Ne znam je li me više bilo sram ili strah tih osamdeset i nešto minuta dok sam slušala tajno snimljeni razgovor čelnika Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića Osmice i glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.
Priču već znate, Osmica je došao kod Tadić da intervenira da tužitelj Oleg Čavka konačno prestane istraživati njegovu (nepostojeću) diplomu.
Uz put se u maniru seoskog đilkoša i razuzdanog svemogućeg lokalnog šerifa hvalio šta sve može, zna, hoće, umije.
Strah i sram
Sram me je bilo zbog komunikacije dvoje čelnika dvije važne državne institucije. Obavještajca i tužiteljice, koji u tom predugom razgovoru uz kaficu pretresaju trač do trača. Je li tužiteljica bila u hotelu “Jadran”, šta će joj muž reći kad vidi da je bila, a nije bila, ko troši reprezentaciju u hotelu – motelu “Han” kod Binježeva, ko je s kim, kada i kako jeo, pio, slikao se, ko je volio cure, ko se ženio, ko je šarplaninac, a ko avlijaner.
Strah jer u rukama tih dvoje ljudi (plus Ozrenke Nešković, još jedne šefice u Tužiteljstvu) ima mnogo moći i naših života.
No, na stranu i sram i strah, razgovor koji je snimljen ukazuje na prvu na nekoliko šokantnih (jaču riječ u ovom momentu nemam, a tako bih je rado upotrijebila) činjenica i otkriva ko smo, što smo, ko nas vodi, ko rukovodi, zapravo.
Osman Mehmedagić od milja zvani Osmica došao je, dakle, kod tužiteljice da učini sve kako bi ona svog tužioca Čavku “stavila pod kontrolu”. Jer, podučava je Osmica, sve i da je falsificirao svoju diplomu (koju od nekoliko falsificiranih, što su se pojavljivale u javnosti), djelo je zastarjelo. Zato je i došao jer ne voli da mu se udara na intelekt.
I nije samo to, zauzvrat će Osmica lično i personalno, tužiteljici otvoriti oči. Otkriti joj ko, šta, kako s kim. Ako ne vjeruje neka dođe kod njega i presluša snimke. Snimaju on i kako voli reći “njegove” službe svakoga ko im stane na put. Ko zapravo njemu stane na put. Jer, istraga ima li ili nema diplomu, uvjeren je Osmica, vodi samo ka jednom cilju – uništiti njegov lik i djelo. A to je onda udar na Službu. Jer OSA to je Osmica. I Osmica to je OSA. I to je njegova služba. Koju je zaslužio. Zahvaljujući i svom ratnom angažmanu na mjestu šefa tjelohranitelja prvog predsjednika Predsjedništva SDA Alije Izetbegovića. A kasnije i intimusa i prijatelja Alijinog sina Bakira. Nekad člana Predsjedništva BiH, danas (samo) lidera SDA. Istog onog koji uporno insistira da Osmica ostane u OSA-i. I da OSA ne ostane bez Osmice.
Za koga je svilen gajtan?
Pričaoje tako Osmica nadugo i naširoko šta (nezakonito) radi, koga prati, koga snima, kome se sprema svileni gajtan, ko je kako smijenjen, koga bi tužiteljica trebala da se pazi.
Zna on da je najbolji lijek za poslušne i one druge novinare “nabijanje nogom”, ko mu se umiljava, ko bi mu se čim malo zakrvi opet okrenuo protiv njega.
– Gdje je onaj Oleg Čavka da ga namaram – kao šaljivo pita Osmica pred kraj snimka, kad mu se na vratima gubi ton.
No, za one koji čuju i hoće da čuju dovoljno je glasno ovo šaljivo pitanje kojeg šef obavještajne službe postavlja glavnoj tužiteljici.
Koja, istina pokušava razgovor svesti na jedno pitanje: De, ti nama reci, Osmane, imaš li ti diplomu?
Ima Osman sve. I diplomu. I hrvatski pasoš. I prijavnice na fakultetu. I svoje ljude. I svoju službu.
I zato Osman ne da da ga se istražuje. Ne da da mu se udara na intelekt.
Intelekt i Osmica teško idu u jednu rečenicu.
Intelekt i Osmica – rekli bi jezički znalci jeste oksimoron.
Osmica i oksimoron u jednoj rečenici? Komplicirano je brate. Da ne objašnjavamo i ne udaramo mu na intelekt!
