Ali Galeotti ipak ne vjeruje da FSB-ovci spremaju državni udar. Barem ne još. Rusi poznaju vlastitu povijest i razumiju da se promjena režima događa samo kada tajna policija, vojska i političari djeluju zajedno – kao što su to učinili 1991. kada je svrgnut Mihail Gorbačov
Počasni profesor na University College London Mark Gelotti, koji predaje slavenske i istočnoeuropske studije i autor knjige ”Moramo razgovarati o Putinu” (”We Need To Talk About Putin”) za Daily Mail je napisao osvrt o situaciji u Kremlju. Svoj komentar započeo je jednom anegdotom iz kritičnog razdoblja Sovjetskog Saveza.
Kada je demonski despot Josif Visarionovič Staljin u martu 1953. doživio težak moždani udar na svom imanju izvan Moskve, njegova četiri najbliža prijatelja požurila su na mjesto događaja. Nitko od spomenute četvorice, svi kandidati da naslijede diktatora na čelu Sovjetskog Saveza, nisu željeli vidjeti Staljina uživo. Ali svi su se i bojali što bi se moglo dogoditi ako umre. Na kraju se oglasio šef tajne policije Lavrentij Berija: ”Zašto ste u takvoj panici? Zar ne vidite da drug Staljin čvrsto spava. Ne ometajmo ga!” Satima nije pozvan nijedan liječnik, a Staljin je umro nekoliko dana kasnije, prenosi Net.hr.
Sankcije su zabrinule Putinove ljude
Slična neodlučnost, piše Galeotti, danas obuzima uži krug ljudi oko Vladimira Putina i njegov režim je po prvi puta ozbiljno ugrožen otkako je došao na vlast 2000. godine. Rat u Ukrajini pretvorio se u katastrofu i svi traže krivce u drugima. A svako može biti proglašen ratnim huškačem ili izdajnikom, ili čak oboje. Naravno, uzavrelu atmosferu nepovjerenja u Kremlju potpiruju obavještajne službe i u Ukrajini i na Zapadu. Protuobavještajne kampanje usmjerene su posebno na FSB, tajnu službu nasljednicu KGB-a, koja je temeljni kamen Putinovog režima.
Viši službenici FSB-a su nemilosrdni, vrlo kompetentni oportunisti. Oni ne podržavaju rat iz domoljublja ili zato što su pretplaćeni na Putinov kult ličnosti. Kao i ostali Putinovi poslušnici, motivirani su pohlepom, a cilj im je osobna moć. Žele zaraditi puno novca i potrošiti ga na imanja u Londonu i na Mediteranu ili na slanje djece u zapadne škole. No, trenutno im to sankcije jako otežavaju pa stoga postaju jako zabrinuti. Nitko u FSB-u ne želi da Rusija postane europski ekvivalent Sjevernoj Koreji.
Ali Galeotti ipak ne vjeruje da FSB-ovci spremaju državni udar. Barem ne još. Rusi poznaju vlastitu povijest i razumiju da se promjena režima događa samo kada tajna policija, vojska i političari djeluju zajedno – kao što su to učinili 1991. kada je svrgnut Mihail Gorbačov. No, Putin je birao ključne osobe na sva tri pola moći.
Prvi kojemu su zakucali na vrata bio je general pukovnik Sergej Beseda, šef vanjskoobavještajnog odjela FSB-a. On je uhapšen prije dvije sedmice, zajedno sa svojim zamjenikom Anatolijem Boljuhom, pod sumnjom da je pronevjerio novac iz fonda za podmićivanje stranih službenika. No, vjerovatno je njegov pravi ‘zločin’ to što je Putinu pogrešno sugerirao da su Ukrajinci željni promjene režima i da će ruske osvajače dočekati gomile koja mašu zastavama i nose bukete cvijeća. Sljedeći je bio Roman Gavrilov, zamjenik načelnika Nacionalne garde, koji je optužen za curenje povjerljivih podataka na Zapad i ”rasipanje goriva”.
Sudbina ministra odbrane
Istina je da je Putin bijesan jer mnogi mladi vojnici Nacionalne garde, paravojne snage čija je mirnodopska uloga bila gušenje prosvjeda u ruskim gradovima, sami prosvjeduju. U Ukrajini smatraju da ih tretiraju kao topovsko meso. Uhićenje Gavrilova navodno je povećalo broj generala smijenjenih zbog neuspješne invazije na devet. Nisu pošteđeni ni političari, a listi nestalih pridružila su se i dvojica Putinovih najbližih suradnika.
Ministar odbrane Sergej Šojgu nije viđen u javnosti više od 12 dana, a kruže glasine da ima ‘srčanih problema’. Mnogi sumnjaju da je to diplomatska smicalica te da je Šojgu zapravo pao jer je Putin pobijesnio vidjevši fotografiju Šojguove najmlađe kćeri Ksenije koju je objavila na društvenim mrežama, a na kojoj pozira sa svojom bebom u plavo-žutoj ukrajinskoj zastavi.
Tu je i Anatolij Čubajs, koji se smatra čovjekom koji je 1990-ih uočio Putinov talent i lansirao njegovu političku karijeru. Čubajs je bio nagrađen nizom unosnih sinekura, ali u srijedu je zbog rata u Ukrajini protestno dao ostavku i otišao u Tursku.
Nikada od raspada Sovjetskog Saveza u Kremlju nije bilo tako žestokih glasina i protuglasina. Formira se kružni streljački vod, a svi upiru oružje jedni u druge. A kada se vojnici počnu vraćati s ukrajinskog fronta, donoseći sa sobom jezive priče o ratu, politička temperatura samo će rasti.
Većina običnih ljudi u Rusiji, piše Galeotti, vjeruje u verziju državne televizije da se u Ukrajini odvija uspješna vojna operacija kako bi se zbacila neonacistička kabala u Kijevu i spriječilo etničko čišćenje ili čak nuklearni genocid nad Rusima u toj zemlji. Kad se ta laž razotkrije, ljudi bi se mogli početi okretati protiv Putina. A kako će na to odgovoriti njegovi najbliži suradnici, odredit će Putinovu sudbinu, zaključuje on.
