Zastupnici Europskog parlamenta zaključili su raspravu o Bosni i Hercegovini.
A raspravljalo se o o rastućoj politici otcjepljenja, i djelovanju koje ugrožava BiH.
U prijevodu, uglavnom o Miloradu Dodiku, koji je, kakvog li aspurda, član Predsjedništva zemlje koju želi rasturiti.
Euro zastupnici zabrinuti su, doduše sa zakašnjenjem od najmanje pola godine, pa procjenjuju da je politička situacija u BiH sve napetija, da su nacionalizam i separatizam u porastu, da su pod znakom pitanja i mir i stabilnost i integritet zemlje i funkcioniranje njenih institucija.
Dobro, to znamo? Ima li išta novo?
Hoćemo li i nakon ove rasprave dobiti papir s osudama, upozorenjima ili je vrijeme i da se zastupnici Europskog parlamenta malo uozbilje i umjesto mrtvih slova na papiru donesu konkretne mjere i odluke?
Koje će konačno zabrinuti Dodika. Jer kako vidimo, on se uglavnom naslađuje svakom strelicom koje međunarodni faktori odapnu prema njemu.
Uz veliki je osmijeh, a uz malu pomoć svojih vjernih sluga, proslavio američke sankcije i dalje prijeti rastakanjem države, cijepanjem nadležnosti, najcrnjim scenarijima.
U svojoj je nemoći, danas kad je cijeli civilizirani svijet odabrao stranu, odlučio ostati na svojoj – mračnoj i tegobnoj, pa je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine putem misije Ruske Federacije uputio pismo Ujedinjenim narodima, kako bi Rusiju spasio od svjetskoga gnjeva.
Takav presedan nije zabilježen u politici. Da si na čelu jedne države, te da u njeno ime putem drugih predstavnika, veleposlanika, misija šalješ pismo.
Golub pismonoša iz Republike Srpske je izmoren, pa je jedini način da se dođe do East Rivera u pomoć ruskoj braći, upravo preko ruske misije.
Kad pliva patka preko Save u pismu uglavnom piše – ne volim te više.
No, u ovom Dodikovom prekookeanskom piskaranju UN je upozoren da BiH treba biti neutralna kad je u pitanju brutalna agresija Rusije na Ukrajinu. Bez obzira što je BiH već potpuno suprotno glasala.
Dobroupućeni kažu da je ovaj Miloradov nezapamćeni gest izazvao podsmijeh u ozbiljnim diplomatskim krugovima.
Vjerovatno ni samom Dodiku više ništa nije smiješno. Naročito kad je shvatio da je među 141 zemlje koja je glasala za Rezoluciju Ujedinjenih naroda, kojom se najoštrije osuđuje ruska agresija i zahtijeva da Kremlj odmah prekine upotrebu sile protiv Ukrajine, bila i Srbija. Ili ako hoćete Aleksandar Vučić. Koji je svoj glas “za” dao 5 do 12. Nakon što je stotinu puta protabirio poruku iz Brisela.
Ruku na srce Vučić nije imao previše prostora, naročito kad je Ruski presjednik Vladimir Putin, napravio gaf i neovisnost otcijepljenih regija Donjeck i Luganjsk usporedio s Kosovom.
Tako se Vučić, koji se na početku nećkao, sada priklonio Zapadu. Odani partner, koji je zaigrao na sigurnu kartu.
I Vi se pitate šta je dobio zauzvrat? Jer cijena biranja strane nikad nije jeftina.
Oni koji u političkoj igri, kakvu igra Vučić odaberu Zapad, obično dobiju nagradu.
Baš kao što budu kažnjeni oni koji odaberu drugu stranu, kao što to radi Dodik.
Kako će sada jedan bez drugog? Pa fino, kao do jučer, kad su bili jedan s drugim. Veliki i mali. Za velike i male ciljeve. Vučić za ostanak na vlasti. Dodik? Isto. Da ostane na vlasti. Cilj je isti. Sve su ostalo nijanse!
