U ovoj, zemlji mojih snova sve se tako lako rješava i dešava.
Kilogram piletine čak 16 maraka, ulje kupujemo po rekordnoj cijeni od 5 KM, da ne govorimo o činjenici da su cijene nafte danas ovako, sutra onako, ali i dalje vrlo visoke.
Kažu susjedi iz Hrvatske, što su vikendom dolazilli preko grane, kod nas u BiH, u jeftiniju kupovinu, da su odavno odustali. Cijene u BiH brutalno su visoke, čak i za Hrvate, čije su prosječne plaće više za skoro 800 km. I zato više ne dolaze nama.
No, ovdje to nije nikako tema. Ne govore o njoj ni radnici, ni poslodavci, političarima ni ne pada na pamet. A i zašto bi kad je biti parlamenatarac ili političar u Bosni i Hercegovini najbolje plaćeni posao u regiji.
Visoka plaća, naknada za odvojeni život, stanarina, dnevnica, topli obrok, službeni automobili sve to ide u rok službe jednog zastupnika. Bilo da je riječ o onima koji dolaze na sjednicu, bilo o onima kojima ne pada na pamet da se pojave na rijetkim zasjedanjima.
I onda zašto se čudimo Nikoli Lovrinoviću i njegovim HDZ kolegama, koji su prošle sedmice po hitnom postupku u državnom parlamentu uputilli proceduru za izmjenu Zakona o upisu pripadnosti konstitutivnom narodu, nacionalnoj manjini i ostalima u naše lične karte.
To što je zakon hitno otišao u Parlament znači da nema rasprave, a da se Hrvatskoj demokratskoj zajednici jako žuri. Jer, ima li išta na svijetu važnije, u ovom trenutku, od toga da nam u lične karte upišu kome ili čemu pripadamo?
Da razjasnimo, HDZ predlaže da se svaki punoljetni građanin, a za maloljetnike bi se pobrinuli roditelji, izjasni je li Srbin, Hrvat ili Bošnjak ili ne daj Bože nacionalna manjina ili Ostali.
Tako bi se ti podaci upisali i na ličnu kartu, ali i druge dokumente. Po želji pojedinaca.
HDZ se sada pravda da je sve predloženo kako bi nam svima bilo lakše. Jer kad ti na ličnoj piše čiji si i kome pripadaš lakše bi se popunjavala upražnjena radna mjesta u institucijama BiH, lakše bi bilo u izbornom procesu…
Jer i do sada je bilo teško. Pa smo se zapošljavali samo zato jer smo sposobni, kvalificirani, obrazovani, jer znamo znanje. Pa i sami ste svjedoci da ovdje pripadnost jednoj naciji ili partiji nije bio presudni faktor. Jer niko ko je danas zaposlen u državnoj instituciji nije tu upravo zbog toga.
S druge strane, HDZ-ov cilj mogao bi biti i spriječavanje promjene nacionalnog opredjeljenja prilikom kandidiranja. Jer imali smo takve slučajeve, da se zbog izbornog pozicioniranja proda vjera za večeru.
Evo, da samo podsjetim na slučaj kad je vijećnik iz Bihaća Zulfikar Handukić zanoćio kao Bošnjak i probudio se kao Hrvat. I tako postao predsjedavajući Gradskog vijeća. Pa su se, svjedoče Bišćani tako šalili da će hodžinom unuku uskoro čestitati Uskrs.
No, šalu na stranu, šta nam zapravo hoće poručiti HDZ?
Da je dobro da se konačno izjasnimo jasno i glasno. Crno na bijelo. Napismeno, što bi naši stari rekli. I to sve sa pečatom.
Lovrinovićeve kolege iz Parlamenta kažu da je riječ o legaliziranju aparthejda, neki pominju da je u novembru 1935. u Reichstag udonesen Zakon o državljanstvu Reicha, kad su se svi građani u dokumentima morali izjasniti kao Nijemci, Jevreji ili drugi.
Copy paste – poručuju.
Neki opet podsjećaju da je isti taj Nikola Lovrinović glasao protiv da na vozačkoj piše i donorski status. Jer, kao da je važno da možete spasiti nečiji život. Ovdje je deviza – kako uništiti naše živote.
Zato je najbolje skratiti muke i Lovrinoviću ispuniti želju. Pa odmah uz ime, prezime, nacionalnost upisati i za koga ćemo glasati u oktobru. Da se, brate, odmah fino zna. Pa kad dođeš da se zaposliš, odmah se vidi, može li ili ne. Jesi li naš ili gluho bilo njihov?!
Sva ova Potemkinova sela, koje političari grade, a nas tjeraju da po potrebi nosimo bijele, žute ili trake drugih boja, zapravo nam kazuju šta smo mi za njih. Ljudi bez imena, prezimena, zanimanja, narod i raja zbrčkani u torove, bez prava da radimo, živimo, dišemo.
Mi smo za njih puka glasačka mašinerija. Broj. I nacionalna oznaka.
Mi smo za njih samo puki instrument koji ih instalira u zastupničke i druge fotelje.
Mi smo za političare ništa. A oni su nama sve!
