Iako romska populacija u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji živi u teškim uvjetima – bez adekvatnog smještaja, hrane, osnovnih higijenskih potrepština, električne energije i vode, pandemija Korona virusa dodatno je otežala njihove živote. Romi i Romkinje su ostajali/e bez posla, bilo im je zabranjeno sakupljanje sekundarnih sirovina kao osnovnog izvora zarade, dok je njihovoj djeci bilo otežano pohađanje školske nastave zbog toga što nisu imali kompjutere ili pametne telefone. Određene zajednice tokom ovog perioda bile su u potpunosti izolirane, a samim time je bio otežan i protok osnovnih životnih potrepština.
– Na početku je bilo kritično. Mogu reći da su se romske zajednice dosta preplašile. Za neke od njih institucije nisu ni znale da postoje, a mi kao nevladin sektor smo saznali da nisu imali ni pitku vode. S druge strane, ljudi su ostajali bez posla, a hranili su višečlane porodice. Najveći strah smo imali za djecu jer šta ako se razbole? U tom sličaju morali bi imati posebnu njegu, izolaciju, a znamo da je to nemoguće zbog uvjeta u kojim žive Romi i Romkinje u BiH – skoro čitava porodica u jednoj ili dvije sobe – kaže Denis Mujić iz Udruženja žene romkinja „Bolja Budućnost“.
Svjestan je da je državu cjelokupna situacija zatekla i da nisu planirali budžeta, ali ističe da su barem mogli kontaktirati osobe iz zajednica ili ih posjetiti, te uvjeriti se u kakvim uvjetima žive, te koja im je vrsta pomoći potrebna. „A ne da se pojedini ustručavaju romske zasjednice kao da su Romi i Romkinje prenosioci Korone“.
Jedan od najvećih problema tokom pandemije Korona virusa, prema njegovom mišljenju, bio je to što Romi i Romkinje nisu mogli/e sakupljati sekundarne sirovine jer su svi otpadi bili zatvoreni.
Izvršna direktorica Centra za romske inicijative iz Crne Gore Fana Delija kaže za Interview.ba kako romsku i egipćansku zajednicu situacija s Korona virusom nije značajno pogodila s obzirom na činjenicu u kakvim uvjetima inače žive.
– Ono što je otvorilo oči svima nama jeste koliko treba da radimo na poboljšanju položoja Roma i Egipćana na teritoriji Crne Gore. Kod nas je dodatno pogoršala situaciju činjenica da se vladinim mjerama izolovala ova populacija, što je otežalo pristup žrtvama nasilja u porodici i dječijeg ugovorenog braka. Centar se uključio u podjelu humanitarne pomoći, tako da smo konstantno bili u zajednici i ublažili smo takvu vrstu ugroženosti samih žena unutar romske i egipćanske zajednice – istakla je Delija.
Navela je da je najviše rastužilo vidjeti kako građani/ke kupuju namirnice za naredna 3-4 mjeseca dok Romi i Romkinje žive od danas do sutra.
– Naš Centar je insistirao u suradnji s drugim nevladinim organizacijama da se ne ukine internet jer je to bilo od velikog značaja kako bi sama zajednica bila informisana o svim mjerama, što je Vlada Crne Gore uvažila. Također se uključila u suradnji s međunarodnim organizacijama u pružanje pomoći. To je podrazumijevalo dodjelu higijenskih i prehrambenih paketa. Moram da se zahvalim Save the Children koji su intenzivno dijelili higijenske i prehrambene pakete na svakih 15 dana – navla je Delija.
Predsjednica Udruženja “Ternipe” Radmila Nešić kaže za Interview.ba kako je romsko stanovništvo u Srbiji socijalna kategorija jer skoro 70 posto Roma i Romkinja u Srbiji su nezaposleni i korisnici su novčane socijalne pomoći.
– Oni za svoju egzistenciju zarađaju putem rada na sezonskim poslovima, rada na sakupljanju sekundarnih sirovina, bavljenjem muzikom, trgovinom i drugim delatnostima u sivoj ekonomiji. Proglašenjem pandemije je nastao strah, svako se zabrinuo za svoju porodicu i decu. U početku nije bilo zaštitne opreme pa su donatori pristigli u pomoć. Država je obezbedila higijenske i prehrambene pakete za najugroženije. Jeste da je to stiglo malo kasnije, ali znate da je potrebno vreme i za administraciju i organizaciju. Tu su se uključili i donatori kao što su UNICEF, UNHCR, GIZ, u saradnji sa ministarstvima, konkretno Ministarstvo za Rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Obezbeđena su donatorksa sredstva u vidu 50500 paketa za romske porodice, a distribuciju je vršio Crveni krst Srbije – kazala je Nešić.
Kada je u pitanju romska populacije u njenoj državi kako kaže uvijek postoje porodice kojima je potrebna hrana, odjeća i obuća, dok u nekim naseljima postoji potreba za vodom i električnom energijom.
Sve tri države suočene su sa istim problemima kada je u pitanju romska populacija, i takva situacija traje godinama. Države nemaju konkretnih rješenja niti strategija za ovu populaciju čak i kada nije vanredna situacija poput Korona virusa.
(Adin Šabć, Interview.ba)
