Četvrt stoljeća ( i još evo jednu godinu) obilježavamo potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma, na današnji dan u Parizu.
Okončan je tako i zvanično tri i pol godine dug i krvavi rat u BiH, agresija na njenu tek stečenu samostalnost, građane, naslijeđe i tradiciju. Prekinut je rat i o tom se te godine u svijetu govorilo najviše. Što zapravo i jeste najavažnije, zaustaviti gubitak života, razaranje porodica, zemlje, budućnosti.
Bosna i Hercegovina izašla je iz rata kao država tri konstitutivna naroda (i ostalih), dva entiteta i najmanje četiri realiteta.
Sam po sebi, Daytonski sporazum, hvalit će se kasnije svjetski (uglavnom američki pravni eksperti) složen je i u tom momentu najbolji dokument koji se mogao postići. Sastoji se od 11 anexa, među kojima je i Anex 4 – Ustav Bosne i Hercegovine.
No, eto desetljeća nakon Pariza upravo je tada hvaljeni i slavljeni Dayton postao problem, kamen spoticanja, glavni problem u odgovoru na pitanje – kako će, u kojem smjeru, s kim, na koji način BiH krenuti ka normalnoj, modernoj zemlji, spremnoj za euroatlanske integracije.
Bogat švedski stol
Ruku na srce, najprije smo zakazali domaći političari, vječito spremni za nadigravanje, bildanje vlastitih mišića, sile, izmišljene snage i političke mudrosti. Pa se sve češće počelo govoriti o slovu, duhu, tumačenju, izvornom Daytonu.
Nerijetko je Daytonski sporazum izgledao kao prilično bogat švedski stol s kojega je svako mogao uzeti što mu je volja. Ovisno o prilici i političkim nakanama. I onda “svojima” servirati to vruće jelo, zanemarujući da je na stolu ostalo još ponešto što se nije moglo ni zmjelo zaobići.
Tako smo se u proteklih godina naslušali raznoraznih pogrešnih tumačenja, sa samo jednom svrhom – da se ojačaju određeni politički ciljevi, zaustavi budućnost, vječno vraćamo u prošlost.
Analitičari će dobro primjetiti da danas teško možemo govoriti o izvornom Daytonu. Budimo iskreni, jednako su se ponašali i visoki predstavnici. Tu istina treba tražiti alibije, jer ništa nije savršeno, pa ni Dayton i niko nije mogao ni slutiti da će međunarodni faktor biti tako često prinuđen udaljiti se i od temelja Ustava, i od duha Daytona i od njegovih normi.
Pa kad se govori kako su visoki predstavnici nametali zakone neophodno je upitati zašto je dolazilo do toga? Odgovor je jednostavan. Da su domaći političari (lideri, stranke, parlamentarci) bili spremni na dogovore, kompromise, za korak naprijed do nametanja ne bi došlo.
Da je prvosuđe radilo svoj posao ne bi visoki predstavnici tako rado smjenjivali i kažnjavali čak i neke najviše pozicionirane političare.
Da su se provodile odluke Ustavnog suda ne bi zatezali, blokirali…
Da smo htjeli, znali, imali volje graditi ovu zemlju ne bi danas bili u možda najdubljoj krizi od tog decembra 1995.
I zašto se danas bunimo što se pobjeglo od izvora?
Zato što je sve danas više političko nego pravno pitanje. Kojega su nametali političari u namjeri da promoviraju pogrešna tumačenja Daytona.
Pa se grabilo nemilice s onog švedskog stola, nazdravljajući “izvornim Daytonom”, koji, da protumačimo nije ništa drugo nego cjelovit dokument.
To znači da ne može malo jednog, a ni malo drugog anexa. U prijevodu ne možeš vraćati nadležnosti entiteta, a ne priznavati visokog predstavnika, koji je Anex 10 Sporazuma.
Ne možeš ne provesti u potpunosti Anex 7 (povratak u prijeratne domove), a negirati Ustav BiH (Anex 4). I tako u nedogled.
Mitovi i demistifikacije
Moraju se demistificirati i mitovi koji se ovih dana najčešće čuju da je vještačka tvorevina zapravo svaka institucija koja nije eksplicitno navedena u sporazumu. No, u realnosti to također nije tačno obzirom da Ustav BiH jasno predviđa dinamičke procese te nudi modalitete za uspostavu i razvoj „dodatnih nadležnosti i dodatnih institucija“.
Tako je to bilo kad je na primjer riječ o Upravi za indirektno oporezivanje, Državnoj graničnoj službi…
Konačno, te institucije, iako formirane nakon Daytona, sukladne su Ustavu BiH jer ih je utvrdio Ustavni sud BiH. Pa ako ćemo po “izvornom Daytonu” odluke Ustavnoga suda su „konačne i obvezujuće“.
I šta ćemo sad?!
Šta ćemo naročito sa onima koji su se ne tako davno zaklinjali u Dayton. Onaj izvorni, kako su to voljeli naglašavati ili onaj malo “nadograđeni”. Ovisno o političkoj poziciji, broju glasova, o tome jesu li bili vlast ili opozicija. Pa onda, s vremenom, a kako je posao s buđenjem nacionalizma postao lagan, a para laka, polako mijenjali ploču. Preko noći postajući zaboravni, čak i toliko da su zaboravili kako su i sami vrlo žusto i s puno volje bili sudionici prijenosa nadležnosti s entiteta na državu.
Nekada miljenici međunarodne zajednice, pa i nekih visokih predstavnika, koji su po izvornom Daytonu, vrhovni tumači ovog dokumenta, sada i sami postaju tumači. Po mogućnosti voljeli bi i sami biti vrhovni.
Kad već jesu u svojoj stranci, među svojim biračima, sljedbenicima.
Sve to, treba biti otvoren, nema previše veze s Daytonom nego s kriminalom, korupcijom, osiguranjem interesa, bogatstva koje se zgrnulo posljednjih godina. Pa se problem s entiteta prebacuje na državu. A s države na nas. Koji grcamo u problemima čekajući koji će se od njih trojice sjetiti šta je njima Dayton danas.
Pa umjesto da idemo naprijed postajemo zarobljenici blokada, preglasavanja, retoričkog nadmetanja, uvreda, čuvene balkanske igre ko će koga više nadmudriti, bez obzira što gubi i jedna i druga, u našem slučaju i treća i četvrta strana.
Jedni bi ka izvornom Daytonu, drugi bi da se vrate izvornom Washingtonu, treći mudro šute i čekaju kako će se dogovoriti prvi i drugi. U sredini smo mi. Obespravljeni, izmučeni, iznureni, osiromašeni.
Činjenica da u BiH od te 1995. do danas niti jedna generacija nije živjela u miru, jer ovaj prividni mir u kojem se svako malo nečim prijeti i nije najugodnije mjesto za živjeti, raditi, planirati.
Laži, ucjene i prevare koji odvode kolone iz ove zemlje nisu ništa manje opasne od priča o ratu i nepovjerenju koje nam se serviraju pred svake izbore.
Od izvora Daytona dva putića vode na dvije strane. Dayton tumače oni koji ne znaju šta piše u Dokumentu.
Pa da organiziramo takmičenje!? Na državnoj razini. Da ih stavimo pred javnost i ispitamo… Da ih vratimo na izvor. Da vidimo šta znaju, a šta su uz put izmislili. Prema potrebi i prilikama.
Kamen temeljac države BiH, kako se to voljelo često tepati sporazumu iz američke baze Right Peterson, ozbiljno je uzdrman. No, sve nadležnosti prenesene s razine entiteta na državu prenesene su na osnovu Daytona, većinom i uz potpuni konsenzus Parlamenta BiH. Ne zaboravite, visoko su dizali ruke i zastupnici SNSD-a.
Zato je, stvarno, vrijeme da se vratimo na izvor. I prisjetimo ko je, kad, gdje i zašto glasao za promjene Daytona.
I da konačno odgovorimo, a kto je taj, šta je taj, izvorni Dayton, da prosiš?
