Donja Mahala, selo blizu Orašja, uskoro će dobiti biblioteku zahvaljujući grupi mladih volontera koje predvodi Samra Šakanović – Prgić, 29-godišnja aktivistica i spisateljica. Projekat koji je počeo kao „Putujuća biblioteka“ će sada imati svoju stalnu adresu u Donjoj Mahali.
Piše: Mirna Stanković – Luković
– Prvo smo putovali, ali smo vidjeli da to iziskuje puno vremena, a nismo ni imali toliko knjiga. Najviše se tražilo dječjih knjiga, tako da smo te knjige najviše skupljali. Uvidjeli smo da u Donjoj Mahali imamo jedan slobodan prostor, pa smo odlučili tu otvoriti biblioteku i sada radimo na tom projektu, kaže Samra za Interview.
Do sada su od ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine prikupili oko 300 knjiga
– Knjige stižu sa svih strana. Nedavno su mi se javljali ljudi iz Tuzle, Sarajeva, Bijeljine, Bihaća. Javljaju se ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine što me baš čini sretnom, kaže Samra Šakanović – Prgić.
Otvaranje biblioteke je samo jedna od aktivnosti volontera okupljenih u Udruzi građana Nela iz Orašja. Iako su zvanično registrovani 2018. godine, grupa mladih aktivista-volontera s radom je počela dvije godine ranije. Samra je tada volontirala u Crvenom križu.
– Pitali su me da li želim da posjetim Bihać i Veliku Kladušu, da pomognemo migrantima tamo. Pristala sam. Kada sam otišla tamo, vidjela sam u kakavoj situaciji se nalaze ti ljudi. U tom trenutku sam odlučila da i ja okupim jednu manju grupu ljudi koja će redovnije ići u Veliku Kladušu, s obzirom da se Crveni križ više fokusirao na Bihać, a da su moji porjeklom iz Velike Kladuše i da je pomoć potrebna i tim ljudima, sjeća se Samra.
Udruga danas okuplja oko 50 članova, od kojih je 10 aktivno i na koje, kako kaže Samra, uvijek mogu računati. Često putuju i pitaju ljude da li poznaju nekog kome je potrebna pomoć.
– Posavina je velika da bi smo mi znali sve socijalno ugrožene porodice. Nedavno su mi javili da ima jedna majka sa malenom djevojčicom, kojoj je potrebno mnogo, mnogo toga, ali šporet je bio najpotrebniji. Ona to nama nije ni rekla, već kada smo ušli u njenu kuću kad nas je pozvala na kavu, vidjeli smo da šporet koji ima jako dimi i da to nisu uslovi u kojem treba da boravi dijete, pa smo odlučili da prvo riješimo taj šporet, pa kasnije da pomognemo u hrani, odjeći i školskom priboru za djevojčicu, kaže Samra.
Uglavnom djeluju u Posavini, iako su do sada pomagali i u Tuzli i Odžaku. Samra Šakanović – Prgić kaže da ove aktivnosti iziskuju puno vremena i novca, ali nastoje da se odazovu gdje god je to potrebno, mada i u samom Orašju ima toliko stvari koje moraju obaviti da se ponekad moraju fokusirati samo na svoju općinu.
Samra kaže da su korisnici njihovih akcija često iznenađeni s kojom brzinom volonteri Udruge Nela uspijevaju bezbijediti potrepštine.
– Mi radimo brze, kratke akcije. Ukoliko je nekome potrebna hrana, može računati da će već sutradan od nas dobiti pakete hrane i odjeće, ili taj šporet, na primjer. Ljudi se iznenade s obzirom da su mnogo puta čuli mnogo lažnih obećanja. Ne mogu da vjeruju da mi radimo tako brzo, a mi jednostavno tako moramo. Mi ne možemo mjesecima skupljati hranu ili odjeću, kaže predsjednica Udruge.
Akcije uglavnom oglašavaju na društvenim mrežama i tako prikupljaju sve što je potrebno. Orašje i Posavina su, po riječima Samre Šakanović – Prgić, je relativno mala sredina.
– Tu nema mnogo ljudi, mnogo ih se iselilo, ali ovde su ljudi dobri. Nisam objavila nijedan apel, a da je prošao nezapaženo i da nismo skupili ništa. Naši volonteri znaju i sami finansirati akcije, ali ljudi se uvijek odazivaju na naše pozive, kaže Samra za Interview.
Humanitarnim radom i akcijama bavi još od početka srednje škole.
– Odrasla sam u porodici koja se teško borila i izborila. To je radnička, siromašna porodica i uvijek sam znala kako je to kad nemaš. U trenutcima kada se moja porodica oporavila vidjela sam koliko mogu pomoći ljudima koji su u situaciji u kojoj smo mi bili, kaže Samra i dodaje da je počela sam sa sitnicama, pravljenjem nakita koji je prodavala na humanitarnim akcijama, skupljala pomoć za socijalno ugrožene porodice. Volontirala je Crvenom križu, Merhametu, Udruženju žena oboljelih od raka dojke…
U svojim ranim 20-im se suočila sa depresijom i anksioznošću.
– Tada je u mom životu bilo sve poprilično dobro – počela sam raditi na televiziji i radio postaji, imala sam vlastite emisije koje sam kreirala, a 2013. sam bila i Miss Županije Posavske i prva pratilja Miss Hercegovine. Stvarno mi je išlo super u životu i možda bi mi neko i pozavidio, a zapravo sam se osjećala loše i tužno. Jednostavno me je stiglo mnogo toga, prošlosti, teških trenutaka, sjeća se Samra.
Pokušavala je, kaže, na sve moguće načine i sama da se izbori, uz terapiju koju je primala. Nedugo nakon što je završila sa terapijom, jedan mladić iz Posavine je izvršio samoubojstvo.
– Bio je samo nekoliko godina mlađi od mene. Rečeno je da je i on patio od depresije. Baš zbog toga sam i odlučila pisati knjige. Knjige koje ja pišem su motivacijske. Najviše se fokusiram na žene zato što mislim da se najmanje njihov glas čuje i sve drže za sebe. Posebno je to izraženo kod žena sa ruralnog područja. Zato sam odlučila za njih da pišem, za sve žene koje su prošle kroz neko teško životno razdoblje. Skoro sam izdala i drugu knjigu „Snaga žene“, kaže Samra.
Udruga Nela radi i na projektu „Mladi su naša budućnost“ u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost, zajedno sa Institutom za razvoj mladih Kult i CRS-om. Pokušavaju organizovati kreativne, likovne i literarne radionice za mlade koji su različitih religija.
– S obzirom da sam ja u međureligijskom braku, da sam udana za katolika i da trenutno živim u selu u kojem sam jedina muslimanka, veoma mi je važno da jednog dana kada budem imala svoju djecu, da im pokažem kako to nije ništa strašno, ružno, nemoguće, objašnjava Samra.
– Pravimo radionice gdje spajamo djecu iz Orašja, u kojem su pretežito muslimani, iz okolnih sela u kojima su pretežito katolici, a radimo i sa djecom iz mjesta prema Brčkom, gdje su djeca pravoslavne vjeroispovjesti, kaže predsjednica Udruge Nela i dodaje da su djeca, posebno posjetama vjerskim institucijama.
– Djeca ne mogu da vjeruju kada uđu u neku drugu vjersku ustanovu, na primjer u pravoslavnu crkvu, pa odmah poslije toga uđemo u džamiju. Djeca stvarno super reagiraju na te stvari. Mi to zovemo „međureligijski izleti“ i djeca jedva čekaju, uvijek pitaju „kad će izlet?“, kaže Samra.
Djeca vrlo brzo shvate šta je zajedničko u svim religijama. Ne ustručavaju se pitati, a pitanja ne ostaju bez odgovora.
– I svećenici i popovi i efendije se iznenade kako su djeca radoznala i kako zaključuju mnogo toga, kaže Samra.
Samra Šakanović – Prgić je danas nezaposlena, ali ne i besposlena. Za sebe kaže da je u fazi promjene, ali ono što se kod ove mlade žene ne mijenja već godinama jeste njena potreba da svijet oko sebe učini boljim mjestom za život.
