Ivana Marić je politička analitičarka, kolumnistica, savjetnica za političku komunikaciju čiji stavovi redovno izazivaju veliki interes i rasprave, a od nedavno i tužbe. Naime krajem juna 2020. Marić je na svom facebook profilu prozvala direktoricu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) zbog odbijanja medicinskog tretmana trudnice za koju se sumnjalo da je oboljela od COVID 19, na što je kao reakciju dobila tužbu od dr Izetbegović za klevetu u iznosu od 6000,00 KM. Za naš portal Marić je odgovorila na pitanje da li se boji odmazde zbog svog javnog govora, ko joj čuva leđa, da li je u kontaktu sa trudnicom čije je liječenje zagovarala te naposljetku kakvog su psihološkog profila naši politički lideri.
TRUDNICA IZ OLOVA: Imam kontakt s trudnicom čiji slučaj sam opisala. Ona mi je, nakon što je napustila bolnicu u Zenici, javila da je imala dva negativna testa na Covid-19. Raduje me da se na kraju sve završilo na najbolji način i da je na svijet donijela blizance i da porodica može odahnuti i uživati u prinovama
INTERVIEW: Ivana, šta misliš na čijoj strani će biti pravosuđe u slučaju tužbe za klevetu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, tačnije direktorice Sebija Izetbegović, protiv Ivane Marić? Imaš li povjerenje u naš potkovani sudski sistem ili si već spremila 6000,00 KM za platiti?
MARIĆ: Činjenica da nijedan važniji političar ili moćnik u našoj državi nije osuđen za ozbiljniju korupciju i organizirani kriminal nam govori ili da u našoj državi nema korupcije i organiziranog kriminala, ili da imamo kriminalnu hobotnicu politike i pravosuđa. Svako nek po sebi prosudi šta je od toga istina. Većina birača je na izborima izabrala da ih predstavljaju i vode političari čiji prioritet nisu interesi građani već lični interesi. Ne treba onda da nas čudi što takvi političari na vodeće funkcije u politici i javnim institucijama, a posredno i u pravosudnim institucijama biraju osobe slične sebi ili čak i još gore od sebe. Ako znamo da su mnogi od političara najlošiji đaci sa sumnjivim diplomama, možemo zamisliti kakvi su ti kadrovi koji su još gori od njih. Međutim, ja sam i dalje optimista i vjerujem da se ispod trulog vrha piramide nalazi vojska kvalitetnih kadrova koji svoj posao rade pošteno, profesionalno i neovisno, i koji su spremni da ovu zemlju povedu naprijed kada bude dovoljno građana koji će biti spremni na promjene. Vjerujem da će sutkinja, određena za ovu tužbu, svoj posao obaviti profesionalno i da neće potpasti pod bilo čiji pritisak.
INTERVIEW:Da li si u kontaktu sa trudnicom čiji si slučaj opisala u svom facebook postu 24. juna kad si objavila da je “sa KCUS-a „izbačena“ trudnica u 35. sedmici trudnoće koja je nosila blizance, nakon što je utvrđeno da je pozitivna na covid-19?” Hoće li se ona javno oglasiti ili ne?
MARIĆ: Imam kontakt s trudnicom čiji slučaj sam opisala. Ona mi je, nakon što je napustila bolnicu u Zenici, javila da je imala dva negativna testa na Covid-19, a javilo mi se i još nekoliko osoba ih njene okoline. Raduje me da se na kraju sve završilo na najbolji način i da je na svijet donijela blizance i da porodica može odahnuti i uživati u prinovama. Žao mi je što je morala prolaziti kroz takve poteškoće pred sami porod koji je ionako stresan za trudnicu koja nosi blizance, koja je imala određene komplikacije zbog kojih su je uputili u bolnicu, koja je tamo saznala da je još i pozitivna na Covid-19, a bolnica ju je otpusti da ide kući…Ne bih željela u ovaj slučaj bilo koga uključivati, jer ne bih željela da bilo ko snosi posljedice zbog ove tužbe i da eventualno ostane bez posla ili ima druge neugodnosti. Ja mogu podnijeti kritike, napade i prijetnje ali ne bih željela da majka troje djece prolazi kroz bilo kakve neugodnosti. Radije ću pripremiti 6.000 KM za odštetu nego da bilo kome ugrozim egzistenciju. Ja preuzimam punu odgovornost za ono što sam napisala i važno mi je da ima dovoljno ljudi koji znaju istinu, a pravosuđe neka radi svoj posao.
INTERVIEW: Zašto tužba protiv tebe, a ne na primjer protiv dr Elme Vukotić koja je javno rekla o menadžmentu direktorice Izetbegović: ′′ Liječnici su pod pritiskom ravnateljice i pojedinih osoba oko nje tzv. ′′ linč sestre ′′ koje sudjeluju u prenošenju narudžbi i informacija.”
MARIĆ: Ja sam inače jako pažljiva u svojim javnim istupima jer znam da postoje oni koji prate svaki moj potez i čekaju i najmanju grešku kako bi imali povod za napad ili tužbu. U ovom slučaju emocije su nadvladale razum i nisam mogla da ne reagujem kada sam saznala šta se dešava i kada sam pomislila kako bih se ja, ili neko ko mi je drag, osjećao da je na mjestu te trudnice. Reagovala sam instinktivno i nisam razmišljala o eventualnim posljedicama. Meni je drago da KCUS i direktorica KCUS-a i pored brojnih redovnih obaveza, a posebno obaveza vezano za pandemiju koronavirusa, imaju vremena da prate pisanja na društvenim mrežama i za podizanje tužbi za klevetu protiv pojedinaca. U posljednje vrijeme, mnogi ugledni pojedinci javno iznose kritike na rad KCUS-a i vjerujem da bi upravi mnogo vremena oduzelo kada bi sve njih tužili. Međutim, bilo bi interesantno saznati na koji način odlučuju protiv koga će podići tužbu, a protiv koga ne. Mislim da ugledu Kliničkog centra sigurno više šteti kada jedna ugledna doktorica na popularnoj TV stanici izjavi da doktori na KCUS-u rade pod pritiskom direktorice nego kada jedna „samozvana“ analitičarka, kako oni to navode, na svom FB profilu napiše post o postupanju KCUS-a prema jednoj pacijentici.
INTERVIEW: Ne čini li ti se da si u žarištu SDA ili bar njihovih simpatizera ovog ljeta? Najprije ona fotomontaža s tvojim licem na Vijećnici potom ova tužba…Šta im to radiš?
MARIĆ: Pažnjom i besplatnim publicitetom koji mi pridaju sami osporavaju tvrdnje da sam nebitna i da ionako niko ne sluša i ne cijeni ono što ja pišem. Među komentarima na akcije usmjerene protiv mene često se može pročitati i da je ovo svojevrsno priznanje mom radu i da to znači da sam pogodila tamo gdje ih najviše boli. Politički vrhovi su dovoljno mudri da vode računa da ih se ne može dovesti u direktnu vezu s ovakvim napadima na pojedince, kojih je u zadnje vrijeme sve više. Takve „hajke“ uvijek krenu „iz mase“, međutim činjenica da mnogi pojedinci pomisle da se iza njih kriju baš određeni političari ili određene političke stranke govori dosta o tome.
INTERVIEW:Nezavisna si politička analitičarka, žena koja se ne boji javno progovoriti o mnogim pogrešnim stvarima u našem društvu. Vidimo šta se desilo porodici Dragičević, kako često privode pripadnike Grupe za Davida i mnoge druge, građanske slobode okupljanja, govora, demonstracija se ukidaju na dnevnoj osnovi… Da li te strah odmazde? Ko ti čuva leđa?
MARIĆ: Nije me strah ništa više nego bilo kojeg drugog građanina Bosne i Hercegovine. Smatram da ne radim ništa pogrešno time što pažnju javnosti skrećem na određene, javno poznate, stvari i to obično na šaljiv način, kako bismo lakše podnijeli ne tako bajnu stvarnost. Vjerujem da nekima to smeta i da bi rado da me uštukaju, ali sumnjam da bi se pri tome koristili nedozvoljenim sredstvima. Da se bojim odmazde ne bih ostala ovdje da živim već bih iselila u neku drugu državu u kojoj ljude ne kažnjavaju zbog onoga što govore. Nekoliko „prijatelja“ mi je „savjetovalo“ da ne pišem o nekoj osobi ili nekoj temi pri tome mi govoreći da su „oni“ jači od mene, da je „njih“ više, a da sam ja sama. Varaju se! Ja nisam sama. Iza mene stoje ljudi koji ne žele ili ne smiju javno da govore pa sam ja njihov nezvanični glasnogovornik, iza mene stoje ljudi koji cijene ono što radim iako nemam nikakve finansijske ili druge koristi od ovoga, iza mene stoje i oni koji ne dijele moje mišljenje ali su načelno protiv javnih progona, iza mene stoje oni koji iz svog nekog razloga ne vole one koje i ja kritikujem i koji me podržavaju u borbi protiv zajedničkog „neprijatelja“. U većini slučajeva ja i ne znam ko su ljudi koji mi pomažu i koji mi „čuvaju leđa“.
INTERVIEW: Jedno od tvojih područja zanimanja je i politička psihologija. Kako bi ti opisala u najkraćem psihologiju lidera naših političkih stranaka? Ima li razlike u psihologiji Dodika i Komšića, Izetbegovića i Ćovića…Radončića?
MARIĆ: Politička psihologija vođa nacionalnih stranaka je ista. Oni se vode parolom „zavadi pa vladaj“ stvarajući kod svojih naroda strah i izazivajući mržnju prema drugim narodima. Kada su ljudi preplašeni za svoju egzistenciju i opstanak svog naroda oni onda ne razmišljaju o tome da li imaju posao i druga prava, kakav je kvalitet njihovog života i perspektiva njihove djece. Zbog toga se nacionalni lideri trude da svako malo podižu nacionalne tenzije kako građanima ne bi ostavili prostor da razmišljaju o zaista bitnim stvarima već da se bave izmišljenim sukobima s nevidljivim neprijateljima. Takvoj filozofiji se priključio i Komšić u čijim izjavama skoro da i ne možete naći afirmativnu i konkretnu izjavu, jer se većina odnosi na imaginarne prijetnje političarima iz RS-a, Srbije ili Hrvatske. I tako već dvadeset i nešto godina.
INTERVIEW: I za kraj, šta misliš o izborima ove godine, naročito prvim izborima u Mostaru nakon 12 godina? Da li su izbori pravo mjesto sa kojeg BiH može krenuti naprijed ili su oni ipak samo skupa predstava za narod?
MARIĆ: Na izbore u BiH izlazi oko 55% birača, od tog broja njih oko 50% glasa uvijek za nacionalne stranke, a ostatak mijenja svoje preferencije u odnosu na učinak stranaka i predizborna obećanja. Do ozbiljnijih promjena ne može doći dok u BiH ne bude veća izlaznost birača jer prema sadašnjem odnosu snaga, nacionalne stranke će i dalje dobijati dovoljno glasova da zajedničkim naporima mogu ostati na vlasti. Situacija se polako mijenja u korist alternativnih stranaka naspram selektora nacionalnih reprezentacija, međutim tim trendom bismo tek za nekoliko izbornih ciklusa došli u priliku da vlast formiraju stranke koje će voditi računa o svim građanima i narodima, umjesto da je formiraju stranke koja vode računa samo o pojedincima unutar nacionalnih torova. Promjene su neizbježne, a od birača zavisi da li će se desiti već na izborima ove godine ili tek na nekim narednim izborima.
