Bosna i Hercegovina nalazi se na samom dnu Indexa medijske pismenosti za ovu godinu.
Pokazalo je to novo objavljeno istraživanje Inicijative za europske politike (EuPI) Instituta za otvoreno društvo – Sofija.
Od 35 zemalja Europe naša je zemlja na 34. mjestu. Iza nas je samo Sjeverna Makedonija. Albanija je na 33., Crna Gora zauzela je 32. mjesto.
– Ove zemlje imaju nizak potencijal da se nose s efektima lažnih vijesti i dezinformacija uglavnom zbog nedovoljnog učinka u slobodi medija i obrazovanju – navedeno je.
Na vrhu ljestvice su Finska, Danska, Estonija, Švedska i Irska.
Da sve bude gore treba reći da smo u prošlogodišnjem istraživanju zauzimali jedno mjesto više. Tako da, na žalost, moramo konstatirati – opet smo na samom europskom dnu.
Kritičko mišljenje i zaštita od govora mržnje
Ove pesimistične i loše vijesti uvod su za naše podsjećanje na Svjetsku sedicu medijske informacijske pismenosti, koja se na prijedlog UNSESCO-a obilježava od 2012. godine od 24. do 31. oktobra.
Ovogodišnji moto je „Medijska i informacijska pismenost za javno dobro“. I taj naslov izabran je vrlo ciljano, jer medijska i informacijska pismenost nema samo konkretni doprinos javnom dobru, nego se na nju mora gledati kao na javno dobro.
To javno dobro kroz različite segmente društva, a naročito kroz obrazovanje mladih, doprinosi izgradnji kritičkog mišljenja, ali i zaštiti ljudi od dezinformacija i govora mržnje – navedeno je.
U aktuelnom informacijskom sistemu, ponekad i kontradiktornih poruka, koje kruže internetom teško je zamisliti da se javno dobro može unaprijediti ako javnost nije u mogućnosti baviti se informacijama, poštujući prava drugih i boreći se protiv izražavanja koje nanosi štetu.
Svjetska sedmica medijske i informacijske pismenosti je prilika da se predstavnici javnog i civilnog sektora, novinari, edukatori, ali i svi koji čitamo, gledamo, slušamo I najviše “skrolamo” osvrnemo na to što je do sada postignuto kad je u pitanju medijska I informacijska pismenost.
U BiH, uprkos brojnim inicijativama (civilnog sektora) možemo reći da smo tek na početku. No, građani, očito je, misle drugačije. Pokazuje se to na mnogobrojnim radionicama, okruglim stolovima, u obraćanju za pomoć profesionalcima, edukatorima.
Za početak, treba podsjetiti šta je medijska i informacijska pismenost (MIP) i zašto je važna. Uglavnom se odnosi na na našu sposobnost pristupa, analize, kreiranja medijskih sadržaja.
To je važna tema za vrijeme koje živimo. S obzirom na veliki značaj medija i novih medijskih tehnologija u savremenom društvu, može se reći da nema pismenosti bez medijske pismenosti.
Zato se među najvažnije koncepte medijske pismenosti ubrajaju pitanja autorstva i strukture medijskih poruka kao i kreativnih tehnika koje su korištene da bi se kreirali medijski tekstovi.
Dvostruka vještina
Također, važno je, kako bismo razumjeli koncept medijske pismenosti prepoznati ulogu publike, korisnika, te vrijednosti određenog medijskog sadržaja. Korisnik, bilo da je riječ o čitatelju, gledatelju, slušatelju mora znati kakvi su ciljevi i namjere onoga ko je kreirao konkretni medijski sadržaj.
Ljiljana Zurovac, radijska novinarka, nekadašnja direktorica Visoke škole novinarstva Media Plan, bivša izvršan direktorica Vijeća za štampu BiH nedavno je kazala za Interview.ba da je za publiku medijska pismenost dvostrana vještina: s jedne strane ona podrazumijeva tehnološku sposobnost pronalaženja kvalitetnih informacija i korištenja različitih alata koji su za to dostupni u digitalnom dobu.
– S druge strane, ona podrazumijeva pravilno tumačenje i analiziranje medijskih sadržaja – istakla je Zurovac.
Objasnila je da u širem smislu to znači razumijevati da je sve informacije koje dobijamo neko kreirao sa određenim ciljem i da medijske sadržaje, koji uključuju i oglašavanje, treba da posmatramo kroz tu prizmu, da se radi o nečijim kreacijama.
– Pitanje medijske pismenosti ne znači saznavanje koliko postoji različitih tabora po kojima bi se mediji mogli podijeliti, već je pitanje individualne percepcije svake osobe koja nešto čita, gleda ili sluša. Tako da to nije pitanje podjele naroda, realiteta ili entiteta, već je individualno pitanje po principu – koliko ljudi, toliko ćudi. Jer svako vidi ono što želi da vidi i saznaje ono što želi da saznaje, u odnosu sa svojim svjetonazorima i željama, intelektualnim i obrazovnim nivoom.
I doktor komunikoloških nauka s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Vuk Vučetić upozorio nas je da je donošenje kvalitetnijih životnih, ali i političkih odluka direktno povezano sa kvalitetom informacija koje konzumiramo.
Ukazao je također i širenje govora mržnje na društvenim mrežama, takozvano političko trolovanje i botovanje.
– Sve zajedno doprinosi širenju govora mržnje i stvaranju negativnih uticaja po razvoj demokratije, ali u isto vrijeme utiče zbunjujuće na javnost. Nedovoljno medijski i informaciono pismeni pojedinci su lagan plijen ovakvih manipulacija. U tom smislu informaciono i medijsko opismenjavanje se zapravo predstavlja kao dio cjeloživotne “lične higijene” kojom se stvaraju bolji preduslovi za snalaženje u medijatizovanoj stvarnosti u kojoj živimo – napomenuo je.
Obrazovanje je, dodao je, jedan od najboljih načina kako saznati i shvatiti šta su mediji i na koji način mediji funkcionišu, koja je njihova društvena uloga.
Jedino obrazovana publika može biti kritična prema medijima, ali u isto vrijeme tražiti kvalitetnije sadržaje od medija. U isto vrijeme važno je da publika bude kritična i prema sebi i da shvati da je vrlo važno da na odgovoran način koriste nove tehnologije kada sami kreiraju sadržaje kako bi se čuo njihov glas. Uz slobode stiže i set drugih kompetencija i obaveza kao što su odgovornost, veći stepen tolerancije i razumijevanja prema drugim i drugačijim stavovima, mišljenjima, kulturama… , što je danas izuzetno slabo izraženo pogotovo u online prostoru.
Medijska pismenost, slažu se stručnjaci, važna je jer nas uči da na objektivan način sagledamo informacije iz različitih uglova i da donesemo što objektivniji sud, baziran na činjenicama a ne na onome čemu se mi nadamo ili što želimo da vidimo. Ovo je naročito važno u vremenu kada nam je na par klikova dostupno more netačnih informacija ili informacija koje su u skladu sa našom vizijom svijeta, što znači da isključuju druge uglove gledanja, tj. objektivnu sliku.
Kao mlade novinare učili su nas da slušamo svojim ušima, gledamo svojim očima, mislimo svojom glavom, a takva poruka aktualna je i danas.
No, bez vještine medijske pismenosti ne možemo znati kako analizirati ono što pročitamo, vidimo, čujemo u medijima. A kad ne znamo onda lako možemo biti izmanipulirani, prevareni, zavedeni. Čak i dovedeni u opasnost.
Novi mediji i društvene mreže omogućili su danas da je s profesionalaca, novinara, urednika, redaktora, snimatelja, edukatora, odgovornost za medijski sadržaj prešla i na publiku. Tim više raste potreba za edukacijom, za razumijevanjem vjerodostojnosti informacija.
Težak zadatak pred publikom
Vrijeme u kojem živimo, a posebno mi u BiH, pa i na Zapadnom Balkanu, na scenu su doveli medije (čak i tradicionalne), koji su uglavnom (ili u potpunosti) pod utjecajem različitih interesnih i političkih centara.
Zato je pred publikom pretežak zadatak – kako prepoznati ko kreira sadržaje, ko se krije iza nekog medija, posebno kad je riječ o portalima, ko su vlasnici, ko zapravo finansira sadržaje koji nam se nude, šta je zaista zadatak medija koji se pojavljuju prije i gase nakon izbora.
Medijska pismenost, kao nova vrsta pismenosti, navode eksperti, mora biti obavezna za sve. Baš kako je i osnovna analfabetska pismenost.
To znači, slažu se mnogi, da je krajnje vrijeme da medijska pismenost postane dijelom zvaničnog školskog programa, od prvih razreda osnovne škole do univerziteta.
Takve inicijative odavno su poslane ministarstvima obrazovanja, no, kako vidimo, bez velikog uspjeha. Bez obzira i na činjenicu što su na to apelirali i sami prosvjetni radnici.
Dok se medijska pismenost ne smjesti u školske klupe edukatori se snalaze uz pomoć brošura, čiji su autori nevladine organizacije, koje već više od 15 godina u BiH kreiraju različite programe iz ove oblasti. I tako po ko zna koji put rade ono što je zadatak državnih institucija.
I Fondacija Infohouse, te portal Interview.ba daju svoj doprinos u medijskom opismenjavanju građanki i građana naše zemlje.
Fakt i fake (FiF) naziv je projekta koji realizimo u okviru Regionalnog programa “SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija”, uz podršku Evropske unije.
Ovaj projekat implementiraju partnerske organizacije SENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Kosovo 2.0, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut Bianet.
U ruralnim sredinama u našoj zemlji razgovaramo kako prepoznavati lažne vijesti, dezinformacije, izmišljeni ili sadržaj pod lažnim imenom, satiru…
Razgovaramo kako je važno naučiti razliku. Uvjereni da je medijska pismenost je ključna kompetencija stoljeća u kojem živimo.
(Tekst je realiziran u okviru projekta Fact&Fake kojeg Fondacija Infohouse i Interview.ba realiziraju u okviru regionalnog projekta SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija, a uz podršku Europske unije)
