Šta žene mogu uraditi kada se zbog psihičke ili fizičke vrste nasilja više ne osjećaju sigurno u svojoj kući, a u vrijeme pandemije koronavirusa?
Žene koje su izložene različitim oblicima nasilja pomoć mogu potražiti na različitim adresama. Prvi korak svakako bi trebao biti policijska stanica i prijava nasilja, ali isto tako prijavu nasilja i direktnu pomoć mogu tražiti u centru za socijalni rad ili specijaliziranoj nevladinoj organizaciji koja pruža pomoć i podršku žrtvama nasilja, na prvom mjestu onima koje imaju sigurne kuće.
Ukoliko su žrtve nasilja tokom krizne situacije (kao što je pandemija) spriječene da se direktno obrate za pomoć, mogu to uraditi putem telefona na jedinstevni SOS broj 1265 za Federaciju BiH i 1264 za Republiku Srpsku ili jedinstveni broj policije 122.
Specijalizirane nevladine organizacije koje pružaju pomoć i podršku žrtvama nasilja su tokom krizne situacije izazvane pandemijom organizirale aktivnu pomoć i podršku putem telefona, ali i različitih web platformi. Postojao je problem prijema žrtava nasilja u sigurnu kuću, ali i taj problem je riješen i prijem u sigurnu kuću organiziran je i tokom pandemije. Pomoć koju žrtve nasilja mogu dobiti su pravna pomoć i podrška i informiranje o njihovim pravima, mogućnostima i procedurama prijave nasilja i procesuiranja slučaja, pomoć i podrška socijalnog savjetovanja i ostvarivanja prava iz oblasti socijalne zaštite, psihološka pomoć i podrška kroz psihoterapijski tretman i krizne intervencije kao i prijem na tretman u sigurnu kuću. Međutim, važno je naglasiti da pomoć i podrška žrtvama nasilja nažalost nije jednako dostupna na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, kapaciteti institucija i nevladinih organizacija su različiti, a s tim su različite i mogućnosti podrške i pomoći. Ali i pored ograničenih kapaciteta institucije i nevladine organizacije bi trebale iscrpiti sve resurse i zakonske mogućnosti kako bi svaka žrtva nasilja bila jednako zaštićena.
Žene kojima se desi nasilje za vrijeme trajanja pandemije u Republici Srpskoj treba da se obrate, svakako, najprije policiji na postojeći kratki broj 122, koja reaguje po prijavi i koja će im u kratkom roku pružiti zaštitu i podršku u skladu sa svojim nadležnostima. Policiji se uvijek treba prvoj obratiti bez obzira da li je pandemija ili nije. O izvršenom nasilju u porodici, policija će omah obavijetiti i nadležni centar za socijalni rad, kao i tužilaštvo.
Ukoliko su na sigurnom, ali trpe od mentalnih, socijalnih ili nekih drugih posljedica, uzrokovanih nasiljem, kome se mogu obratiti u vrijeme pandemije koronavirusa?
Centru za socijalni rad, Centru za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja, specijaliziranoj nevladinoj organizaciji.
Žrtva nasilja u porodici ima pravo na psiho-socijalnu pomoć, socijalnu i medicinsku zaštitu u skladu sa važećim zakonima iz tih oblasti.U slučaju potrebe za medicinskom pomoći, žrtva treba da se obrati zdravstvenoj ustanovi u dom zdravlja, svom porodičnom ljekaru ili službi hitne pomoći u svojoj lokalnoj zajednici.
Ukoliko je žrtva nasilja neko koga poznajemo, kome se trebamo obratiti u vrijeme pandemije?
Ukoliko smo svjedoci nasilja nad drugom osobom, možemo je uputiti na gore navedene kontakte ili sami možemo pozvati SOS telefon ili policiju i prijaviti nasilje, a to možemo uraditi i anonimno.
Ako imamo saznanja da se se negdje dešava nasilje, bez obzira da li žrtvu poznajemo ili ne,treba najprije obavijestiti policiju.
Kome se možemo obratiti ukoliko želimo prijaviti nasilje tokom pandemije?
Policiji, Centru za socijalni rad, specijaliziranoj nevladinoj organizaciji.
U Bosni i Hercegovini specijalizirane nevladine organizacije pružaju pravnu pomoć i podršku, socijalno savjetovanje, psihološku podršku, a osam NVO imaju i sigurne kuće i to: Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Vive Žene Tuzla, Žene sa Une Bihać, Žena BiH Mostar, Medica Zenica, Udružene žene Banja Luka, Budućnost Modriča i Lara Bijeljina.
Također, specijalizirana nevladina organizacija Centar za pravnu pomoć ženama u Zenici pruža besplatnu pravnu pomoć ženama žrtvama nasilja. Besplatnu pravnu pomoć žrtvama nasilja pružaju i Kantonalni zavodi za pravnu pomoć. Pomoć i podrška žrtvama nasilja ne bi trebala biti različita tokom pandemije u odnosu na normalne uslove, ali činjenica je da su neke institucije i nevladine organizacije radile smanjenih kapaciteta i ograničenih mogućnosti, zbog čega je bilo potrebno uraditi krizni plan i rad u vrijeme pandemije.
Žene treba i mogu da se obrate i centru za socijalni rad, koji ima obavezu da formira tim od predstavnika svih nadležnih institucija i organizacija u cilju pružanja podrške ženama žrtvama nasilja. Pored toga, u Republici Srpskoj je operativan i SOS broj 1264, koji vode nevladine organizacije Lara iz Bijeljine, Udružene žene Banjaluka i Budućnost Modriča, gdje žene mogu dobiti psihološku ili neku drugu podršku ili savjet od strane obučenih i stručnih volonterki psihološke, socijalne ili pravne struke. Inače, navedene nevladine organizacije pružaju i usluge sigurne kuće za žrtve nasilja u porodici, a s obzirom na njihovo dugogodišnje iskustvo u radu u ovoj oblasti i poseban senzibilitet, mogu takođe puno pomoći i osnažiti.
Podaci su prikupljeni od Gender centra Federacije BiH i Gender centra Republike Srpske.
