Tijekom godina bavljenja aktivizmom u okviru Udruženja povratnica „Podrinjka“, Mevlida Mehanović, uočila je mnoge nepravilnosti koje tište Srebrenicu. Shodnom tome kao članica Naše stranke odlučila se kandidirati za Skupštinu, te svojim znanjem i iskustvom kroz skupštinske klupe potencirati na promjenama koje su nužne za ovaj grad. A kako kaže cilj joj je prije svega da bude glas svojih građana/ki. Za Interview.ba govorila je zašto je aktivizam odlučila nastaviti u političkim vodama, neiskorištenim poljoprivrednim potencijalima Srebrenice, odlasku mladih, zapostavljenoj infrastrukturi sela, povratku, ali i ljubavi prema svom rodnom mjestu.
ISKORISTITI POLJOPRIVREDNI POTENCIJAL: “Čist vazduh, nezagađeno zemljište i zdrave izvorske vode odličan su preduslov za organski uzgoj, gdje je bolja zarada. Zato ću se zalagati da proizvođači, koji se opredijele za ovaj način uzgoja, budu maksimalno podržani”.
NTERVIEW: Šta Vas je ponukalo da iz nevladinog sektora pređete u politiku?
MEHANOVIĆ: Ja to ne bih nazvala prelazak. Ostaću i dalje aktivna u nevladinom sektoru, jer sam svjesna da sve promjene ne mogu doći preko noći, te da je ova vrsta aktivizma u narednim godinama, nadam se reformskim, neophodna. Kroz rad u udruženju, naglašavam volonterski, došla sam do barijera koje nije moguće otkloniti bez institucija vlasti. Zato ću aktivnim bavljenjem politikom pokušati kroz Skupštinu opštine Srebrenica institucionalno djelovati na bolji položaj ljudi, posebno žena, djece i drugih ranjivih kategorija.
INTERVIEW: Koliko su neiskorišteni poljoprivredni potencijali Srebrenice i na čemu Vi, kao žena koja se bavi poljoprivredom planirate raditi kada je u pitanju ova tema?
MEHANOVIĆ: Mnogo je poljoprivrednog potencijala u Srebrenici koji nije iskorišten, ili je zloupotrebljen. Ljudi na ovom području masovno su uzgajali maline, međutim neizvjesnost o otkupu i otkupnoj cijeni dovela je do toga da ih je dosta odustalo. Mora se planski raditi na odabiru kultura koje su atraktivne za plasman. Jedna bitna stvar je da većina nas sve moguće kulture uzgajamo na malim površinama. Razlozi su male parcele koje nisu lako mašinski obradive kao i mali broj članova porodica koji bi radili na imanjima, što u konačnici daje skromne prihode od prinosa. Čist vazduh, nezagađeno zemljište i zdrave izvorske vode odličan su preduslov za organski uzgoj, gdje je bolja zarada. Zato ću se zalagati da proizvođači, koji se opredijele za ovaj način uzgoja, budu maksimalno podržani.
INTERVIEW: Mladi sve više odlaze iz Srebrenice jer ne vide ovaj grad kao mjesto gdje mogu graditi porodicu. Na ulicama je sve manje djece. Koja je Vaša vizija grada? Možda će baš ona mladima ponuditi razloge da Vas izaberu i ostanu i s Vama doprinose razvoju ovog malog, ali predivnog bh. grada?
MEHANOVIĆ: Kroz rad u nevladinom sektoru, zadnje četiri godine, nisam čula niti jednu inicijativu koja je došla od mladih, ili u ime mladih. Dosadašnji predstavnici vlasti brane se pasivnošću mladih, što ja tvrdim da je netačno. Pita li ih iko? Zaprepastite se kada u razgovoru sa njima čujete njihove ideje. Vjerujete li da je i nevladin sektor pasivan? Je li to razlog da nikada nismo bili podržani za realizaciju nekog projekta?
Opština jedanput na godišnjem nivou objavi javni poziv po projektnim prijedlozima, a na kraju odobre paušalno po 500 ili 1000 KM po udruženju. Mora se dati prilika da građani, pa tako i mladi učestvuju u kreiranju budžeta opštine, a ne da ga kreiraju iza zatvorenih vrata prema svom nahođenju. Učestvujem zadnjih četiri godine na Javnim raspravama o nacrtu budžeta. Pošalju nam nekoga iz službe samo da iščita… Nikada niti jedna primjedba koju sam dala nije uvažena, a nerijetko se dešava da se uopšte ne očituju niti dobijem odgovor.
Mladi nisu naivni, ne dozvoljavaju takve manipulacije, zato se drže po strani i što je još gore odlaze. Rješenje je u tome da budu partneri u kreiranju i donošenju odluka. Ja im obećavam da će imati svoj dan kada će moći doći i sa mnom razgovarati o svojim idejama i inicijativama i obećavam da ću svaku njihovu inicijativu koja je od javnog interesa podnijeti Skupštini i maksimalno se za nju založiti.
INTERVIEW: Mnogi građani/ke koji su rođeni i živjeli su u Srebrenici, nakon rata se još nisu vratili u svoj grad. Razloga je mnogo, a jedan od glavnih je zato što ne postoji perspektiva u smislu sigurnog zaposlenja. Koje su promjene u samom gradu nužne da bi građani/ke poželjeli/e da se vrate u svoj rodni grad?
MEHANOVIĆ: Rijetki su izuzeci da možete osjetiti da oni koji nas predstavljaju zaista žele da se više ljudi vrati. Mislim da se boje mase kojom ne bi mogli manipulisati. Potreba za sigurnim radnim mjestom, odnosno ekonomski faktor je jedan od razloga da se ljudi ne vraćaju, ali po mom mišljenju, nije presudan. Imamo protjerane Srebreničane koji širom BiH žive od penzije ili invalidnine.
Međutim, ambijent u kojem žive je puno bolji nego u Srebrenici. Istakla bih bolju infrastrukturu i posebno bolju zdravstvenu zaštitu. Kako da se neko odluči da se vrati u okolinu Skelana ako znamo da je najbliža hitna služba udaljena skoro šezdeset kilometara a da pri tome nema nikakvog javnog prevoza pa ni taxi vozila?
INTERVIEW: Infrastrukturalno pojedina srebrenička sela su poprilično zapostavljena. Jesu li to neke od promjena na kojima ćete insistirati?
MEHANOVIĆ: Ima sela koja su uređena, što mi je drago. Međutim, infrastruktura u nekim selima je zapuštena do te mjere da su ljudi često odsječeni od ostatka svijeta. To posebno dolazi do izražaja u zimskom periodu zbog neadekvatnog zimskog održavanja. A kako i ne bi bilo… Prošle godine, na moju intervenciju kod firme koja radi zimsko održavanje za opštinu, nadležni mi je odgovorio da je u kontaktu sa predsjednikom Mjesne zajednice i da ima informaciju da je snijeg tek u visini pet cm. Istina, ali u Bajinoj Bašti u susjednoj Srbiji, gdje živi naš predsjednik. Zalagat ću se da na svim pozicijama, od Mjesne zajednice pa dalje, moraju biti ljudi koji tu žive, kojih se tiču svi naši problemi i ravnomjerno ulaganje u infrastrukturu na cijeloj teritoriji opštine.
INTERVIEW: Nedavno ste kazali kako Srebrenica mora da pokrene samu sebe, te da mladi to najbolje mogu uraditi kroz kulturu. Na koji način želite podržati kulturu u ovom gradu?
MEHANOVIĆ: Zaista se zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pomogli ili će pomagati kulturni život u Srebrenici. U razgovoru sa mladima, jedan momak mi reče…
“ Ma to Vam je kao u ratu, gledate u nebo i čekate paket da Vam bace. Nikad ne znate kad će i da li će, a nama život prolazi.“
Moramo raditi na tome da mladi dobiju kulturni centar, u kome će oni voditi glavnu riječ, gdje će svoje ideje pretočiti u djela, vratiti samopouzdanje, ljubav prema ovom gradu a samim tim i život grada.
INTERVIEW: Čini se da je u prethodnim mandatima skoro svakom načelniku, ali i predstavnicima/cama u skupštinskim klupama nedostajalo ljubavi prema ovom gradu. Volite li Vi ovaj grad?
MEHANOVIĆ: Ne bih da diskutujem o njihovim emocijama, i da li su uopšte empate, u bilo kom smislu!? Možete voljeti ili ne voljeti ovaj grad, ali ako zastupate građane koji su Vas birali, a koji vole svoj grad, onda morate raditi ono što je u njihovom interesu. Ne bih sve pripisala samo nečelnicima, oni bi morali da izvršavaju ono što odbornici izglasaju. Zato je veoma bitno da, pored načelnika, budu odbornice i odbornici koji će raditi za dobrobit zajednice. Ja volim moj grad, volim moje selo, volim Drinu! Nisam neko ko dokazuje, za mene se ljubav živi i stalno pokazuje, a drugi to onda vide i osjete.
INTERVIEW: Razgovarali ste dosad s mnogo građana/ki na šta su Vam se najviše požalili i koje bi oni promjene željeli?
MEHANOVIĆ: Oni prvenstveno žele da ih se pita i čuje. Žele raditi i zarađivati, a ne čekati na milostinju, koja najčešće dolazi samo u izbornim godinama. Žele adekvatnu zdravstvenu zaštitu i život dostojan vremena u kome živimo. Ali nadasve žele pravdu!
INTERVIEW: Zbog jednog historijskog koncepta pomisao na Srebrenicu uvijek vuče teške teme rata. Međutim, prošlo je 25 godina od jednog takvog događaja i građani/ke ovoga grada bez obzira na sve okove prošlosti žive zajedno, dijele škole, trgove, restorane… Je li vrijeme da priče poput napretka, razvoja, suživota, ne ignorirajući historijske činjenice i počinjen genocid, postanu novi pogled na Srebrenicu?
MEHANOVIĆ: Ovdje je počinjen genocid! Istina je da je ta tema naša svakodnevica, sve podsjeća na to. Kad prođete pustim ulicama grada, naravno da je prva pomisao na to, da nije bilo genocida, 8372 ubijene osobe bi sad hodale gradom i ako bi neki od njih do sada umrli prirodnom smrću, hodali bi njihovi potomci, škole bi bile pune đaka… A onda i svi oni koji su protjerani, što su iz različitih razloga spriječeni da se vrate…Međutim, život mora i treba da ide dalje. Kako ste rekli, ljudi žive i rade zajedno, druže se i međusobno pomažu. Nažalost, politika nije dostigla taj nivo.
Vjerujem da će se, podrškom u ekonomskom osnaživanju stanovništva, aktivnom učešću mladih u javni i politički život, stvari promijeniti. Toliko je prirodnih ljepota i potencijala u ljudima da to moramo iskoristiti. Želim da se ne zaboravi genocid, ali da ljudi u Srebrenicu ne dolaze isključivo zbog toga.
INTERVIEW: Iznimno Vam je teško, prvo što ste okruženi nacionalnim partijama, a zatim što ste žena. No, žene u svijetu su dosad pokazale da mnogu rame uz rame, pa čak i bolje, da se nose s izazovima bolje nego muškarci, a između ostalog su iskrenije i poduzetnije. Koje je Vaše ultimativno obećanje građanima/kama ovog grada?
MEHANOVIĆ: To što sam žena i što sam u stranci koja ne razdvaja ljude po vjeri i naciji meni ne predstavlja problem, naprotiv. Sigurna sam da pravac u kojem idem i višepartijski i demokratski sistem nam to omogućava. Ja sam Bošnjakinja islamske vjeroispovijesti i ne dajem za pravo da, niti mene, niti druge ljude neke nacionalne partije svojataju. Znam da su i oni koji su u nacionalnim partijama dužni raditi za svakog stanovnika opštine, bez obzira na vjeru i naciju. Drage Srebreničanke i Srebreničani, obećavam da ću svaku vašu inicijativu koja je za dobrobit zajednice, dolazila ona od pojedinaca, formalnih i neformalnih grupa ili mjesnih zajednica, podnijeti na Skupštini i maksimalno se za nju zalagati. Vi ste „vojska“ spremna za promjene na bolje a ja ću biti vaš glas!
PLAĆENI INTERVJU
