Sjećate se legendarnog Bake Sliškovića kako priča engleski?
Rezultat iz open i danas se često našalimo kad mislimo da imamo realne šanse pobijediti nekoga ili u nečemu.
E pa, drugarice i drugovi, dame i gospodo – da vam pravo kažem, nakon sarajevske runde pregovora o izbornom zakonu, morat ću citirati Sliškovića – rezultat is open.
Ili kako bi to rekao predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, epilog nije potpuno negativan, ali da je i dalje prisutan status quo.
Ma šta to značilo!
U prijevodu s jezika političara na jezik nas običnih smrtnika, glasača, to znači da se u školi za pačiće male nije krenulo dalje od početka. Nije učinjen ni korak bliže kod definiranja modela. Ukratko, samo se vrte u krug kad je u pitanju način na koji ćemo jednoga dana, a pitanje je hoćemo li ove godine, birati člana Predsjedništva države u kojoj preživljavamo.
A nije da imaju vremena na pretek, ako misle stići ove godine. Nije samo usuglasiti modele. Nakon toga idu procedure izmjena Ustava, komisijsko razmatranje, javne rasprave. I to sve do 2. maja, ako hoćemo po novom zakonu, s izmijenjenim Ustavom, raspisati ovogodišnje izbore.
Hajde da pogledamo istini u oči! Teško da će se sve to stići. Jer se pregovarači vrte u začaranom krugu. Potpuno dezorijentirani.
Izuzmemo li lidera HDZ-a Dragana Čovića. On tačno zna šta hoće. Premda je navodno u Neumu kazao da neće. Ali, fotelja u Predsjedništvu u kojoj je bio dugo godina toliko mu se osladila da nema tog modela koji će ga ubijediti da hrvatski član kolektivnog šefa države može biti i neko drugi, osim njega.
Navodno je Hrvatski narodni sabor, što je ime od milja za Hrvatsku demokratsku zajednicu, predložio model po kojem se za člana Predsjedništva neko može kandidirati kao predstavnik određenog naroda, iako nije pripadnik tog naroda.
Konaković kaže živi za taj dan kad bi mogao glasati za nekog iz reda srpskog ili hrvatskog naroda ukoliko je riječ o kvalitetnom kandidatu.
Daj Bože kćeri da te aga uzme!
Inače, Čović je na svojoj omiljenoj televiziji – na RTRS-u kazao kako Konaković, Radončić i Izetbegović, združeni u probosanskom bloku, igraju stare igre. Jedni veli sjede za stolom, drugi su negdje drugo, pa kad se dogovorite s jednim, onda se drugi protive.
Otkrio nam je tako da su tokom pregovora u Neumu zajedno otišli u ćošak. Navodno da prekinu diskusiju. I da se dalje dogovaraju.
Šta su radili u ćošku, gdje su se nekada davno slala neposlušna djeca, još nismo dobili objašnjenje.
No, izvjesno je da su se sve rasprave o zakonu zbog kojih u Federaciji ne možemo ni lijevo ni desno, ni tamo ni ovamo, uglavnom svele na personalne price.
Bavili smo se tako jesu li se Konaković i Radončić zbližili sa Izetbegovićem, odnosno sa SDA.
Pitali smo se je li to znak da je Komšić konačno ispao iz igre, pa je kao naručen stigao odgovor. Najprije iz Demokratske fronte, koja je sarkastično poručila Radončiću da pozdravlja njegovu izjavu u kojoj je sam sebe nazvao izdajnikom.
Zaboravlja DF da njen lider Komšić tu titulu nosi, rekli bi gotovo s ponosom, već godinama, od kako je potpuno neprirodno ušao u prirodnu koaliciju sa Strankom demokratske akcije.
Nije trebalo više od sat dva da se presaberu u Savezu za bolju budućnost i Komšiću otpozdrave tvrdnjom da je on zapravo izdajnik, koji bi, tako kažu, rado izabrao novi bošnjačko-hrvatski rat i međunarodnu izolaciju, samo da po četvrti put ostane u fotelji člana Predsjedništva BiH u kojoj, tvrde, više od decenije sjedi bez ikakvog rezultata.
Da potvrde da status izdajnika nije tek pusta optužba, Komšića su nazvali izdajnikom od vlasti i pića i alkoholiziranim političarem.
To je, priznat ćete, novina u političkom prostoru. Kad se dijelimo na izdajnike i patriote, to je nekako i ok. No, aktualna podjela na alkoholičare i trezvenjake potpuno je novi trend. Pa da u tom stilu i nastavim.
Potpuno svjestan svega što je rekao lider SDA Bakir Izetbegović prije sarajevskih pregovora bacio je novu bubu na sto izjavom da je moguće odgađanje izbora u oktobru ako dogovor ne bude na pomolu.
Sve nekako na fonu onoga o čemu je već govorio Konaković skrivajući se iza procedura, promjena u Ustavu, cajtnota.
I šta sad?
Kad nešto slično kažu Čović i Milorad Dodik krene hajka. Izetbegoviću je valjda sve dopušteno.
Sad su na jednoj strani su DF i SDP, PDP, na drugoj partije okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora, Dodik, pa evo i SDA.
Sve pod plaštom da bez izmjena Izbornog zakona nema ni uvjeta za održavanje izbora.
O narodu niko ne priča. Jer šta njih briga šta mi mislimo. Jer, ako ćemo pravo, mi ni ne trebamo misliti.
Neka oni misle za nas. Pa nam lijepo kažu kad trebamo, da li trebamo, za koga trebamo glasati.
Neka nas kao dječicu povedu za ruke, dovedu do birališta, u naše ime zaokruže prigodno i podobno ime. I mirna Bosna.
I Hercegovina. Dapače!
