Sarajevo prolazi kroz težak period, povećan je pritisak na bolnice, ogroman je pritisak na ambulante i domove zdravlja, ali se neće desiti da neki bolesnik ostane na ulici i bez ljekarske pomoći, no trebaju nam brže i hrabrije mjere. Postoje lijekovi koji pomažu u liječenju zaraženih koronavirusom i za njihovu redovnu upotrebu u bolnicama treba odluka Vlade FBiH, ne znam zašto je nema, mislim da su ljudi u Vladi daleko od bolesnika ili građana koji traže način da spašavaju svoje najmilije, ali evo – tražimo rješenje. Osim toga decenijama smo devastirali zdravstveni sistem i uništavali domove zdravlja kantona Sarajevo i sada to plaćamo, kaže primarijus Dragan Stevanović, delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Razgovarala: Rubina Čengić
INTERVIEW: Izavali ste veliki interes objavom o lijekovima koji daju dobre rezultate u liječenju zaraženih koronavirusom, ali ti lijekovi nisu dostupni svima – kako to promijeniti?
Stevanović: Prije svega mi je drago da je tu moju tezu, u odgovorima n aposlaničko pitanje u Skupštini kantona Sarajevo, potvrdio i šef Klinike za infektivne bolesti KCUS-a Rusmir Baljić koji se neposredno bavi tim. Dakle Cotilizumab daje odlične rezultate kod ljudi sa teškom kliničkom slikom, a Rendesivir skraćuje bolest i sprječava da bolesnici dođu u kritičnu fazu i na respirator i ova lijeka su protokolom liječenja predviđeni za bolničku upotrebu. Zanimljiva je i Favira koja daje dobre rezultate u primjeni kod pacijenata čim PCR-test postane pozitivan. Svi ti lijekovi su dostupni, ali za novce. Tocilizumab je registrovan u BiH za liječenje reumatskih i autoimunih bolesti i pacijenti ga mogu dobiti preko Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH. Klinički centar je mogao nabaviti jednu količinu jer je odobren i korisitpo je te lijekove, druge ustanove nisu mogle, nego su ljekari pacijente slali da ih kupuju. Cijena je dvije ili 2,5 hiljade KM i važno je da bude što prije uključen u liječenje. Pristup lijeku se mogao lako promijeniti odlukom Vlade FBiH koja bi ga odobrila za upotrebu kovid-bolesnicima, para za to u Zavodu FBiH ima i ja sam to predlagao u Domu naroda kada smo usvajali finansijski pan Zavoda, ali nije bilo razumijevanja. Zavod FBiH to ne može sada uraditi sam, mora postojati odluka ministra ili Vlade, ali i to je vrlo jednostavno i ne znam zašto to ne urade. Zavod zdravstvenog osiguranja kantona Sarajevo to ne može uraditi, ali može donijeti odluku da će pacijentima kojima dođu sa potpisom tri ljekar što prije refundirati novac za taj lijek. Favira je specifična jer nigdje nije odobrena za liječenje koronavirusa, u Turskoj je u fazi eksperimenta i ima odlične rezultate ukoliko je uključena u prvoj fazi bolesti jer ona i jeste bila namijenjena za gripu. Za Faviru bi trebalo primijeniti procedure za odobravanje, pa je to na dugom štapu. Ali Rendesivir je sada svuda u svjetu na listi lijekova koji značajno ubrzavaju oporavak i sprječavaju teška stanja pacijenata. Bilo ga je na crnom tržištu u apotekama u FBiH dok Agencija za lijekove i medicinska sredstva u BiH nije donijela potrebne odluku, ali sada ga pacijenti teško mogu kupiti u BiH iako ga ljekari prepisuju. I za ovaj lijek je važan tajming, da što prije bude uključen, ali ga zdravstvene ustanove ni na kakav način ne mogu kupiti sa aktuelnim propisima jer nije na listi. Bolnice mogu tražiti interventni uvoz ako im neko odobri pare, ali je procedura dugačka i zavisi od FBiH, a ne od kantona. Za Rendesivir je bitno da ne može sada ni Zavod KS refundirati iako smo ga na Upravnom odboru zadužili da vidi kako će uspostaviti proceduru za pacijente koji imaju potpis tri ljekara. Moglo bi ovo sve bolje kada bi institucije bile ažurnije, prije svega Ministarstvo zdravstva.
INTERVIEW: Kako objašnjavate to da vlasti ne donose odluke oko tih ljekova kad već nema vakcina i dok broj zaraženih i umrlih stalno raste?
Stevanović: Ti ljudi nisu uz pacijenta, nisu ni uz građane kad traže način da pomognu svojim najbližim i to, ta borba je za njih „špansko selo“. Oni samo gledaju zakone koji su usvojeni prije deset godina i pokrivaju se njima, ne pokazujući ni empatiju ni odgovornost koje bi ih potakle da brzo reaguju.
INTERVIEW.BA: Jeste li o tome razgovarali s ministrima zdravstva u Vladi FBiH i kantona Sarajevo?
S kantonalnim ministrom razgovaram stalno i on poduzima neke mjere poput traženja novca za refundiranje lijeka, a s federalnim nisam, on je nedodirljiv. Dok sam bio zastupnik u Parlamentu FBiH nikada ga nisam vidio kada smo razmatrali izvještaje o radu Zavoda i slično, nikada nije došao da odgovori na neko pitanje, nikada ga nisam vidio, obično dolazi sekretar Ministarstva.
INTERVIEW.BA: Kako biste vi opisali stanje u kantonu Sarajdev, da li su u pravu mediji koji su objavili da je „Sarajevo palo“?
Nije palo, ali jeste u kritičnoj situaciji u kojoj se našlo sticajem okolnosti zbog nepoduzimanja potrebnih mjera Vlada i kantona Sarajevo i FBiH i zbog cijelog sistema ovakvog kakav je u FBiH, ali nije u bezizlaznoj situaciji, nego samo zahtjeva brže i hrabrije donošenje odluka jer je broj novozaraženih sve veći, a pritisak na bolnice ogroman. One imaju rezervi, mogu se dobro organizovati i niko u Sarajevu neće ostati na ulici i bez ljekarske pomoći. Činjenica jeste da nedostaje osoblja jer vi možete navući kreveta koliko hoćete,a li neko mora obilaziti pacijente. Ne možete naći infektologe i pulmologe ako ste sa 20 pali na devet, ne možete ih stvoriti preko noći i slično. Postoje načini da se svi zajedno bolje organizujemo, da recimo iskusni ljekari drugih struka uskaču sa savjetnima, prijedlozima i smjernicama i budu supervizori. Sada su u vatri doktori srednje generacije i mlađi, a ja recimo od 8 do 22 radim kako konsultant svojim kolegama koji su specijalizanti u raznim oblastima, a sada su bačeni u vatru da budu trijažeri i to je pomoć. Možemo i iskusne specijaliste iz domova zdravlja prebaciti u bolnice, a da ostale specijalističke preglede preuzme privatna praksa… I u situaciji krize moramo poštovati zakone gdje i kad god je to moguće, a kada ne može – moramo biti smjeliji i improvizovati.
INTERVIEW: Da li je po vašem mišljenju prihvatljiva ovakva organizacija lokalnih ambulanti i domova zdravlja gdje ljudi čekaju satima testiranje i prve preglede i mogu biti zaraženi ako već nisu…
Stevanović: E sad ću reći nešto što se mnogima neće svidjeti – primarna zdravstvena zaštita je pod najvećim udarom jer je to mjesto prvog susreta pacijenta sa ljekarima, na njih su najveće kritike i stalna prozivanja iz bolnica da oni treba da rade svoj posao su stavljanje mete na čelo tim ljudima. Tamo su kolege na prvom udaru. S druge strane – godinama je dom zdravlja devastiran, pitajte bivše direktore šta su radili da unaprijede službe, primarne, ali naročito konsultativne, pulmološke i druge stručne službe. Ne može sada deset pulmologa od čega su četiri iz penzije ne mogu pregledati dnevno 130 rengen-snimaka, čak i da rade u tri smjene. Drugi je problem što smo tek sada napravili call centar o kom smo pričali godinu dana i koji još ne funkcioniše najbolje, što smo tek sada osnovali drive in punktove koji bar malo rasterećuju domove zdravlja, ranije nismo imali sluha. Tu bi mogle opštinske vlasti da pomognu zdravstsvenoj zaštiti jer nije isto kada stojite u redu i čekate tri sata dok ne padnete u nesvijest i ako čekate, a neko, tiumislim na opštinu, vam je napravila nadstršnicu, postavila grijalice koje griju odozgo, postavila kljupe da možete smjesti, dovela Civilnu zaštitu da napravi čaj, pa ima studenta medicine koji dođe do svakog čovjeka u redu da pita kako je, da li mu je dobro i procijeni da neko zaista ne može da čeka. Ljudi bolje podnose sve kada vide da neko brine, a ovako ne vidite društvenu brigu, nego stojite i čekate da neko ispoštuje protokol i naravno da će onda neko doći i razbiti kompjuter zdravstvenom radniku. Istina je da ima i onih kojima ovo sve služu kao alibi da ne rade, takvih je uvijek bilo, ali ako oni izađu na inetrent i piju kafu – javnost prokuha.
INTERVIEW.BA: Posljednjih dana imamo i javne istupe direktora bolnica u Sarajevu i političara koji kao da se nadmudruju brojevima, pa čujemo da nema kisika, potom da je nemoguće da je bolnica za dan primila 200 pacijenata… dolaizmo u situaciju da ljudi, osim što se plaše, ne vjeruju nikome, pa ni onima koji bi trebali brinuti isključivo o njihovom zdravlju.
Pratim i brojeve i izjave i čini mi se da niko neće realno da govori. Obavještavanje javnosti mora ići s jednog mjseta, a na to mjesto do određenpog trenutka moraju doći svi podaci. Ovako se situacija pretvori u promciju različitih ljudi što je nesuvislo i neptrebno, pa svi pametuju šta drugi treba da rade umjesto da kažu šta oni rade, šta im treba, koje probleme imaju. Zauzetost kreveta jeste velika s tim da u Kliničkom centru imamo pacijente iz Zenice, Bihaća, Travnika i Goražde. Inače oni su od 450 koristili 200 kreveta za korona-pacijente, popunjenost kreveta korona-pacijentima sada sigurno jeste veća nego ranije, ali koliko tačno – zaista ne znam, no to je vrlo jednostavno provjeriti: ministar se obuče i obiđe klinike i kaže da li neko lažira podatke ili ne, a za to treba dva sada. Što se tiče primarne zdravstvene zaštite – sve ide kroz Bolnički informatvni centar, Opća bolnica takođe, a Klinički centa je u postupki informatizacije, pa smo dakle svi u tom sistemu kojim upravlja Zavod zdravstvenog osiguranja i ja sada, ako imma šifru zavoda, mogu u svakom trenutku znati šta radi recimo dom zdravlja u Alipašinom polju ili bilo gdje u kantonu Sarajevo.
INTERVIEW: Kakva su prava pacijenata bez zdravstvenog osiguranja?
Stevanović: Pojedinci ih malo zloupotrebljavaju, ali prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u FBiH i Zakonu o zaštiti od zaraznih bolesti liječenje i izolacija i sve što je od inetresa za FBiH ide „na teret“ budžeta FBiH. Dakle svaki stanovnik FBiH ili svaki stranac koji se zadesio ovdje, pa je zaražen, jeste interes FBiH jer ga treba zbrinuti da ne širi zarazu, jeste briga FBiH. Niko ko je obolio od kovida ne bi smio platiti ni dinara ni za šta što se tiče njegovog zbrinjavanja, svaka osoba ulazi u redovne procedure, dovoljna je lična karta ili pasoš BiH jer to je obavezni vid zdravstvene zašite.
INTERVIEW: Vi ste vakcinisani, vjerovatno pratite šta se dešava i sigurno ste vidjeli vijest da su članovi Ustavnog suda BiH vakcinisani u Srbiji, ali i vijest da je imunizacija navodno zaustavljena zbog posljedica koje ostavlja vakcina „Asztra Zeneka“?
Stevanović: 17 miliona ljudi u Evropi je dobilo Astra Zeneka vakcinu, a oko 40 ih je prijavilo neke posljedice. Dakle, s potpunim poštovanjem svake smrti, procenat dobiti za populaciju je ogroman, a broj tragičnih ishoda je vrlo mali. Srbija je vakcinisala najveći broj ljudi za jednu državu u Evropi i prijavili su oko 393 slučajeva nus-pojava od kojih su samo tri zahtjevale bolničku intervenicu, a niko nije umro. 140 slučajeva je nakon Fajzera, potom AZ i 89 nakon Sputnjika što znači da nije AZ izuzetak, a uskoro ćemo znati i koliko je to realno medicinski problem, a koliko neki drugi koji stvara bitka između farmaceutskih kuća, politika i slično. Što se tiče Ustavnog suda BiH – oni su neustavnim proglasili nošenje maski, pa su stavili maske i otišli u Srbiji da se tamo vakcinišu i ja kao odgovorni građanin sada pitam koliko mogu vjerovati u njihove odluke i poštovati ih ako su oni svojim ponašanjem potpuno derogirali i institucije i Ustav BiH.
INTERVIEW: Šta bi po vašem mišljenju trebalo hitno poduzeti u kantou Sarajevo?
Stevanović: Tri mjere su već poduzete: pomoć ekspertskih timova iz Turske koji dolaze da provjere naše protokole i način postupanja s pacijentima i to je jako važno i izvrsna stvar, oni bi trebali da počnu da rade s nama u četvrtak. Mi smo s njima sarađivali i do sada, sarađivali s klinikom Meyo, Kohovim institutom, ali drugo je kad su tu i oni će pogledati naše protokole, provjeriti da možda negdje ne griješimo, možda možemo smanjiti smrtnost. Druga stvar je angažman svih resursa – i privatnih i javnih i institucija koje su sada u pozadini kao medicina rada i slično, ali njima treba osmisliti šta će raditi, dati im konkretne zadatke i nadgledati rezultate, a treća mjera je da se državnim službenicima koji nisu inspektori daju ovlaštenja da rade kao inspektori i kontrolišu stanje na terenu i ako nekog nađu da krši mjere – zatvoriti taj objekt do kraja pandemije. Četvrta mjera bi bila da se općinski načelnici malo više angažuju, da pozovu strukture Civilne zaštite da malo obiđu domove zdravlja da pomognu pacijentima da lakše podnose čekanje; da bolje organizuju javne službe – eno neki dan pred katastrom sto ljudi stoji u redu jedni do drugih, pred bankama ogromni redovi i slično… Tu trebaju opštinski načelnici biti agilniji, imaju dosta prostora i mogućnosti.
INTERVIEW: Ne pominjete lockdown na 15 dana ili…
Stevanović: Vrlo rado bih ja to tražio ako bi FBiH donijela takvu odluku jer bi se smanjilo kretanje između kantona i imali bi odgovor nakon 15 ili 20 dana, ali u samo jednom kantonu, bez mjere zabrana kretanja iz kantona u kanton, je polovična i izaziva negodovanja, dodatne prelaske i samo će povećati probleme.
INTERVIEW: FBiH uporno odbija da donese odlučnije i strožije mjere?
Stevanović: Mene je pozitivno iznenadio premijer FBiH Fadil Novalić s ovom odlukom oko vakcina tako da više ne očekujem jer oni igrjau na kartu krupnog kapitala i oni koji i sada zarađuju. Ja nisam ekonomski stručnjak, ali mislim da bismo s jačim mjerama na 15 do 20 dana dobili bolji rezultat i mogli se nakon toga šire otvoriti. Ovo što sada imamo je „drži vodu dok majstori odu“. Nama je za budućnost šansa za ekonomiju i turizam to da dovedemo ljude izvan BiH ali to nežemo dobiti na ovaj način.
INTERVIEW.BA: Šta vas posebno ljuti u ovim danima pandemije? Na društvenim mrežama ratujem sa antivakserima, antimaskerima, teoretičarima zavjere, negatorima svega i svačega. Juče sam čuo i tu budalaštinu o zaprašivanju bojnim otrovima koji prže pluća što kao tvrdi neka doktorica sa 30 godina prakse – kakav je to bojni otrov koji na neke djeluje, na neke ne, ne djeluje na životinje, asvi dišemo isti zrak? Drugi su oni što tvrde sa sve možemo liječiti alopatksi i ja ih pozivan da dođu u bolnicu i liječe ljude. Potom imate ovi koji govore da su ovo lažni brojevi, da se umiralo i ranije – sve njih ja pozivam da dođu u bolnicu. Neki su mi se i javili i ja sam ih pozvao da dođu u bolnicu, ali su svi sutradan našli razlog da ne dođu. Drugi problem mi je priča o tome da je ovo kršenje ljudskih prava – moramo priznati da svaka zemlja ograničava ljudska prava u interesu zajednice, pa recimo ne možeš voziti pijan bez pojasa i vozačke dozvole, ali sada je priča da je korona i vakcina eksperiment nad ljudima, citiraju deklaraciju o medicinskim eksperimentima i da, znam sve o otme, ali ovo nije eskperiment jer je davno prošla eksperimentalna faza, nakon 30.000 vakcinisanih. Drugi pak tvrde da korone nema na spisku opasnih bolesti – pa nema jer je nije bilo kada je zakon pisan. I osim toga, evo šta da radimo ako odustanemo od vakcine? Da pustimo sve da ide sovjim tokom, da samo liječimo zaražene i pustimo virus da se širi, da se recimo hroničari zaraze… šta bi onda govorili?
