Dok Vlada FBiH pod njegovim vodstvom ulazi u treću godinu mandata, premijer u jednom danu obavlja dvije teške funkcije – vodi Vladu i u pratnji najmaje tri odvjetnice brani se u Sudu jer je nesavjesno (ili svjesno) ugrozio naše živote
Piše: Senka KURT
Proljeće je 2015. kad sam se na poziv tadašnjeg kolege, sjajnog muzičara, frontmana grupe “Divanhana” zatekla na promociji njihovog (mislim) prvog albuma. Novi hotel negdje u Novom Gradu, puno muzičara, novinara, nešto i političke i društvene elite. Šta ćeš mora se.
Okrugli stolovi s blještavim damastnim stoljnjakom. Za muža i mene jedan baš na lijepom mjestu. Sjednemo tamo gdje kartica označava naša imena. S lijeve strane vidim Kuglino ime, s desne piše F. Novalić. Ne zvoni mi ništa.
Za sto zatim sjeda jedan visoki, pomalo nervozni gospodin. Upoznajemo se. Kaže, e baš mu drago što sjedimo zajedno. Čim dođe “premijer” eto i njega. Ode da ga sačeka. Hiljadu mi upitnika iznad glave. Ko nam je sad premijer? Koji? Državni? Federalni? Kantonalni?
Eto opet ovog nervoznog. Kaže, nema ga. Šaljivo pitam hoćemo li moći početi s promocijom. Njemu nije smiješno. Veli mi, gospođo, znate li Vi našeg novog premijera? Iskreno kažem, da nisam sigurna. Čula jesam da će biti izabran neki privrednik iz Gradačca.
Moj sugovornik skoči od sreće. Heeeej, Gradačac, eto i novi reis (netom izabrani ef. Kavazović) je iz Gradačca. Čudo od kraja. Posjedi još malo, pa ode.
Nema ga, nema ni premijera. Ja prebirem po glavi kako sam prije koji dan prije čitala kako je SDA za prvog čovjeka Federacije izabran dojučerašnji direktor gradačačke TDA automobilske industrije Fadil Novalić. Pa ga gazde Slovenci iz Kopra smijenili. Pa kako se gazde načuditi ne mogu Novalićevoj interpretaciji ko je kome i zašto rekao “zbogom”, te kako je davao lažne informacije, nanio veliku štetu Cimosu, radnike natjerali u štrajk.
Što bi rekla jedna moja malo starija kolegica: Loše je što puno pamtim.
Nikada te zaboraviti neću
Nervozni eto opet dolazi. Kaže, eno premijera s reisom. Neće doći. A ja opet po svom, rekoh… je li novi premijer ovaj iz Cimosa? Slovenci kažu da to nije nimalo ni dobar ni pametan ni sretan izbor. Doduše, imaju i oni svojih problema, ali kažu da nije čovjek od povjeranja.
– Šta Slovenac zna? Eto, sačekajte, pa ćete vidjeti. Novalić je čudo. Vjerujte mi da ga ovaj narod nikad neće zaboraviti – uvjerava me sagovornik.
Što se mene tiče, pobijedio je. Narod neće zaboraviti Novalića.
Gotovo sedam godina kasnije on je još uvijek (neka) vlast. Koja puni medije skandalima, izjavama u koje čovjek najprije povjeruje da niko pametan nikada ne bi rekao, potezima, manipulacijama, propustima greškama. Tri godine tehničkog mandata, sudski proces, vraćaju me u tu 2015. i ocjene slovenačkih “gazda”.
Kad je uništio Cimos, prema tadašnjem pisanju slovenačkog Dnevnik.si, Novalić je uz svoje veze i vezice pravio raznorazne kompanije, okupljao sljedbenike, bio na čelu raznoraznih svojih (bezbeli preuspješnih firmi), sponzorirao klubove, Sajam šljive, sport, pa se Sarajevu i Bakiru Izetbegoviću, nekako s proljeća nametnu za najboljeg. Kako se provukao u konkurenciji između tadašnjih kandidata Erdala Trhulja i Denisa Zvizdića možda sad i nije važno. Najgore je što se provukao.
Federalna Vlada, očekivano, sastavljena je teškom mukom. Daj puno Čoviću i HDZ-u, daj Radončiću i SBB-u, ostavi SDA-u šta je slijedi i goni.
No, od početka je bilo jasno, čak i onima koji nisu ovako otrovani kao autorica ovog teksta da ni od tog premijera ni od tih ministara ni od te vlade neće biti puno koristi. U fus noti treba zapisati – bilo je to prije sedam godina kad je cijela Planeta, hoćeš – nećeš priznati, u poređenju s ovim danas, živjela zlatne dane.
Tako je u toj vladi HDZ dobio 6 ministarskih mjesta – Jelka Milićević, zamjenica predsjednika Vlade, ministrica finansija, pravda Mato Jozić, Denis Lasić– promet i komunikacije, Vjekoslav Mandić – zdravstvo, Zora Dujmović – kultura i sport, Josip Martić – prostorno uređenje
SBB ima 1 ministricu i tri ministra – zamjenik premijera Vesko Drljača, ministarstvo rada i socijalne politike, Nermin Džindić, ministarstvo energije, rudarstva, industije, Zlatan Vujanović – trgovina, Edita Đapo, turizam.
U prvi sastav SDA je dala ministre MUP-a Aljoša Čampara, Edina Ramić, raseljeni i izbjeglice, Salko Bukvarević, borci i invalidi, Elvira Dilberović – obrazovanje i nauka, Šemsudin Dedić – poljoprivreda i Amir Zukić, razvoj.
U proteklih šest godina ovaj se raspored prilično promijenio, no, rezultat je isti. Ovo je od kraja rata do danas, definitivno najgora vlada, predvođena premijerom koji u jednom danu vodi sjednicu Vlade ujutro, a popodne ulazi pod pratnjom najmanje tri odvjetnice u zgradu Suda BiH gdje se protiv njega i najbližih mu suradnika vodi nezapamćen sudski proces krađe i ugrožavanja zdravlja građana koje vodi.
Bez namjere (a to je gotovo i nemoguće) da pobrojimo sve afere, propuste, greške Novalićeve Vlade usmjerit ćemo se na njih nekoliko. Od kojih svaka, svaka, svaka gotovo ispada iz Riplijeve rubrike “Vjerovali ili ne”.
Strijelac zove Kondora
S početkom koronavirusa, koji je u martu prošle godine počeo harati i po našoj zemlji, mediji su otkrili aferu “Respiratori”. Već i detalje znamo. Voditelj popularnog show programa, u kojima se pobjednici biraju zahvaljujući nabijanju telefonskih impulsa, inače vlasnik poljoprivredne zadruge “Srebrena malina” Fikret Hodžić, progurao se (još se kao ne zna kako) do Novalića i Milićević i ponudio da za samo 10,5 miliona KM nabavi neupotrebljive, sumnjive, opasne respiratore.
Novalić ih je slavodobitno sačekao na aerodromu, drobeći nesuvislo o njihovoj kvaliteti. Posipanje pepelom nastaje nešto kasnije. Evo, traje već godinu dana. Optužnica je podignuta, Novalić ušetava u sudnicu, malo vodi Vladu, dnevno napravi stotine grešaka. I čekamo rasplet. Koji će jednom doći. Kad Novalić ne bude premijer. A sudstvo zapne ili ustane iz dokumentacije, sms-ova, poruka, šifri Kanada, direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović…
Narodi koji takvu imaju omladinu
No, ima ljudi sve gore od goreg. Novalić od početka korone gubi kontrolu nad svime u FBiH. O vakcinama je isto sve ispričano. Jer, kako bi rekao Fadil Novalić, da je htio da se igra države, davno bi je nabavio. Još krajem prošle godine.
Kako ne želi da se igra, jer se valjda umorio, naše vlasti slabodobitno dočekaju paketiće s par hiljada da li vakcina da li hurmi. Uslikaju se. Ruže nas što nepatriotski letimo preko Drine, ljuti su na nas. Šta mi, eto hoćemo više od njih? Ko smo mi? Mali, jadni, obični glasači?
Eto, nisu se mogli baviti respiratorima, nisu mogli legalno, eto nisu mogli nabaviti vakcine. Ali, šta je bilo druže i gospodine Novaliću, čuveni privredniče s privredom? Paket ekonomskih mjera u Federaciji BiH toliko je sraman i nečuven, pogoršan zatvaranjima, lošim mjerama, nikakvim planovima da se o njemu ne treba ni govoriti. Na gubitku su svi, osim velikih i pravih privrednika, kakvih je nekolicina. Oni su odavno shvatili da se Novaliću ne trebaju obraćati. Federalni samozvani veliki biznismeni, prikačeni na pipe vlasti, pušu mu u leđa i odobravaju minimalne poteze. Ukratko. Na lošim respiratorima, bez vakcina, umiremo i nema nam nade.
Novalićev će mandat biti obilježen nizom afera. Koje su se u javnosti pojavljivale gotovo svakog mjeseca. “Žurnal” je 2019. godine pisao o onoj kad su Novalić i ministar energije Nermin Džindić izvukli više od milion maraka iz “Pretisa”, preko zajedničke kompanije TMR. “Pretisom”, objavljeno je tada upravlja Vlada Federacije BiH, odnosno Federalno ministarstvo energije rudarstva i industrije. Suštinski, to su Fadil Novalić i Nermin Džindić. Firma TMR d.o.o. je u vlasništvu Džindića i Novalićeve porodice. Dakle, premijer i ministar imaju apsolutnu kontrolu i u firmi TMR, i u “državnom” Pretisu.
Prema dokumentaciji Žurnala, firma TMR d.o.o. je većinu svojih proizvoda prodala upravo vogošćanskom “Pretisu”. Novalić i Džindić su od dolaska u federalnu Vladu zajednički ostvarili promet od oko dva miliona, od čega su uspjeli u krugu Unisa kupiti i halu površine 2.356 kvadrata u Vogošći.
U julu 2018. godine već smo imali uvid i u aferu, u kojoj se spominjala Ada Novalić, premijerova kćerka, “zaposlena bez konkursa, ali prema zakonu” u FIA, koja se pojavila kao predstavnik vlasnika i suvlasnika objekta u Vogošći, a koje je trebalo kupiti JP BH pošta.
Sporna je zatim bila kupovina zgrade “Energoinvesta”, koju je kupila Vlada FBiH. Unatoč upozorenju četiri službe Vlade FBiH da je cijena od 54 miliona nerealna i odluka nezakonita, stvar je “završena”.
Gdje dođe tu trava ne raste
Ukratko, afera po afera, skandal po skandal. Ne pretjerujemo kad kažemo da gdje god dođe tu trava ne raste.
Početkom marta prošle, onaj isti premijer što ni masku nije naučio pravilno staviti na nos i usta, pa i zato treba savjetnike, svojim je pojavljivanjem na svečanosti Tvornice namjenske industrije “Igman”, pokazao kako nema svijesti, savjesti, kako nije znao reći ne, kao prvi čovjek Vlade savjetovati da se dernek otkaže, virus zaustavi.
Epilog ove svečanosti je nekoliko smrtovnica, obustavljen je rad jedne od najuspješnije federalne fabrike. Tad smo počeli brojati mrtve.
Novalić i njegovi ministri što više vole džabe pojesti i popiti tako su na licu mjesta, a pred cijelom javnosti, javno, drsko i budalasto izdali preporuke koje su sami izdali kako bi rizik od širenja korona virusa bio sveden na najmanju mjeru.
Troši, kao da je tvoje
Da nije gadljiv na trošenje naših para svjedoče također mnogobrojne afere. Dijelilo se šakom i kapom. Dakako, po babi i stričevima. U finansijskom Izvještaju o izvršenju budžeta iz 2017. (samo jedan od primjera) otkriveno je da su federalne vlasti, dakle Novalić, potrošile 2,4 milijarde KM – onako. Bez kriterija, netransparentno, bez javnog poziva.
Dijelilo se organizacijama, strankama, pojedincima, raji, rodbini. Za plate, naknade, službena putovaja, reprezentacije, tople obroke, regrese, otpremnine, odvojene i skupljene živote, najam stanova, prevoz u dana vikenda, za savjetnike, polaznike, dužnosnike… Pa gdje su komisije, eksperti. Ko god je Novaliću zakucao na vrata, ne valja griješiti dušu, nije odbijen. Važno je samo da je došao tražiti pare za nešto što nam ne treba, ne koristi, neće valjati.
A u međuvremenu gladnom je narodu Novalić slao utješne poruke. Kad su onomad (septembar 2016.) protestirali radnici TTU Novalić ih je nazvao “preduzećem s poteškoćama”, te u Dnevniku FBiH radnicima poručio: “Sami kažu da ne primaju platu 15 godina. Mogu sačekati još mjesec dva”.
Ni srca, ni mozga
Malo zatim javnost će zaista uznemiriti njegova izjava o roditeljskoj kući, građenoj da se u njoj smire roditelji i djeca oboljela od raka, koja nisu iz Sarajeva, a u Sarajevu čekaju nadu. Za kuću se skupljalo putem donacija. Fadilov sistem nije na to spreman.
– Ko ima srca da ne da novac za tako plemenitu stvar nego da je sistemski riješimo – kazao je medijima Novalić.
Da prevedemo još jednom, eto narode, skupljajte za bolesnu djecu markicu po markicu. Kakav sistem, kakav premijer, kakva Federacija. Sistem vam ništa i nikad neće dati. On uzima. Čak i od djece bolesne od raka.
Zato i ne treba čuditi što nas je poučavao da manje jedemo, pijemo, pušimo. Da manje živimo, dišemo. Jer on se raspitivao u tržnim centrima i vidio da mi, ova stoka sitnog zuba, znamo u korpu ponekad, osim kruha, mlijeka, ulja staviti i ponešto od voća, jogurta, cigareta. Ma odakle nam? Ko nas to plaća? Šta će to nama?
Primjera je još (zaista) bezbroj. Prenaporno i za čitanje i za podsjećanje. Preduga je lista šta je sve Fadil pokvario, unazadio, obezvrijedio. Uspio bi pokvariti i domine.
Patetika ide za kraj, kad konstatiramo da sigurno na svijetu ne postoji niti jedna zemlja (entitet, šta li) gdje bi političar s ovakvim greškama, propustima, gafovima preživio. No, u FBiH to nije problem. Kakva SDA takav Novalić. Krugovi pakla koji se samo šire.
