Goražde je za vrijeme socijalizma bilo jako uspješno i podobno okruženje za razvijanje industrije. Najznačajniji industrijiski kompleksi u Goraždu za vrijeme SFRJ su bile fabrike azotnih jedinjenja i preduzeće „Pobjeda“. Grad u ovom periodu bilježi značajan rast stanovništva, a sa rastom stanovništva postaje i centar regije gornjeg Podrinja.
Piše: Haris Tutić
Kako je grad u industrijskom smislu napredovao sa tim napretkom su se razvijali sport i kultura (naročito muzička scena). Svi ovi faktori su doprinjeli tome da stanovništvo u Goraždu generalno bude zadovoljno, te se nije javljala potreba kod stanovištva da se odluče promijeniti mjesto stanovanja. Multikulturalnost i multietničnost u periodu SFRJ nisu predstavljali problem, međutim stvari su se promjenile početkom devedesetih kada rastu tenzije na teritoriji cijele države.
Rat je unazadio i uništio dobar dio Bosne i Hercegovine i mnoga su mjesta razorena. Ipak, Goražde je jedan od gradova koji je najviše stradao, a samo podatak da je opsada grada trajala od aprila 1992. do oktobra 1995. nam govori o tome koliko je grad materijalno i demografski uništen.
Razlika u broju stanovnika na teritoriji općine Goražde 1991. i 2013. godine. (statistika.ba)
Gradu je trebalo neko vrijeme da se oporavi od rata, ali ipak početkom 2000-ih grad se kulturno i sportski opet razvija te firme počinju ponovo da rade. Stanovništvo opet dobija nadu da će grad vratiti stari sjaj koji je imao osamdesetih godina.
Internacionalni festival prijateljstva je Goražde opet učinio centrom Bosne i Hercegovine, ali i svijeta. Goražde bilježi sve veći broje povratnika, te mnogi novi industrijski giganti otvaraju kompanije u ovom gradu. Sve je nagovještavalo da grad polako i sigurno vraća svoj stari sjaj. Godine 2013. i 2014. od mnogih medija biva proglašeno „Privrednim čudom“, a sami statistički pokazatelji su isto to govorili. Kompanije kao što su Prevent, Pobjeda, Emka Bosnia i Bekto Precisa zapošljavaju veliki broj radnika.
Ipak situacija u Bosansko – podrinjskom kantonu se od 2015. pogoršava te grad ponovo počinje demografski propadati. Prema podacima MUP-a BPK-a u periodu od janura 2015. godine do decembra 2020. godine zabilježeno je 2228 odjava prebivališta.
Šta je pravi razlog za ovakav odron stanovništva nijedna institucija ili mediji nisu definisali, ali ako se nastavi sa ovakvim trendom iseljavanja, nekada veliko privredno čudo će se pretvoriti u malo veće naselje.
Nihad Ferhatović je student druge godine drugog ciklusa na odsjeku za elektrotehniku. Nihad smatra da su za ovaj trend najviše odgovorni političari koji primaju ogromne svote novca za svoj (ne)rad.
Ovaj mladi student,također, ne vidi svoju budućnost u ovom gradu jer smatra da Goražde ne može da mu pruži prostor za usavršavanje svoje profesije.
“Iako volim mjesto gdje sam rođen, gdje sam odrastao i gdje sam proveo neke od najljepših trenutaka svog života, činjenica je da BPK, konkretnije rečeno Goražde, ne može ponuditi posao i priliku za dalji rad i usavršavanje za magistra elektrotehnike. U nekoj “kasnijoj-ostvarenoj” životnoj fazi – možda, ali u trenutnoj fazi života u kojoj se nalazim – ne. Nažalost, Goražde nije grad koji podržava i pruža prilike mladim i obrazovanim ljudima”, ističe Ferhatović.
Ipak, odlazak stanovništva najviše je pogodio ruralna područja gdje mali biznisi kao što su prodavnice, kafići i zantske radnje propadaju. Prema riječima učiteljice Elvedine Tutić, zatvorene su mnoge područne škole zbog nedostatka djece, zbog čega je i sama premještena u gradsku školu.
“Odlaskom mladih sa sela, dešava se da dolazi skoro do zatvaranja područnih škola zbog veoma malog broja učenika u njima. Razlog odlaska ljudi je prije svega, zbog nemogućnosti izdržavanja porodica od rada na poljoprivrednim dobrima jer se ne isplati rad, zbog cijena takvih proizvoda, kao i zbog loše putne komunikacije sa gradskim područjem”, kaže Tutić.
Politika je jedan od glavnih uzroka za ovakve trendove, odnosno neizvjesnost građana i građanki o tome “šta će biti sutra”. Mnogi stanovnici su izgubli povjerenje u političke partije na poziciji, ali i u opoziciji. Mediji stalno izvještavaju o korupciji na visokom državnom nivou, međutim situacija na lokalnim nivoima je mnogo gora.
Također, Bosna i Hercegovina je duže od dvadeset godina u procesu integracije u EU, ali za taj period država nije ni stekla zvanični status kandidata.
Novinar i aktivista, Slavko Klisura, smatra da je dio odgovornosti na građankama i građanima koji skoro svake izbore biraju “jedne te iste vlasti”. Navodi da je situacija u manjim sredinama mnogo gora, nego u većim sredinama.
“Gotovo tri decenije urušavanja države i svega što je građansko, građane i pojedince stavilo je u poziciju taoca. A svjesni građanke i građani, ne žele tu poziciju. Talačka kriza traje tri decenije i ljudi, pa i cijele porodice odlaze jer jednostavno ne žele graditi budućnost u državi koja im tu budućnost svakodnevno uskraćuje. U lokalnim zajednicama kakva je i Goražde, taj ambijent je dodatno mračniji zbog sistemskog urbicida i kulturocida, a u manjim sredinama odlazak ljudi se naravno više manifestavuje nego u većim gradovima”,naveo je Klisura.
Nedostatak kulturnog i sportskog sadržaja u manjim sredinama je također jedan od uzroka odlaska za ljude koji imaju dovoljno sredstava za pristojan život. Razlog za ovaj trend nije samo ekonomsko – socijalne prirode, već postoji više različitih uzroka za ovakav trend.
Klisura ne misli da će se ovaj trend zaustaviti sve dok se ne promijeni Ustav ili zakoni, za koje smatra da su glavni uzrok odlaska stanovništva.
“Bez ustavnih promjena i promjena izbornog zakona koji će spriječiti i zaustaviti višdecenijske prevare u izbornom procesu, ali i pokretanja uspavane i umtrvljenje akademske zajednice koja može pokrenuti građanske procese, neće biti ni usporavanja ni zaustavljanja procesa odlazaka”, zaključio je.
