Iako je Bosna i Hercegovina ratificirala Pariški sporazum o klimatskim promjenama i Kyoto protokol, ali i druge međunarodne ugovore kojima se obavezala na smanjenje emisija stakleničkih plinova, u stvarnosti je malo toga uradila da ove obaveze sprovede u djelo.
Piše: Mirna Stanković – Luković
Od potpisivanja Pariskog sporazuma prošlo je pet godina i 12. decembra je održan virtuelni samit „Klimatske ambicije, samit 2020.“ , na kojem je, pored brojnh svjetskih lidera govorio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
– Spremni smo da poboljšamo rezultate više od tri puta do 2030. godine, u skladu s našim revidiranim nacionalno utvrđenim doprinosom smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte. U brojevima to znači smanjenje od 13,2 odsto u odnosu na 2010. i smanjenje od 33,3 odsto u odnosu na 1990. godinu, rekao je Vučić na samitu.
Enis Omerčić, viši stručni saradnik za fizičko-hemijske karakteristike zraka u sektoru životne sredine Federalnog hidro-meteorološkog zavoda, za Interview.ba kaže da je pitanje u kojoj mjeri će Srbija moći ispuniti obećanja data na samitu „Klimatske ambicije, samit 2020.“
Jedan od glavnih stakleničkih plinova, odnosno gasova koji utiči na klimatske promjene i zagrijavanje Zemlje jeste karbon dioksid – glavni proizvod sagorijevanja fosilnih goriva. Iako je ovaj gas u osnovi „hrana za biljke“ i ne smatra se zagađujućim materijalom, rješavanje pitanja emisije karbon dioksida može značajno utjecati na kvalitet zraka koji dišemo.
Bosna i Hercegovina je još 2017. godine ratificirala Pariški sporazum koji predviđa smanjenje emisije stakleničkih plinova, a Ugovorom o Energetskoj zajednici se obavezala na cilj od 40% udjela obnovljivih izvora energije u svom energetskom miksu do 2020. godine.
– Ovih dana se potpisuje taj novi Sporazum koji je nastavak ranijih sporazuma i Kyoto protokola kojim se Evropska unija obavezala da će smanjiti do 2020. godine emisiju CO2. To je takozvana doktrina 20-20-20 – da će do 2020. godine smanjiti emisiju stakleničkih plinova u atmosferu za 20% i povećati udio obnovljivih izvora energije za 20% u učešću produkcije energije, kaže za Interview.ba Enis Omerčić, viši stručni saradnik za fizičko-hemijske karakteristike zraka u sektoru životne sredine Federalnog hidro-meteorološkog zavoda.
– To u prvom podrazumijeva gašenje ili zamjenu tehnologije u nekim od najvećih postrojenja koja imaju, kao što su termoelektrane koje su vrlo bitne za ukupan život tih zemalja, kaže Omerčić.
Naglašava da su neke zemlje potpisnice Pariškog sporazuma prevazišle usvojene obaveze, neke su ispunile u manjoj mjeri, a neke zemlje su dosta manipulirale podacima.
– Njemačka je, na primjer, ispunila te norme, ali je dosta njemačkih kompanija prebacivalo svoja postrojenja u druge zemlje koje nisu imale taj problem. Oni su sebe riješili,a te druge zemlje nisu prebacile limite koje su imale postavljene, a u konačnici je ostalo isto, kaže Omerčić.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, izrazio je sumnju u to kako BiH može i koliko će biti obavezna ispuniti obaveze iz Kyoto protokola koji je ratifikovala u aprilu 2007. godine i koji je pravno obavezujući.
– To nije bio prvi takav protokol, ali najvažniji je u smislu obligacija koje su date državi, gdje su same države predlagale sebe u koju će grupu zemalja doći na osnovu svojih karakteristika i ekonomije i načina života i uopšte nekih uslova i mogućnosti za daljnje unapređenje svojih proizvodnih sistema. Države potpisnice su praktično birale da li su zemlje Ankesa I ili Aneksa II. Zemlje Aneksa I su se doslovno obavezale da će ispuniti norme 20-20-20. Zemlje Aneksa II se nisu obavezale da će ispuniti, ali da će raditi na smanjenju emisije. Bosna i Hercegovina je bila zemlja Aneksa II, a Hrvatska je, recimo, tu imala problem jer je ušla u zemlje Aneksa I. Ne znam da li su uspjeli dostići te norme, ali ne vjerujem, kaže Omerčić.
Iako su klimatske promjene i zagađenje vazduha dvije različite stvari, u jednom dijelu se preklapaju u mjeri da ih je teško razdvojiti. S obzirom da je emisija karbon dioksida direktna posljedica sagorijevanja fosilnih goriva, usko je vezana sa emisijom sumpor dioksida, agresivnog plina koji je značajan zagađivač vazduha u BiH.
Posljedice i zagađenja vazduha i klimatskih promjena direktno utiču na život građana Bosne i Hercegovine.
Iako je Bosna i Hercegovina ratifikovala i Pariški sporazum i Kyoto protokol, implementacija obaveza kaska.
– Prihvatanje obaveza koje ne možeš ispuniti je besmisleno, ali prihvatanje ovih obaveza je korak naprijed i mogu poslužiti kao plus prilikom realizacije evroatlantskih integracija, kaže Enis Omerčić.
Kada BiH postane zemlja kandidat za članstvo u EU, vrijeme pridruživanja će zavisiti od napretka u pripremama za članstvo. Ugovor iz Mastrihta je zaštitu životne sredine stavio kao jedan od ključnih prioriteta EU. Odgovornost prema životnoj sredini je glavni aspekt EU politika, inicijativa i zakonodavstva. Evropsko zakonodavstvo iz oblasti životne sredine je jedno od najtežih poglavlja u pregovorima za članstvo u EU.
– Kada je zaštita okoliša u pitanju, jako je velika razlika u propisima u EU i u BiH. Postoji Poglavlje 27 u pregovorima sa EU koje se tiče usklađivanja zakona i propisa iz oblasti okoliša sa zakonima, propisima i standardima u EU. Ovaj dio spada u grupu propisa koji su najmanje usklađeni sa evropskom pravnom stečevinom, ističe Omerčić.
Prema njegovim riječima, jedna od najvažnijih stvari je bio nedostatak adekvatne strategije okoliša BiH na državnom nivou.
– Prije dvije godine je napravljena neka strategija, ali to je jedan šturi dokument koji se više zove strategija okoliša, nego što je to prava strategija. Jedan od razloga za to je što mi nemamo ništa na državnom nivou što se tiče okoliša. Postoje entitetske strategije, što nije tehnički problem ukoliko su one kompatibilne jedna s drugom, ali one to nisu, kaže Omerčić.
Dio koji jeste usklađen sa evropskim propisima i standardima jeste mjerenje kvalitete zraka, ali izvještaji koje Federalni hidro-meteorološki zavod šalje Evropskoj okolišnoj agenciji bi mogli biti potpuniji da se u BiH rade mjerenja koja se – ne rade.
– Što se tiče pitanja zagađenja vazduha, mi nemamo regularne planove na lokalnim nivoima o kojima bismo mogli informisati Evropsku okolišnu agenciju, nemamo planove za unapređenje, niko ne modelira, odnosno niko računalno ne prognozira kvalitet zraka na način šta že se desiti ako se instalira ovo postrojenje ovdje ili ako se ugasi neko postojeće, kaže Enis Omerčić.
Sve aktivnosti koje Bosna i Hercegovina bude sprovodila na realizaciji međunarodno preuzetih obaveza iz oblasti klimatskih promjena će značajno utjecati na kvalitet zraka kojeg dišemo. Jedan od najznačajnijih koraka ka smanjenju emisije karbon dioksida koji je BiH do sada preuzela jeste „utopljavanje zgrada“ ili „povećanje energetske efikasnosti“ koje se obično povezuje sa naporima za poboljšanje kvalitete zraka.
