Tokom mandata Igora Crnadka u Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine (BiH) su zaposleni i unaprijeđeni ljudi pod uslovima koji su doveli do kršenja Zakona o državnoj službi u institucijama BiH (u nastavku teksta „Zakon“).
Brankica Stupar, Predrag Vučičević i Saša Milanović su samo dio ljudi koji su u Ministarstvu inostranih poslova (MIP) BiH zaposleni za vrijeme mandata bivšeg ministra Crnadka. No, osim što su dobili posao, oni su u rekordnom roku i unaprijeđeni, čime je prekršen član 29. Zakona čije prve tri stavke glase:
„1. Nakon preuzimanja dužnosti, državni službenik prolazi period probnog rada. Period probnog rada državnog službenika obuhvata period uvođenja u posao i period obavljanja dužnosti i ukupno traje dvanaest mjeseci, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno.
2. Neposredno nadređeni državni službenik se određuje kao supervizor odgovoran za davanje ocjene rada na kraju probnog perioda. Ocjenjivanje probnog rada sekretara i pomoćnika ministra vrši ministar i zamjenici ministra.
3. Ukoliko je ocjena rada:
a) zadovoljavajuća, institucija potvrđuje postavljenje državnog službenika;
b) nezadovoljavajuća, institucija razrješava dužnosti državnog službenika, kojem prestaje radni odnos bez prava na otpremninu. Protiv rješenja o razrješenju državni službenik ima pravo podnijeti žalbu Odboru u roku od osam dana od dana prijema rješenja.“
Uprkos tome što Zakon propisuje da državni službenici (sekretar i sekretar s posebnim zadatkom, pomoćnik ministra, pomoćnik direktora i glavni inspektor, šef unutrašnje organizacione jedinice, stručni savjetnik, viši stručni savjetnik i stručni saradnik) moraju da prođu period probnog rada koji traje 12 mjeseci, prethodno pomenuti akteri su samo nekoliko mjeseci nakon zaposlenja u MIP-u premješteni na nova radna mjesta i to u Diplomatsko-konzularna predstavništva (DKP) naše zemlje. Ta činjenica se kosi i sa stavkom 7. člana 30. Zakona koja glasi:
„7. Rezultati ocjene rada se uzimaju u obzir prilikom unapređenja i internih premještaja.“
Naime, Stupar, Vučičević i Milanović su u MIP-u radili kraće od šest mjeseci prije premještanja na nova radna mjesta, a ne 12 koliko je bilo potrebno da bi dobili prvu ocjenu rada.
Brankica Stupar je u MIP-u, kako su nam odgovorili iz Ureda za odnose s javnošću ove institucije, počela da radi 03.01.2019. godine na poziciji III sekretara u Odsjeku za Centralnu i Istočnu Evropu u Sektoru za bilateralne odnose, a 03.06.2019. godine, pet mjeseci kasnije, je prebačena na poziciju II sekretara u Ambasadi BiH u Berlinu gdje se i danas nalazi.
Predrag Vučičević, stranački kolega bivšeg ministra Crnadka, je radni odnos u MIP-u zasnovao 15.10.2018. godine i to kao viši stručni saradnik za arhiv i dokumentaciju u Odsjeku za opšte poslove u Sektoru opštih poslova, a 18.03.2019. godine zauzima poziciju II sekretara u Ambasadi BiH u Sofiji gdje se i danas nalazi. No, to kada je Vučičević i njegovo zaposlenje u MIP-u u pitanju svakako nije sve. Naime, njegovo ime se pominje i u Zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru koji je u MIP-u vršio Upravni inspektorat Ministarstva pravde BiH, a u kojem stoji da u Vučičevićevom dosjeu fali potvrda o radnom iskustvu koje je potrebno za obavljanje poslova koje podrazumijeva radno mjesto na kojem se nalazi.
Saša Milanović, Također član Partije demokratskog progresa (PDP), je u MIP-u počeo da radi 10.01.2019. godine na poziciji I sekretara u Odsjeku za vizno-pasoške poslove u Sektoru za međunarodnopravne i konzularne poslove, da bi 26.03.2019., nešto duže od tri mjeseca kasnije, prešao na poziciju I sekretara u Stalnoj misiji BiH pri UN u Njujorku.
O kršenju Zakona je za Interview.ba govorio Vehid Šehić, nekadašnji član Centralne izborne komisije BiH, a danas politički analitičar Koalicije “Pod lupom”.
– Najveći problem u BiH je što se ne poštuju zakoni, pa ni zakon o državnim službenicima, a sve zbog toga što nema odgovornosti i sankcije. Čak i kada su one predviđene, apsolutno se ne primjenjuju. I to je generalno problem u BiH jer mnogi, koji trenutno vladaju ovom državom, smatraju da su državne institucije njihove privatne, te se ponašaju tako kako se ponašaju. U BiH ima i mnogo nepotizma i djeca se zapošljavaju na funkcije koje su dobro plaćene, a unapređenja se vrše na način koji nije dozvoljen zakonom. Trebala bi, naprimjer, da reaguje Služba za reviziju koja ukazuje na nepravilnosti i, obično, postavi rok da se one uklone. Međutim, ako napravite analizu svih revizorskih izvještaja vidjet ćete da mnoge institucije ne postupaju po nalogu Službe jer znaju da neće snositi nikakve sankcije za nepoštovanje odluka drugih institucija, pa i zakona ove države – objašnjava on.
Šehić dodaje da BiH ima jako dobre zakone, ali ističe da ustav i zakoni nisu dovoljni.
– Potrebno je afirmisati vladavinu prava, a to znači poštovati sve zakone i odluke institucija. Ukoliko se desi da neko ne poštuje i ponaša se potpuno suprotno zakonu i ustavu, onda postoje institucije koje štite interes države, a to znači da sudska vlast treba da reaguje i to sankcioniše. Međutim, svjedoci smo da i sudska vlast, u jednom dijelu, ima dvostruke standarde. Dok imamo povlaštene koji mogu raditi šta hoće znajući da neće biti sankcionisani, imat ćemo ovakav sistem. Čuvar vladavine prava u svakoj državi je ustavni patriotizam koji podrazumijeva da se poštuje sve što je država propisala. U BiH postoji lažni nacionalni patriotizam koji traje do posljednje marke u ovoj državi. Mi smo svjedoci kako se sudovi ponašaju, neko može sve, a neko ništa – zaključuje.
Do trenutka pisanja ovog teksta nismo uspjeli stupiti u kontakt s gospodinom Crnadkom, kao ni s troje MIP-ovih uposlenika čije je unapređenje dovelo do kršenja zakona.
(Interview.ba)
