Mir definitivno dolazi od nas i on nema veze sa zajednicom. On je usađen u svaku osobu i svaka osoba može da „pali i gasi“ mir u sebi i može da ga podešava na način koji njoj odgovara. Znači, trebaš krenuti od sebe da bi mogao očekivati da će to vidjeti i uraditi i neko drugi – samo je jedna od stvari koju je Aiša Valjevac, učenica Srednjoškolskog centra Nedžad Ibrišimović iz Sarajeva, naučila zahvaljujući učešću u programu Mirovno obrazovanje koji se realizuje u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost.
Ona je, zajedno s još 20-ak učenica i učenika iz njene škole, te Srednje škole za tekstil, kožu i dizajn iz Sarajeva, jučer posjetila četiri vjerska objekta u glavnom gradu Bosne i Hercegovine (BiH), tačnije katedralu Srca Isusova, Sabornu crkvu Rođenja Presvete Bogorodice, Carevu džamiju i Muzej jevreja. Riječ je o samo jednoj u nizu aktivnosti koje su realizovane u okviru ovog programa čiji je, kako nam to objašnjava profesorica Alma Ahmethodžić, osnovni cilj da se što više implemetira mirovno obrazovanje i da se s učenicima obrađuju teme poput identiteta, komunikacije, stereotipa, predrasuda i međureligijskog dijaloga.
– Kada kažemo mir, mi podrazumijevamo da nije rat, dakle podrazumijevamo odsustvo oružja. U suštini je to mir koji nikome ne ide u prilog. OK, nema oružja, ali sve ostalo ne funkcioniše. Treba nam pozitivan, a ne negativan mir. Nastojimo kod učenika, koji su od starijih usvojili tu predodžbu da je dovoljno samo da nije rat, da promijenimo način razmišljanja. Dakle ne mogu zahtijevati samo da bude pozitivan mir, nego ih učimo da daju svoj doprinos, te da budu pokretači promjena. Promjena svijesti je nešto što nam je prvi zadatak– kaže nam profesorica Ahmethodžić koja u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn predaje filozofiju, sociologiju, kulturu religije, građansko obrazovanje i demokratiju i ljudska prava.
REAKCIJE UČENIKA
Ona dodaje da su učenici na ovaj program pozitivno reagovali.
– Ovaj projekat je specifičan jer zahtijeva razmišljanje o, prvenstevno, sebi, pa tek onda idemo da gradimo mir i suživot s drugima. To je ono što učenici najviše pozdravljaju i vole. Iznenadili su se kada su čuli podatak da im vjerski identitet nije bio među prva dva. Naime, po nekim statistikama i istraživanjima, BiH je po deklaraciji da li smo vjernici ili ne, na prvom mjestu u Evropi. Tako da mislim da imamo mlade generacije koje su spremne i voljne da grade mir i suživot. Samo se mi profesori trebamo više zalagati da ih usmjerimo na taj put – kaže ona.
Dodaje da je program, kada je riječ o učeničkim stavovima, već dao značajne rezultate.
– Kod učenika su uočljive promjene, za koje smatram da su najvažnije, a koje se odnose na primjenu stavova. Zanimljiva je i ta nova doza hrabrosti koju dobijaju kroz svaki nove projekt, a koja se odnosi na to da šire to što su usvojili. Znam da ću biti ponosna na njih. Bit će to dobri ljudi koji će njegovati i širiti ideju mira koja je neophodna u ovom društvu i upravo zbog toga ih nastojimo usmjeriti na međureligijski dijalog i stvaranje atmosfere povjerenja, odgovornosti i razumijevanja među ljudima – objažnjava profesorica.
POKRETAČI PROMJENA
Ističe da obilazak vjerskih objekata u Sarajevu nije jedina aktivnost koju su od septembra prošle godine, kada je program počeo, realizovali.
– Naprimjer, iz likovnog su imali zadatak da zajednički osmisle rad koji promoviše mir. Maksimalno smo koristili i platforme, te su učenici fotografisali mir, odnosno ono što on za njih predstavlja. To su neke aktivnosti koje smo, uz one teorijske dijelove, realizovali – kaže Ahmethodžić.
Njena koleginica Dragana Kartal, profesorica filozofije, sociologije, demokratije i ljudskih prava i svjetskih religija u Srednjoškolskom centru Nedžad Ibrišimović i sarajevskoj Petoj gimnaziji nam otkriva zbog čega bi trebalo da bude što više programa poput Mirovnog obrazovanja.
– Bez obzira na to što konstantno govorimo da živimo u multikulturalnoj sredini, ja bih više da ova sredina bude interkulturalna, odnosno da ne živimo jedni pored drugih, nego da živimo jedni s drugima. Nažalost, iako živimo jedni pored drugih, malo se poznajemo, posebno ove nove generacije koje malo poznaju kulturu drugih vjerskih zajednica u BiH. Ova aktivnost je posvećena posjeti vjerskim objektima svih abrahamskih religija, ali u okviru ovog projekta radimo i na temama kao što su identitet, predrasude i stereotipi, te kultura mira i transformacija konflikta. Sve to, na neki način, doprinosi tome da se djeca na ovim prostorima bolje upoznaju i da više cijene i poštuju „one druge“ – kaže nam profesorica Kartal.
Podsjećamo, program Mirovno obrazovanje, koji se realizuje u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost, odvija se u više od 50 škola u četiri bh. kantona; Unsko-sanskom, Kantonu Sarajevo, Hercegovačko-neretvanskom i Srednjebosanskom kantonu.
Više o USAID-ovom projektu PRO-Budućnost saznajte ovdje.
(Interview.ba, Milica Brčkalo Gajić)
