Na današnji dan prije dvije godine preminula je Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, kojoj su u srebreničkom genocidu ubijeni suprug, dva sina i brojni članovi porodice.
Hatidža Mehmedović 23 godine grčevito se borila za ljudska prava, istinu i pravdu za žrtve genocida i njihove porodice, čuvajući uspomenu na ubijene sinove Azmira i Almira, te supruga Abdulaha.
Bila je među prvim majkama koje su ušle u Srebrenicu nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a ostatak života provela je u srebreničkom naselju Vidikovac.
Na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici, o njoj je posebno govorio visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. Kako je kazao, herojske Majke Srebrenice zaslužuju naše divljenje i našu podršku.
“Jedna od njih je bila rahmetli Hatidža Mehmedović. Svoje blago, kako je zvala svoju porodicu, pokopala je u Potočarima. U svojoj samoći i tuzi, mudra žena je prošla sve labirinte, od krivnje do oprosta. Znala bi reći: ‘Samo da kažu da im je žao što su to učinili ili da im vidim na licu, u oku da im vidim da se kaju, u mom srcu bi bilo lakše’. Samo pet godina nakon što je pokopala oba sina, Hatidža je javno pozvala sve koji su učestvovali u genocidu, ako imaju potrebu, da mogu doći na mezarje i od žrtava tražiti oprost. Ovako svjedočenje snage oprosta sve nas obavezuje. Želim da ovaj svojevrsni Hatidžin testament bude planetarno prepoznat kao što je sama Srebrenica. I da na oprostu svi zajedno radimo, jer oprostom pobjeđuje čovječanstvo, pobjeđuje ljudskost. Te još na kraju, da pokojnim poželim vječni rahmet”, kazao je Inzko.
Njena borba bila je pravda. A najveća nepravda je boriti se za pravdu, govorila je Hatidža.
“Prošlost ne možemo vratiti , ali smo trebali naučiti graditi bolju budućnost”, Hatidžine su riječi.
O njenom postojanju danas svjedoče napisani stihovi. Kao izraz poštovanja prema ženi, koju su mogli prepoznali kao simbol pravde i pomirenja, pjesnik Mile Stojić je napisao je pjesmu koja nosi njeno ime, “Hatidža”.
“Recimo čin kada ona u Srebrenici onaj cvijet daruje predsjedniku Srbije, koji je učestvovao u toj prljavoj politici koja je napravila genocid, gdje ona kaže sine nemojte da se ovo više ikad ponovi. Ona reagira kao jedno ljudsko biće, izvan svakog zla, ona koja je sve izgubila, ne poziva na osvetu, ne poziva na mržnju, nego poziva na ljubav”, poručio je pjesnik Mile Stojić.
Poema “Hatidža” pretvorena je u knjigu u čast srebreničkoj majki, koja je za svog života često govorila o svojoj ubijenoj djeci, a umrla je u vjerovanju u čovjekovu ljudskost.
“Moja duša kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život”, izjavila je Hatidža 2016. godine.
Mehmedović je preminula na Kliničkom centru u Sarajevu, 22. jula 2018. godine, nakon duge i teške bolesti. Bila je predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, a 23 godine je ustrajavala u borbi za istinu o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine, te pravdi i kažnjavanju zločinaca.
Mehmedović je tokom genocida u Srebrenici izgubila sinove Almira (18) i Azmira (21), supruga Abdulaha (44), dva brata i brojnu rodbinu.
Rođena je 1952. godine u selu Bektići (MZ Sućeska). U Srebrenicu se vratila 2003. godine, u porodičnu kuću u naselju Vidikovac.
(N1)
