Invazija Rusije na Ukrajinu nije donijela samo sigurnosne probleme i strahove, već one ekonomske, čije posljedice već osjećamo. Vrtoglave cijene nafte, osnovnih životnih namirnica, ulje od 5 KM, nesnalaženje domaćih vlasti i obećanje da ne treba da brinemo. A brinemo…
Piše: Milica BRČKALO GAJIĆ
Redovi pred benzinskim pumpam, prazne police u tržnim centrima, povremene nestašice brašna, vrtoglave cijene ulja, postali su naša realnost.
Tako su se obistinili strahovi, nakon najave analitičara, da će se posljedice ruske invazije na Ukrajinu i promjene na svjetskom tržištu, odraziti ne samo na našu sigurnost već i na egzistenciju.
U Bosni i Hercegovini ništa novo. Očajno konstatiramo da je litar ulja već oko 5 KM, a najjeftinija vekna hljeba 1,30 KM. Prosječna je plata duplo manja od potrošačke korpe. I to je već tako odavno.
No, najnoviji val poskupljenja donio je drastične razlike, pa je prema najnovijim podacima porodici iz Mostara potrebno čak 3.300 KM za mjesečne troškove. U Banja Luci ili Sarajevu, taj iznos je nešto manji.
S druge strane, prema podacima Agencije za statistiku prosječna plata u decembru bila je 1042 marke.
Bez obzira na ove poražavajuće činjenice cijene rastu gotovo iz sata u sat, što je stavilo u puni pogon inspekcije. Njihov je posao, kako ističe direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove Anis Ajanović da zaštite potrošačka prava građana i minimiziraju posljedice krize na životni standard.
– Ukoliko utvrdimo da je za jedan fening povećana cijena proizvoda u odnosu na onu koja treba biti kada se izvrše sve potrebne kalkulacije, smatrat ćemo to grubim kršenjem zakona i brutalnim odnosom prema građanima. Pozivamo sve privredne subjekte u maloprodaji i veleprodaji da u svom poslovanju primjene maksimalan stepen zakonitosti i odgovornosti prilikom formiranja cijena, te upozoravamo da će sve konstatirane zloupotrebe biti najoštrije sankcionisane – poruio je prošle sedmice Ajdinović.
Ali, ni ova poruka nije spriječila 50 posto trgovaca da se ogluše o Odluku Vlade FBiH o formiranju cijena i marži, te povećaju cijene uprkos kaznama. Koje su doduše simbolične, pa iznose od 1.000 do 10.000 KM za pravna lica, od 250 do 2.500 KM za odgovorno lice u pravnom licu, te od 500 do 1.500 KM za fizičko lice.
Cijene lete u nebo
No, pitanje koje se nameće kao logično, a zbog panike koja se kod građana javlja zbog svakodnevnih poskupljenja, je: „Koliko se smiju povećavati cijene?“
Odgovor je za Interview.ba dao ekonomski analitičar Muris Čičić.
– Ne postoji granica. Ako dođe do galopirajuće inflacije kakva je bila u bivšoj Jugoslaviji, tamo negdje prije ratova ’88. ili ’89. godine, onda znači da cijene mogu da skaču i po 100 do 200 posto dnevno. Znači da nema mjere. Međutim, postoji nešto što se zove stabilnost tržišta i suštinski, elementarni razlozi za povećanje cijena. U ovoj situaciji kada imate poremećaj na globalnom nivou u energetskom sektoru, a onda i u drugim sektorima, onda dolazi do određenog pomjeranja cijena. To pomjeranje još uvijek nije dramatično. Ono se u zapadnim zemljama kreće oko 5 do 6 posto na godišnjem nivou, ali je zabrinutost velika po pitanju utjecaja događaja u Ukrajini po pitanju rata koji je pokrenula Rusija. To može zaista da izazove nesagledive posljedice – objašnjava Čičić.
On objašnjava do kojih posljedica može dovesti nagomilavanje namirnica, odnosno „pustošenje“ polica u samoposlugama o kojem možemo čitati u medijima.
– To vam je, otprilike, kao stampedo. Ljudi iz nekog razloga u gomili počnu da reaguju i da se kreću neracionalno, te da vrše pritisak na ljude ispred sebe i onda dođe do nekontrolisanog gaženja i smrti velikog broja ljudi ukoliko je riječ o velikoj gomili. Tako vam je i s ovim cijenama. Sada je veće pitanje da li će doći do stampeda? Iako novinari tako prezentiraju, još nije došlo. Još uvijek imamo normalnu situaciju u prodavnicama i u snabdijevanju. Ali niko ne može reći da li će doći jer je vrlo osjetljiva situacija. Ako svi mi kupimo deset puta više nego što nam treba, onda neće biti dovoljno da kupimo. Realno, u ovoj sada situaciji i ako ne bi došlo do stampeda, histerije i neracionalnog ponašanja onda BiH može samu sebe prehraniti – ističe Čičić.
Prema njegovim riječima u ovoj situaciji bi država trebala da odigra ključnu ulogu, te da zaštiti građane od ekonomskih posljedica. No, to treba biti potpuno drugačije od scenarija koje smo imali priliku gledati.
– Država bi trebala da pomaže ljudima koji su najviše pogođeni povećanjem cijena, znači siromašnima i onim ljudi koji nemaju sredstava da prežive. Prvenstveno njima, a onda i onima koji su na granici siromaštva. To se može uraditi kroz mjere pomoći, subvencije i diferenciranje stanovništva po imovinskom statusu. Apeli koji se čuju u javnosti da se smanje stope ove ili one i da se utječe nekim zabranama, sve je to samo čisti populizam i od njega nema nikakve pomoći. Država treba, kao i uvijek, a pogotovo u ovim uslovima kada dolazi do povećanja cijena, da pomaže onima kojima treba pomoći, a to su siromašni i nemoćni – zaključuje.
Tokom prošle godine svjedočili smo rastu cijena od 6,4 odsto. Od jula do decembra godine, porasle su cijene brašna, šećera, ulja, hljeba, riže, piletine i crvenog mesa, ali i drugih namirnica.
To je i razlog zašto su iz Saveza samostalnih sindikata BiH zatražili od entitetskih i kantonalnih vlada da hitno donesu odluke o dopunjavanju robnih rezervi i tako pomognu najugroženijim.
Ubrzo smo saznali da u Federaciji BiH u rezervama ima roba u vrijednosti od oko 15 miliona eura, a Vlada Republike Srpske je nakon krize tržišta naredila nabavku osnovnih životnih namirnica i nafte u iznosu od 15 miliona KM.
Iz Sindikata su tražili i da konkretno Vlada Federacije BiH donese uredbu o ograničavanju rasta cijena osnovnih životnih namirnica.
Povećanje plata?
– Ako zemlje EU, kao što je Hrvatska, mogu ograničiti cijenu nafte i naftnih proizvoda, onda ne vidimo razlog zašto BiH, koja je daleko siromašnija i nerazvijenija zemlja od Hrvatske, ne može donijeti uredbu o maksimalnoj visini cijena osnovnih životnih namirnica – naveli su.
S druge strane, sindikati iz RS predlažu povećanje plata, kao jednu od prvih i najboljih mjera koja bi se trenutno mogla poduzeti.
– Bilo bi dobro da Vlada RS-a i poslodavci razumiju da je u ovom trenutku povećanje plata jedna od hitnih mjera, a koju mnogi ekonomisti prihvataju kao vrlo realnu, da se sačuva standard građana, odnosno iznos BDP-a – smatra Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
Dok se sindikati i vlade dopisuju, u korpama je sve manje namirnica, a novčanici su sve tanje.
Podaci pokazuju da građani BiH najviše novca potroše upravo na prehranu – oko 500 eura u Federaciji i stotinu manje u RS.
U poređenju sa potrošačkim cijenama iz januara prošle godine, sa najnovijim podacima koje je objavila Agencija za statistiku BiH, cijena nekih osnovnih životnih namirnica porasla je i za 100 posto.
Do nedavno smo se šalili s izjavom federalnog premijera Fadila Novalića da bi bilo najbolje kupovati 37 posto manje ulja, no vrag je već odavno odnio šalu. Pa se kupuje bukvalno na grame, posebno kad je u pitanju puter, čija cijena prelazi i 24 KM po kilogramu, pa onda meso, voće, povrće.
Ni piletina više nije dostupna, jer joj je cijena s osam KM prošle godine, sad već i do 10 KM.
Rekordne vrijednosti pšenice
U odnosu na prošlu godinu u cijelom je svijetu, prema podacima Ujedinjenih nacija, hrana poslupila 30 posto i cijene su najviše u posljednjih 60 godina.
Cijena jestivog ulja skočila je za 70, a šećera za 40 posto. Za skoro 40 posto skočila je i pšenica nakon loše žetve u Kanadi, SAD i Rusiji koji su najveći proizvođači dragocjenih zrna.
Rastu troškovi prerade, pakovanja, transporta…
Na sve to došao je rat u Ukrajini i stručnjaci upozoravaju na glad u mnogim dijelovima svijeta, obzirom na vrtoglavi rast cijena pšenice i drugih osnovnih životnih namirnica.
Cijena pšenice svakim danom dostiže nove rekordne vrijednosti. Na berzi u Chicagu, najvažnijem globalnom mjestu trgovanja poljoprivrednim proizvodima, sada je 50 posto viša nego prije ruskog napada na Ukrajinu.
Razlog golemog poskupljenja je to što i Rusija i Ukrajina među najvećim izvoznicima pšenice na svijetu.
– Veliki problemi su još uvijek pred nama. Jer rat ne samo da otežava izvoz postojećih zaliha. Ako se sukobi oduže, barem u Ukrajini neće se moći sijati i žeti u uobičajenom obimu – dodaju ekonomski analitičari.
No, Rusija i Ukrajina imaju veliki udio i na svjetskom tržištu kukuruza i ječma, te čak 80 posto udjela suncokretovog ulja.
S jedne strane je i rat, s druge sankcije Rusiji, što otežava izvoz, ali i plaćanje zbog isključenosti ruskih banaka iz međunarodnog platnog prometa.
Zato ekonomisti smatraju da je vrijeme da se oozbiljno razgovara o izuzecima kad je u pitanju izvoz hrane.
Svi ovi faktori odavno su poznati našim vlastima. Osim uvjeravanja da imamo dovoljno robnih rezervi i da se ne moramo plašiti gladi, zastupnici Predstavničkog doma državnog Parlamenta prošle su sedmice usvojili Prijedlog zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost (PDV).
Ukratko, ovaj prijedlog podrazumijeva da se po sniženoj stopi PDV-a od pet posto oporezuje promet dobara i usluga i uvoz dobara, i to lijekova, brašno, hljeb dobijen od svih vrsta brašna, mlijeko i mliječni proizvodi, jestiva ulja, jestive masnoće životinjskog i biljnog porijekla, so, šećer i homogenizovana dječija hrana.
Istom izmjenom podrazumjeva se i to da se povećanim PDV-om od 22 posto oporezuju visokokvalitetna vina i alkoholna pića, visokokvalitetne cigare i cigarilosi, luksuzni parfemi, odjeća i obuća od krzna, nakit i srodni proizvodi, satovi vrhunski električni ili optički aparati, luksuzna vozila, umjetnička djela, oružje.
Prijedlog još treba proći Dom naroda. A do tada? Ko ima kupovaće, ko nema gladovaće!
