Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS, poslovnog saradnika odavno je našao u Kadriji Koliću, advokatu suspendovanog direktora Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudina Solaka. Njegovoj firmi “KM Trade”, na sumnjivim tenderima, dodijelio je gotovo deset miliona KM.
Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske, ne štedi javnog novca kada se trudi da čuvari zakona izgledaju autoritativno. Poslovnog saradnika našao je u Kadriji Koliću, advokatu suspendovanog direktora Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudina Solaka. Njegovoj firmi “KM Trade”, na sumnjivim tenderima, dodijelio je gotovo deset miliona KM.
Na očigledno namještene kupovine novcem građana Žurnal je upozoravao tokom prošle godine. Naime, uniforme za kadete do 2022. godine iz budžeta će Koliću biti plaćene 1,7 miliona KM. Lukačevi uslovi na tenderu bili su identični onim iz 2017. godine, kada je pristigla samo 7,3 miliona KM vrijedna ponuda i to upravo visočkog „KM Tradea“.
Diskriminacija drugih firmi, baš kao ni te 2017. godine, nije brinula prvog specijalca RS. Kod nabavke uniformi za kadete vodio je računa o standardima kojih je u dokumentaciji poprilično pobrojao i do detalja opisao. Pantalone, šapke, majice i košulje vizuelno je prikazao, a onda pridodao karakteristike i pozicije svih elemenata. Kada je u pitanju materijal, čije je specifikacije strogo odredio, bila su dozvoljena odstupanja svega pet odsto.
LUKAČEVE TAKTIKE
“Uslovi za učešće na tenderu su isti kao i 2017. godine, jer pripadnici Ministarstva shodno organizacionoj jedinici kojoj pripadaju, moraju imati istu uniformu”, naveo je u odgovoru medijima.
Potom je naveo i finansijske uslove.
„…Da je ponuđač imao uspješno iskustvo u realizaciji jednog ugovora sa predmetom nabavke dijelova policijske uniforme u 2017. i 2018. ili 2019. godini (prihvatljiv je period u kome ugovor mora biti realizovan od 1.1.2017. do dana otvaranja ponuda) u pojedinačnoj vrijednosti najmanje 480.000 KM bez PDV-a po ugovoru“.
Iako se na više mjesta pozivao na Zakon o javnim nabavkama BiH, ministar ga je samo u gorepomenutom uslovu teško prekršio jer je period realizacija ugovora morao da bude duži.
„Kada je MUP RS 2017. godine dodijelio posao ‘KM Tradeu’ vrijedan 7,3 miliona KM, morao je da predvidi veću količinu uniformi. U slučaju potrebe za novim količinama trebalo je da se uniforma kupuje po pregovaračkom postupku bez objave obavještenja. Čemu raspisivanje novog tendera i dodjela milionskog trogodišnjeg ugovora? Upitno je da li postoji kontrola kvaliteta robe. U redu je da čizme ne mogu da budu kopija, kao i jakne i hlače, ali najobičnija pamučna majica koja može da se nabavi za tri marke, u ovakvim tenderima plaća se daleko skuplje“, kazao je tada za Žurnal Igor Vukajlović iz udruženja „Tender“.
Lukačevim taktikama nikad kraja. Posao je dao Koliću, a novac nije imao pa je plaćanje podijelio – 1,7 miliona KM iz budžeta “štipka” ukupno 36 mjeseci.
NAMJEŠTENI TENDERSKI MILIONI I MILIONI BEZ TENDERA
Vratimo se na 2017.
Krajem jula te godine ministar je odlučio da će policajce oblačiti Kolićeva firma iz Visokog i nakon što je tender težak 7,3 miliona maraka počesto osporavan u javnosti.
Prvi lot odnosio se na nabavku redovne policijske uniforme (6,8 miliona KM), drugi je obuhvatao posebne uniforme za Jedinicu za podršku (467.534 KM).
U MUP-u su tada rekli da su „ponude javno otvorene 4. jula“, ali je pristigla tek jedna, ona Kolićeva. Utvrđeno je i da je ova firma, koja se bavi proizvodnjom i prometom oružja, municije, vojne i policijske odjeće i obuće, obračunala da za 7.760 košulja, koje koštaju po 96 KM, MUP treba da plati 760.480 KM. To je munjevito ispravljeno na 744.960 KM.
Ova javna nabavka bila je sporna po mnogo osnova i prilagođena upravo firmi koja je ponudu dostavila pa nijedna druga nije ni mogla da se nadmeće.
“Cipele, šapke, kravate, hlače, košulje, podjakne i jakne stavljene su u jedan lot. Traženo je i da firma koja učestvuje na tenderu u posljednje dvije godine ima promet od tri miliona KM u predmetnoj nabavci. Ovaj zahtjev ispunjavao je samo ‘KM Trade’. Tender je raspisan po brendu 5.11, jer u tenderu postoji fotografija kako treba da izgleda podjakna, a na njoj se jasno vidi logo firme”, navedeno je u anonimnom pismu koje je tada objavio portal Capital.
“KM Trade” dao je onoliku ponudu koliko je iznosio budžet tendera.
„Vrijednost te ponude je duplo veća od maloprodajnih cijena na našem tržištu”, tvrdio je autor pisma.
Dodao je i da je posebno interesantno to što je MUP RS godinu ranije od iste ove firme, bez prethodno raspisanog tendera, kupio oružje po cijeni od šest miliona KM, što je duplo skuplje od maloprodajne ponude.
“KM TRADE” SRUŠIO TENDER ZA OPASAČE
Pored “KM Tradea” niko ne može da “uđe” u MUP RS. U prilog tome ide i informacija iz polovine maja ove godine. Kancelarija za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine poništila je međunarodni tender za nabavku opasača vrijedan1,4 miliona KM, obrazlažući to „dokazivim razlozima koji su izvan kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke“.
Lukač je za ovaj posao odabrao “ABC Sporting”, ali Kolić nije gubio vrijeme te je uputio žalbu, koja je odmah i prihvaćena.
Dok čeka novu tender priliku, vispreni advokat od MUP-a dobio je posao vrijedan 50.778 KM. Zadatak mu je da isporuči 155 pari čizama.
MILIONSKI PRIHODI
Prema posljednjim, upravo objavljenim finansijskim podacima iz 2019. godine, Kolićev “KM Trade” prihodovao je 12.513.890 KM, a prikazana dobit firme iznosila je 2.485.900 KM. Kako je obim posla sa Solakom povećan, povećao je i broj radnika. Sa osmoro novozaposlenih, Kolić ima ukupno 49 radnika.
Trenutno najpoznatiji biznismen-advokat ima suvlasnički udio u još tri firme – Bosanskoj fabrici municije (BAF) Sarajevo, Bosanskoj fabrici alata (BTF) Goražde te Pobjeda Technology Goražde (PTG). Takođe je slučajnost da je on uporedo i član Nadzornog odbora fabrike namjenske industrije “Unis-Ginex” iz Goražda koja je u većinskom vlasništvu Federacije BiH.
Dok upravlja ovim preduzećem namjenske industrije FBiH, kao suvlasnik privatnih firmi dobija sredstva iz federalnog budžeta namijenjenog firmama namjenske industrije. Tako je njegov “PTG” putem resornog ministarstva posljednje dvije godine dobio 570.000 maraka za nabavku opreme, iako je “PTG” imao 18 miliona prihoda i dobit od 330 hiljada maraka…
(zurnal.info)
