti.
Sankcije: Srbija traži poseban status
Dok su Albanija, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Crna Gora rano stale na stranu EU-a i Ukrajine – čak i Kosovo, iako ga Ukrajina nije službeno priznala – i Rusija može računati s podrškom u dijelovima Balkana. Iako je vodstvo BiH od početka rata podržavalo Ukrajinu, većina ljudi u Republici Srpskoj je proruski nastrojena, dobrim dijelom i zbog podrške Moskve nastojanjima ka neovisnosti.
Slično je raspoloženje i u Srbiji, gdje se Rusija doživljava kao puno bliži saveznik nego EU. Rusija je u prošlosti strateški ulagala u regiju – prije svega su aktivne bile državna naftna kompanija Zarubežnjeft i Gazpromova podružnicom Neft. Od 2008. Neft čak drži većinski udio u najvećoj srpskoj naftnoj i plinskoj kompaniji, Naftnoj industriji Srbije (NIS).
Rusko vodstvo je prošle godine ponudilo Srbiji fiksnu cijenu za ruski plin na šest mjeseci u znak „prijateljstva”, kako je naglasio predsjednik Putin. Dok su susjedne zemlje poput Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, koje su u potpunosti ovisne o uvozu ruskog plina, stenjale pod stalno rastućim tržišnim cijenama plina od preko 800 dolara za 1.000 kubika, Srbija je za istu količinu plaćala samo 270 dolara.
Ponovno izabranom predsjedniku Aleksandru Vučiću ovo „prijateljstvo” vrijedi čak i svađe s EU-om: Srbija je jedina u regiji odlučila ne slijediti liniju EU-a i ne uvoditi sankcije Rusiji. A Air Serbia je do danas jedna od rijetkih zračnih kompanija koja leti za Rusiju. Vučić ističe neutralnost svoje zemlje. U međuvremenu je Srbija, doduše, podržala isključenje Rusije iz Vijeća UN-a za ljudska prava, ali inače se ne želi otvoreno suprotstaviti Rusiji.
A naredni prijateljski plinski dogovor s Mosvom već stoji i trebao bi biti potpisan sredinom maja.
Ovisni o EU-u
Za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Sjevernu Makedoniju, prije svega za njihove automobilske industrije, ključno je da EU ostane stabilan u krizi. BiH je osim toga ovisna o novčanim doznakama iz inozemstva, koje čine gotovo osam posto BDP-a. Ako se ekonomski rast u EU-u uspori, to bi također moglo značiti sve manje doznaka.
No, s druge strane bi ruski agresivni rat u Ukrajini dugoročno mogao doprinijeti stabilizaciji situacije na Balkanu – ukoliko se Bruxelles odluči na ponovno aktiviranje pristupnih pregovora tih zemalja Europskoj uniji, što je posljednjih godina bilo zapostavljeno.
Ekonomist Peter Sanfey je optimističan: uvjeren je da će zapadni Balkan iz krize izaći jači.
Regija i njeni stanovnici posljednjih su godina dokazali koliko su otporni, kaže: „Tokom proteklih 20 godina ta regija je postajala sve stabilnija. Financijska kriza, pandemija COVID-a – regija je i prije prolazila kroz druge krize.”
(DW)
