Ona traži više od svoje zemlje nego što bi se većina političara usudila, ona prkosi tiraniji i oportunizmu i donosi snažno moralno vodstvo kakvo je rijetko u svijetu, ocijenio je Time, opisujući Angelu Merkel, čiji odlazak znači i kraj jedne ere

Piše: Senka KURT

Inteligentna, vrijedna, nepodmitljiva. Tako u tri riječi opisuju biografi najmoćniju ženu svijeta.

Ona je Angela Merkel, njemačka kancelarka, čuvarica eura i ona koja je, tvrde Nijemci, plaćala sve račune rastrošnog europskog juga. Njezine se poruke slušaju s pozornošću, nitko ih ne ignorira. A, ona je, tvrdi, samo željela biti znanstvenica. A sada odlučuje o Europi, europskoj ekonomiji, svjetskoj sadašnjosti, dalekoj i bližoj budućnosti.

Vjerovatno samo njeni bližnji znaju da se zove još i Dorothea, prva njemačka kancelarka, jedina žena, 8. po redu od nastanka Savezne Republike Njemačke.

Rođena je u Hamburgu, 17. jula 1954. godine, u porodici Kasner. Otac Horst je bio luteranski svećenik, rodom iz Berlina, majka Herlind, učiteljica engleskog i latinskog. Ima tri godine mlađeg brata Marcusa, te 10 godina mlađu sestre Irene. Odrasla je u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Iz rodnog je grada njena porodica odselila nekoliko sedmica kasnije, u mali gradić na komunističkom njemačkom istoku, u vrijeme kada je većina porodica išla u suprotnom smjeru.

Pad Zida proslavila u sauni

U biografiji još piše da je 1978. godine diplomirala fiziku u Leipzigu, doktorirala kvantnu hemiju 1986. godine u Berlinu. Radila je kao znanstvenica te je bila jedina žena na odjelu za teorijsku kemiju istočnonjemačke Akademije nauka. Neki kažu da njezin uspjeh proizlazi i iz njezinog znanstvenog, analitičkog pristupa svim situacijama.

Do pada Berlinskog zida bila je vrlo aktivna u opoziciji DDR-a, pa je tako ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke (1990.) dočekala na položaju glasnogovornice sad već bivše države. U noći u kojoj je pao Berlinski zid 1989. godine, tada 35-godišnja Merkel otišla je u saunu, a poslije toga je prešla granicu i kratko proslavila događaj s nekim nepoznatim ljudima, popila jedno pivo i vratila se kući da ne bi bila preumorna za posao idući dan. U Njemačkoj, a posebno u Berlinu je bilo vrlo malo ljudi koji tu noć nisu proveli slaveći vani.

Za vrijeme studija (1977.) udala se za godinu dana starijeg Ulricha Merkela. Od njega se rastavila 1982. godine, ali je zadržala njegovo prezime. Poslije rastave jedno je vrijeme živjela sama, čak i kao skvoterica u jednom stanu u centru Berlina. Na 30. rođendan posjetio ju je otac koji joj je rekao da “nije puno postigla u životu”.

Njezin je drugi muž Joachim Sauer, profesor je emeritus na Unverzitetu. Toliko mrzi publicitet da se čak nije pojavio na njenoj inauguraciji 2005. godine, kad je postala kancelarka.

Političku karijeru počela u jednoj, završava u drugoj državi

Kad je pao Berlinski zid Angela Merkel postala je član novonastalog Demokratskog  pokreta. Na prvim i posljednjim demokratskim izborima u istočnoj Njemačkoj postaje glasnogovornicom istočnonjemačke vlade. Na prvim općim izborima nakon ujedinjenja dvije Njemačke u decembru 1990. izbarana je za zastupnicu u Bundestagu. Njena stranka potom se ujedinila sa zapadnonjemačkom Kršćansko  – demokratskom unijom (CDU), te je u vladi Helmuta Kohla postala ministrica za žene i mlade.

Koliko je povjerenje uživala kod Kohla rječito govori podatak da su je mediji godinama nazivali “Kohlovom djevojčicom”. Zahvaljujući upravo svom mentoru Kohlu 1994. stala je na čelo ministarstva okoliša, zaštite prirode i sigurnosti nuklearnih reaktora.

Četiri godine kasnije (1998.), kada je Kohl poražen na izborima za Bundestag Merkel postaje glavna tajnica stranke. No, godinu kasnije rejting stranke naglo pada zbog skandala oko nezakonitih donacija koje su uplaćivane na račun CDU-a. Kao odgovorna osoba označen je Kohl, tada na mjestu počasnog predsjednika stranke. No, on je odbio objaviti imena donatora. Učinila je to Merkel i otvoreno pozvala stranku da se distancira od Kohla.

Na čelo CDU doveo je skandal

No, to nije bio kraj njihovog prijateljstva, Kohl je verbalno napao svog nasljednika na mjestu predsjednika CDU-a Wolfganga Schäublea. Javna polemika mjesecima je tresla Njemačku, a na kraju su izgubili obojica. Isplivale su informacije da je Schäuble od lobista primio nedopuštenu donaciju od 100 hiljada njemačkih maraka. To je bio kraj njegove karijere i liderstva u CDU.  Angela Merkel dolazi na njegovo mjesto i 10. aprila 2000. postaje prva predsjednca moćne njemačke stranke.

Ali, radost kratko traje. Na parlamentarnim izborima 2002. nije dobila dovoljno podrške unutar vlastite, ali ni sestrinske bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), za vođu opozicije nameće se lider CSU-a Edmund Stoiber. No, na megdanu sa socijaldemokratskim kandidatom, tadašnjim kancelarom Gerhardom Schröderaom Stoiber gubi izbore. To je nova šansa za Merkel. Opozicija je ponovo traži za lidera.

 – Čak i kada je bila samozatajna i tiha… mogli ste osjetiti njenu snagu – rekla je fotografkinja Herlinde Koelbl, koja već desetljećima jednom godišnje fotografira kancelarku za službene portrete.

Kao liderka opozicije Merkel se zalaže za reformu njemačke ekonomije i zakonodavstva kojim bi se poslodavcima omogućilo da lakše otpuštaju radnike te povećaju broj radnih sati u sedmici. Istovremeno traži smanjenje socijalnih prava, a sve u cilju povećanja konkurentnosti njemačke ekonomije. Sve je glasnija i u jačanju njemačko-američkih veza, te je u proljeće 2003., unatoč suprotnom stavu javnosti, podržala američku invaziju na Irak nazivajući je neizbježnom te optužujući kancelara Schrödera za antiamerikanizam. To je izazvalo kritike s druge stranke te je Merkel etiketirana kao američka poslušnica. Kritizirala je Schröderovu vladu zbog podrške Turskoj da postane članica Europske unije te kao alternativu ponudila privilegirano partnerstvo.

Kancelarka s najviše podrške

Krajem maja 2005. koalicija CDU i CSU imenovala je Angelu Merkel za svog kandidata za kancelarsko mjesto na parlamentarnim izborima 18. septembra. Koalicija, koju je predvodila Merkel odnijela je tijesnu pobjedu osvojivši 35,3 posto glasova, a koalicija socijaldemokrata i zelenih osvojila je 34,2 posto glasova. U prvi mah obje su koalicije proglasile pobjedu, a nakon tri sedmice pregovora dogovorena je velika koalicija CDU, CSU i SPD-a. Na mjesto kancelara Njemačke prvi put u povijest došla je žena, a zauzvrat SPD je dobio 8 od 16 ministarstva u novoj vladi.

Bila je prva žena toj dužnosti i najmlađa od svih predsjednika vlada u povijesti. U stranci kojom dominaraju muškarci s juga, mahom katolici, žena s komunističkog istoka s dva braka iza sebe i bez djece, bila je i ostala autsajder. 

U svom prvom obraćanju javnosti kao kancelarka, 30. novembra 2005. objavila je kako su njezini glavni ciljevi unaprijeđenje njemačke ekonomije i smanjenje broja nezaposlenih. Nakon prvih sto dana provedenih na kancelarskom mjestu anketa je pokazala da Merkel ima najveći postotak podrške javnosti otkako se (od 1949.) takva anketa provodi.

Na parlamentarnim izborima 2009. godine izabrana je drugi puta za njemačku kancelarku pobijedivši sa svojim CDU-um SPD s kojim je do tada bila u tzv. velikoj koaliciji. Koalicijski partner u novoj Vladi su joj liberali FDP.

Obrazlažući Merkelin uspjeh i put do samog vrha njemačke politike analitičari ističu kako je Merkel znala iskoristiti činjenicu da je u političkoj orbiti ujedinjene Njemačke trebao biti netko iz istočne Njemačke, kako bi se naglasili integracijski procesi i briga za interese tih građana.

Sretna je okolnost za nju bila da su se neki od političara koji su imali veće šanse postati Kohlovi bliski suradnici kompromitirali kada je otkriveno da su surađivali s ozloglašenom istočnonjemačkom tajnom službom Stasi.

Sama Merkel, poslije će se utvrditi, mudro je izbjegla vezu sa Stasijem. Krajem 1970-ih godina prijavila se za posao asistenta na jednom fakultetu. No, istovremeno je stigla ponuda da se pridruži tajnoj službi. Merkel je kasnije govorila da je odbila ponudu, pravdajući se da ne bi bila dobar špijun jer je previše brbljava. Da je kojim slučajem ušla u Stasi, nikad ne bi postala kancelarkom. Svaka veza istočnonjemačkih političara s tajnom policijom je potpuno uništila njihove karijere u ujedinjenoj Njemačkoj.

No, nije samo ova crtica iz biografije važan podatak kako bi se odgovorilo na pitanje koo je zapravo Angela Merkel, zašto je više puta proglašavana najmoćnijom ženom svijeta (Forbes čak devet puta), zašto i kako je od (budimo realni, uvijek jake) Njemačke napravila još jaču, bogatiju, pravedniju, zemlju od ugleda, kako je jedna žena, koja je preko puta sebe imala najmoćnije, ponekad i radikalne i teške muške sagovornike iz bitaka uglavnom izlazila kao pobjednica.  

Jesu li migranti bili njen početak kraja

Njena odluka da otvori granice za preko milion izbjeglica, poprativši je povijesnom rečenicom “Uspjet ćemo”, za mnoge je bila početak njenog kraja i jedna od rijetkih pogrešnih procjena u  njenoj, pragmom obilježenoj karijeri.

Uzalud je kasnije kancelarka pokušavala ispraviti svoj stav, tvrdeći da je smatrala da će se izbjeglice, kad se jednom završi rat u njihovim zemljama, vratiti kućama. No, ova je njena odluka podijelila prilično homogenu naciju, donijela proteste, te danas, čini se više nego ikada, kada pandemija u kavezu drži i uvijek izdržljivu Njemačku, pokazala razdore u društvu.

Odluka o izbjeglicama također je dala krila i desnim snagama, koje su se osokolile i pokrenule kampanju protiv izbjegličke politike koju je promovirala Merkel. Doprinijelo je to, navode analitičari i katastrofalnim rezultatima CDU u nekoliko saveznih pokrajina u jesen 2018. i njenoj odluci da se povuče iz politike. No, kako se čini, o tome je još rano govoriti. Jer, svjedoci smo, u politici je oduvijek bilo onih koji “ostavku daju samo jednom”.

No, uprkos tome, činjenici da već skoro godinu dana (s vrlo malim prekidima) Njemačku drži u strogom karantinu, zbog čega je iz dana u dan na udaru sve žešćih, pa i brutalnih kritika, popularnost Angele Merkel nikako ne opada.

Ona je i danas, bez sumnje najmoćnija ličnost Europe. I svijeta svakako. Njene odluke ne utiču samo na život u Njemačkoj, već i svih u Europskoj uniji, onih koji nisu dio Zajednice, cijeloga svijeta. O njoj se svakodnevno pišu kilometri tekstova, a zapravo, o Angeli Merkel se tako malo zna.

Kako je Kornelius vidio “njen svijet”

Novinar njemačkog dnevnog lista  Süddeutsche Zeitung Stefan Kornelius pratio je njenu karijeru od kako se 1990 kao mlada djevojka pojavila na političkoj sceni Njemačke.

On je na temelju opsežnih istraživanja, ali i uz pomoć same kancelarke 2013. napisao njenu zanimljivu biografiju “Angela Merkel: “Kancelarka i njezin svijet” (Angela Merkel: Die Kanzelarin und ihre Welt), u kojoj ju je iznimno precizno portretirao iz različitih uglova.

Osim što je opisao njezinu mladost u obitelji protestantskog pastora u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, pa njezino stasanje u istočnonjemačkoj akademskoj zajednici, objasnio je njezine osobine koje su je nakon njemačkog ujedinjenja dovele najprije na čelo najveće njemačke političke stranke, a potom i na čelo najveće europske ekonomske sile.

Autor se potanko bavio i njezinom posebnom sklonošću prema Sjedinjenim Američkim Državama, opisao složene odnose koje je razvila s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a jedan je od najzanimljivijih dijelova onaj u kojem objašnjava kako je Angela Merkel promijenila odnos Nijemaca prema vlastitoj prošlosti, posebno kad je riječ o holokaustu. Naravno, tu je i prikaz poteza što ih je Angela Merkel povukla da ojača njemački položaj prve zemlje Europske Unije.

Stefan Kornelius bavi se i ideologijom Angele Merkel, pa o tome kaže:

– 35 godina živjela u sustavu neslobode i na vlastitoj koži osjetila što znači steći slobodu daje joj prednost u vjerodostojnosti. Začuđuje samo što je potrajalo gotovo deset godina dok političarka Angela Merkel kategoriju slobode nije ofenzivno uvela u svoj repertoar. Isprva malo prestrašena, učinila je to na povijesnom saboru CDU-a 2000. u Essenu, gdje je izabrana za predsjednicu stranke i vjerojatno je smatrala da je došlo vrijeme da postane malo principijelnija. Svom silinom tri godine poslije pojavila se sloboda u možda najprogramatskijem govoru što ga je Angela Merkel ikad održala, kad je 1. oktobra 2003. konzervativni tabor pozvala takoreći na oružje. Ono što je u toj fazi zvučalo kao klasik iz nazorskog dekaloga CDU-a, poslije se neprestance ponavljalo.

– Jer bez slobode sve je ništa! Sloboda znači radost djelovanja, razvoj pojedinca, radost u različitosti, odbijanje izjednačavanja, vlastitu odgovornost – doviknula je toga dana predsjednica CDU-a empatično svojem auditoriju u Njemačkom povijesnom muzeju.

Demokracija i socijalna tržišna privreda djeca su slobode, dodala je.

– Kako bi pravednost i solidarnost ponovo mogle zaživjeti, sloboda se u našoj vrijednosnoj hijerarhiji ponovo mora uzdići s dna na vrh – kazala je Merkel.

Nijemci će reći za svoju kancelarku da je oprezna, vješta liderka, siguran par ruku u turbulentnom svijetu. S druge strane, čini se da su joj godinama zamjerali što je samozatajna, što malo znaju o njoj privatno, što je čvrsto zatvorila vrata svog života izvan politike.

Kad su je na jednom skupu, sasvim iznenada pitali šta je najprije privlači muškarcima, kazala je da su to “lijepe oči” i ta se njena izjava danima nije skidala s naslovnica novina.  Priznala je da je i kao studentica voljela piti šefi, te je tek kad joj je četvrti mandat došao pred kraj dopustila fotografima da snime stan u centru Berlina u kojem živi.

Čelnica slobodnog svijeta dobro kuha

Znatiželjna javnost tada je doznala da voli kuhati, te da je čuvena po svom kolaču sa šljivama. Nijemci su je više puta vidjeli kako sama kupuje namirnice u običnom supermarketu, plaća gotovinom. Navodno je bivšem nigerijskom oedsjedniku Goodlucku Jonathanu kazala je da svako jutro mužu pravi doručak. 

Otkrila je i svoj recept za jedno od klasičnih jela njemačke kuhinje – juhu od krompira.

– Krompir uvijek gnječim ručno, a ne blenderom – rekla je Merkel za njemački časopis Bunte.  

Umjesto da se preseli u vladinu rezidenciju otkako je na vlasti, Merkel i njezin suprug ostali su živjeti u svom stanu.

Po nizu fotografija objavljenom u časopisu Heute Woche, radi se o tipičnom njemačkom stanu s parketom, bijelim zidovima i velikim ogledalom iznad duge sive sofe u dnevnom boravku. Trpezarijski sto je malen, kuhinja jednostavna.

– Volim jesti kasno navečer – priznala je u razgovoru za Bunte.

Merkel ima stan u strogom centru Berlina i turisti se nerijetko iznenade kada vide ženu, koja se odavno naziva čelnicom slobodnog svijeta, kako rano ujutro odlazi ili se kasno navečer vraća kući.

Zna se i da voli klasičnu muziku, da je u mladosti učila svirati klavir i flautu, redovno je posjećivala Berlinsku državenu operu i Wagnerov festival u Bayreuthu.

No, to je, čini se, maksimum koji je mogla dati javnosti. Njen suprug Sauer potpuno je drugačiji. On po svaku cijenu izbjegava svu medijsku pompu koja prati njegovu suprugu, nikada se ne izjašnjava o politici, rijetko se pojavljuje u javnosti, oštro odbija razgovore za medije. 

Oni koji ga znaju tvrde da je riječ samo o tome što Sauer ne želi biti definiran kao kancelarkin muž već kao renomirani kvantni hemičar s velikim nagradama. Od 1967. radio je na Humbolt Univerzitetu, bavio se teorijskim istraživanjima strukture, energetike i dinamike heterogenih procesa katalizacije na zeolitskim sistemima. Neki su spekulirali da je odavno za svoj rad zaslužio i Nobelovu nagradu.

Sauer i Merkel upoznali su se 1980. godine na Akademiji nauka u Berlinu. Vjenčali su se tek 18 godina kasnije, u krugu najbližih prijatelja i rođaka. Najbliži saradnici Merkel, koja je tada bila vođa opozicije, za vjenčanje su saznali tek naredne sedmice, i to iz novina. S vjenčanja u javnost nije otišla nijedna fotografija.

– Vjenčali smo se. Angela i Joahim – bilo je sve što je pisalo u malom oglasu objavljenom 2. januara 1998. u njemačkim novinama FAZ.

I njoj i njemu ovo je bio drugi brak.

O njegovom privatnom životu malo se zna.

– Mi ne pričamo stalno o politici, ali on je i indirektno dobar savjetnik – kazala je jednom kancelarka.

A njen suprug Sauer u rijetkim je izjavama priznao da nikada nije planirao napustiti komunističku Istočnu Njemačku, otići u inozemstvo i ne vratiti se u zemlju.

– Tek od septembra 1988. godine bilo mi je dopušteno putovati, godinu prije nego što su otvorene granice.  Moja djeca bila su u dobi 12 i 14 godina u to doba. Ilegalnim odlaskom riskirali ste život što nije dolazilo u pitanje – nisam ta vrsta čovjeka – rekao je Zauer u intervjuu za “Berliner Zeitung”.

Zašto je Sauer prozvan Fantomom iz opere

Naveo je da se nije otvoreno suprotstavljao vladajućoj Socijalističkoj jedinstvenoj stranci Njemačke, ali je ispričao jedan događaj iz tog doba.

– U tekstu za zidne novine, podredio sam zahtjeve stranačkog vodstva meritokratiji – drugim riječima obrnuo sam službenu ideologiju. Nakon dva sata, novine su nestale sa zida. Ponekad sam se oslanjao na spontanost, otvorena sam osoba koja kaže šta misli o nekim stvarima – rekao je Sauer.

Mediji su navodili, pokušavajući iskopati još koji detalj o skromnom kancelarkinom suprugu, da nerijetko putuje redovnim linijama jeftinih avioprijevoznika čak i kad po pravilima smije putovati sa suprugom. Kako oboje vole operu, zbog nepojavljivanja u javnosti i ljubavi prema operi prozvali  su ga “Fantomom iz opere”.

Zajedno vole skijati u Alpama, odlaze u njenu sromnu vikendicu na selu sjeverno od Berlina, gdje, kancelarka, naravno kuha, sade krompir. Mediji se vole šaliti i reći da je ovaj bračni par “cijepljen od taštine”.

Taj neobičan, gotovo privatno dosadan, nezanimljiv život dvoje ljudi u zrelim godinama, potpuno se međutim razlikuje od onoga kojeg Angela Merkel živi javno, na svjetskoj političkoj sceni. Ispratila je tri američka predsjednika (George W. Bush, Barack Obama, Donald Trump), nekoliko britanskih premijera (Tony Blair, David Cameron, Theresa May), predsjednike Francuske, Italije, preuzela je glavnu ulogu u pretpandemijskoj europskoj migrantskoj i dužničkoj krizi, suprotstavila se Rusiji u ukrajinskoj krizi, pozivala lidere Zapadnog Balkana na dogovore, zahvaljujući Trumpovoj ksenofobičnoj politici preuzela liderstvo zapadnom liberalnom demokracijom.

– Nisam rođena kao kancelarka. I to nisam zaboravila. Imam osjećaj da je sad vrijeme da se otvori jedno novo poglavlje – tim riječima kancelarka Njemačke Angela Merkel saopćila je ono o čemu se već duže vremena špekuliralo – era merkelovske Njemačke je završena.

U svom pismu koje je građanima uputila preko zvanične stranice CDU-a Merkel je jasno dala do znanja da joj je jasno da njen rejting pada zbog određenih stavova, ali isto tako, što joj kao čvrstoj i u svoje ideje sigurnoj političarki doliči, nije odustala od svojih politika koje je vodila. Navela je da razumije razloge zbog kojih dolazi do pada popularnosti, ali također jasno dala do znanja da i dalje misli da Njemačku vodi pravim kursom.

Ali da se zatvara jedno poglavlje, ne samo u Njemačkoj već u cijeloj Evropi, pa čak i svijetu, sigurno je.

– Kada sam 2005. godine prihvatila poziciju kancelarke, rekla sam da želim služiti Njemačkoj. Drago mi je i čast mi je da sam to mogla ovako dugo raditi – navela je Merkel u svom pismu.

Možete se s njom slagati ili ne, ali ona sigurno ne bira lakši put – zajednička je ocjena političkih analitičara.

Direktorica Timea Nancy Gibbs kazala je da je Merkel zadnjih godina bila na ispitu više nego ijedan svjetski državnik.

– Ona traži više od svoje zemlje nego što bi se većina političara usudila, ona prkosi tiraniji i oportunizmu i donosi snažno moralno vodstvo kakvo je rijetko u svijetu – rekla je Gibbs. 

Mjesto predsjednica CDU napustila je 2018. a sredinom janura naslijedio ju je Armin Lashet.

Analitičari kažu da bi odluka o tome ko bi mogao naslijediti Merkel na kancelarskoj stolici trebala biti donesena nakon izbora u saveznim pokrajinama Baden-Wuerttemberg i  Falačko Porajnje u martu.

Tako završava merkelovska era Njemačke. Bez obzira što je tvrdila da se nije rodila kao kancelarka, Angela Merkel je, očito je, rođena za to.