Jerko Ivanković Lijanović uvijek je vjerovao u rad. Po tome se ne razlikuje od većine građana Bosne i Hercegovine. Ipak, ta vjera, tako općenita u zemlji u kojoj se rodio i živio, učinila ga je posebnim onog časa kada je hipostazirala u političku partiju. Početak novog milenija doimao se kao idealan trenutak za širenje vjere u rad, te se 1. listopada 2001, na Širokom Brijegu, rodila Narodna stranka Radom za boljitak, a Jerko Ivanković Lijanović postao je prvosveštenik rada.
Taj entuzijastični trenutak, koji će okrutno vrijeme pretvoriti u kob, opisao je Stipe Ivanković Lijanović u knjizi “Kako je Boljitak uništio moje Lijanoviće”: “Lijanovićima su osnivanje političke stranke predložili izaslanici iz Svjetske banke i Američkog veleposlanstva u Sarajevu. Sugerirali su da dvojica sinova Stipe Ivankovića Lijana, vlasnika kompanije Lijanovići, osnuju tu političku stranku. Organiziran je i njihov posjet američkom predsjedniku Georgu Bushu. Dvojica Lijanovih sinova, Mladen i Jerko osnovali su političku stranku, a druga dvojica braće, Slavo i Jozo ostali su voditi kompaniju”.
Podsticaji za glasove
Lako je danas, listopada 2020, kada je Jerko Ivanković Lijanović smješten u Paviljon II Kazneno-popravnog zavoda Zenica zbog organizovanog kriminala, utaje poreza i pranja novca, s ironijom govoriti o toj vjeri. Manje razloga za ironiju bilo je 2011. godine, kada je lider stranke Radom za boljitak, tako se tada govorilo, postao federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Izgledalo je kao da prakticiranje vjere u rad stiče popularnost.
Godinu ranije, a bila je izborna 2010, Narodnu stranku Radom za boljitak optuživalo se da kupuje glasove. Svaki po 100 konvertibilnih maraka. Zadovoljan izbornim rezultatima, Jerko Ivanković Lijanović je, u prosincu te godine, demantovao optužbe, navodeći primjer iz Cazina koji je trebao ilustrirati kako Radom za boljitak naknadom od 100 maraka podstiće građane da izađu na izbore. Pastir vjernika u rad samo se zalagao za obavezno glasanje. Od 2010. do 2014. trajalo je zlatno doba ove pastve.
Podsjećao je da je kao resorni ministaru Vladi FBiH iza sebe ostavio Strategiju razvoja poljoprivrede na više od 250 stranica i tvrdio da većina poljoprivrednika žali za mjerama koje su imali u njegovom mandatu.
Sada smo u 2014. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je veliku akciju kodnog naziva “Meso”. Provedena je u više gradova. U medijima je reklamirana kao jedna od najvećih akcija u borbi protiv organizovanog kriminala i višemilionskih utaja poreza. Pretreseni su objekti i poduzeća, čiji su vlasnici ili koje koriste osumnjičeni: Ivanković-Lijanović Jerko (1969.), Ivanković-Lijanović Slavo (1957.), Ivanković-Lijanović Jozo (1962.), Ivanković-Lijanović Mladen (1960.), Bahilj Milorad (1953.), Slišković Jozo (1956.), Ivanković Venka (1941.), Mikulić Željko (1959.), Ivanković Zdravko (1968.), Kvesić Draženko (1968.), Čolak Miroslav (1941.), Ivanković Lijan-Stipe (1933.), Šakota Mirjana (1958.) i Galić Mirko (1954.). U okviru akcije, izvršeni su pretresi i izuzimanje dokumantacije i dokaznih materijala iz preduzeća “Lijanovići” Široki Brijeg, “Kora-fin” Široki Brijeg i “Velmos Company” Mostar. Počeo je sumrak idola rada.
Iz tame svijeta bh. pravosuđa Željko Ivanković Lijanović će izroniti 2018. godine kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kada je došao predati kandidaturu, u CIK je ponio i metlu.
U narednim godinama sudovi će izricati oslobođajuće i osuđujuće presude protiv Jerka Ivankovića Lijanovića i ostalih, ulagat će se žalbe, obnavljat će se procesi. Iz tame svijeta bh. pravosuđa Željko Ivanković Lijanović će izroniti 2018. godine kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kada je došao predati kandidaturu, u CIK je ponio i metlu. Simbolično je najavio da će pomesti aktuelnu vlast, a tvrdio je i da je legitimniji predstavnik Hrvata od Dragana Čovića: “Ako samo analiziramo njegovo i moje porodično stablo, te primijenimo njegove kriterije o legitimnosti, onda bi se utvrdilo da sam ja i legitimniji predstavnik od njega”. Najavljivao je da će od Bosne i Hercegovine napraviti “zapadnu Njemačku”: “Kad je u pitanju uređenje zemlje, mislim da je BiH potrebno ujediniti na principima ujedinjenja Njemačke. Imamo sličnu situaciju. Njemačka je bila podijeljena na dva dijela, jedan pod utjecajem SAD-a i jedan pod ruskim utjecajem. Uvijek zagovaram da svi trebaju očistiti svoje dvorište pa ona drugo. U FBiH je rješenje ukidanje kantona što bi donijelo uštede do 500 miliona maraka. Taj novac treba usmjeriti u ekonomski razvoj i time bismo od FBiH napravili Zapadnu Njemačku”. Podsjećao je da je kao resorni ministaru Vladi FBiH iza sebe ostavio Strategiju razvoja poljoprivrede na više od 250 stranica i tvrdio da većina poljoprivrednika žali za mjerama koje su imali u njegovom mandatu: “jer sam im značajno povećao podršku i osiguravao adekvatne otkupne cijene, pa je i kao primjer to da je cijena otkupa malina u cijelom mom mandatu bila tri KM i više, smilja četiri KM i više i tako je svih drugih proizvoda bila adekvatna otkupna cijena”. Predstavljao je i “Program za 10”, koji je trebao zaustaviti iseljavanje mladih iz BiH. Tih dana je ukinuta i presuda Suda BiH, kojom je bio osuđen na 12 godina zatvora. Vjera u rad, međutim, već je imala slabo uporište, dani koje je proveo sa metlom u ruci možda su bili lijepi, ali su trajali kratko, trebalo se vratiti u svijet bh. pravosuđa.
Među slovima zakona
Kada se vratio tamo gdje govore slova zakona, morao je na Vrhovni sud Federacije. Tužilaštvo Tuzlanskog kantona teretilo ga je za zloupotrebu položaja i ovlasti vezano uz nezakonitosti prilikom dodjele poticaja poljoprivrednicima na području ovog kantona i FBiH od 2011. do kraja 2014. godine. Presudom objavljenom 1. listopada 2019. (na punoljetstvo osnivanja Narodne stranke Radom za boljitak), Jerko Ivanković Lijanović pravosnažnom presudom osuđen je na sedam godina robije, a oduzeta mu je i “imovinska korist pribavljena krivičnim djelima u iznosu od oko 653.000 KM”. Prvog listopada 2020. godine, u Paviljonu II KPZ-a Zenica, Željko Ivanković Lijanović vjeruje da “pravde ima, da je k’o zrno kukuruza” i da će do nje doći. Možda jednog dana vidimo i stranku Pravdom za boljitak.
Biografija: Jerko Ivanković Lijanović rođen je 1969. u Širokom Brijegu. Završio je Poljoprivredno-prehrambeni školski centar u Sarajevu. Od početka karijere angažovan u porodičnoj kompaniji Lijanovići d.o.o.
Od 2000. do 2002. bio je delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Na Općim izborima 2006. ušao je u Državni parlament preko kompenzacijskog mandata. Kandidirao se 2010. za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali 45.397 glasova nije bilo dovoljno za pobjedu. Postavljen je 2011. za federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Na toj funkciji se nalazio kada je 10. septembra 2014. skupa sa trojicom braće i ocem uhapšen pod sumnjom za utaju poreza.
Na Općim izborima 2014. se kandidovao za predstavnika u PS BiH, ali nije izabran, a na izborima 2018. je bio kandidat za člana Predsjedništva BiH.
Prema podacima iz CIN-ove baze Jerko Ivanković Lijanović je u imovinskom kartonu 2014. prijavio godišnje prihode od 48.000 KM. Ne posjeduje kuće, automobil niti ima ušteđevinu. Vlasnik je udjela u porodičnoj kompaniji Lijanovići d.o.o. Prema istom imovinskom kartonu njegov sin Josip raspolaže sa 950.000 KM, a sin Antonio sa 980.000 KM.
