Kako vrijeme prolazi tako i boravak u kući, kojim treba zajedno da spriječimo širenje korona virusa, predstavlja sve veći izazov za pripadnike svih društvenih kategorija. No, ne treba zaboraviti da za pripadnike određenih kategorija izolacija nije samo to da ne mogu izaći u šetnju ili popiti kafu u nekom od kafića, nego može direktno utjecati na njihovo zdravlje.
O tome kako trenutna izolacija utječe na djecu koja su pobijedila rak za Kidsinfo.ba govore Indira Omerović, majka hrabre djevojčice Dalal iz Bihaća koja je nakon višemjesečne borbe pobijedila najteži oblik leukemije i Lejla Huseinović, majka dječaka Maka Hasića koji je iz borbe s rijetkim i agresivnim oblikom ne-Hodgkinovog limfoma, naziva Burkittov limfom izašao kao pobjednik.
Indira na početku razgovora ističe da izolacija zbog korona virusa za njih, nažalost, ne predstavlja ništa novo. No, to svakako ne znači da im širenje ovog virusa nije donijelo nove brige i izazove. Mi smo, kao i drugi roditelji oboljele i djece koja se liječe, prošli puno goru izolaciju i gotovo sve vrijeme smo u nekom obliku izolacije. Mislim da je trenutna izolacija veći izazov roditeljima koji djeci moraju objasniti šta ona predstavlja. Naša djeca su, nažalost, navikla na izolaciju i maske. Sada je samo izazov i još veća zabrinutost nas roditelja koji radimo da se sačuvamo od virusa i da ga ne donesmo kući djeci kojoj je imuni sistem narušen – objašnjava Indira.Kako se to ne bi desilo, Makova mama Lejla je odlučila da određeni period, a zbog povratka s putovanja, provede u samoizolaciji, potpuno odvojena od ostalih članova porodice. Nama izolacija nije strana riječ. Burkitt’s je poznat kao brzošireći rak. Takve su i terapije i veći dio liječenja se provede u izolacijskoj sobi u kojoj mogu ući samo doktori i sestre. Ovo sada je drugačije samo po tome što nismo u bolnici. Od same situacije nam teže pada razdvojenost jer su djeca izolovana s dadiljom. Ja sam ostala u stanu odmah nakon ulaska u zemlju kako ne bi došlo do kontakta – kaže Lejla i otkriva nam da se sa sinovima čuje putem Vibera.Ona dodaje da Mak, kao pravi mali heroj, cijelu situaciju odlično razumije. Mak je tokom liječenja dva puta imao teške plućne infekcije. Zna šta znači pad saturacije, pa mu nije bilo teško objasniti šta se dešava. Shvatio je da ne smijemo imati kontakt s drugim ljudima. Jedino je problematično to što mu je šetnja zaista potrebna. Ali obzirom na to da je Mak u strogoj izolaciji daleko od grada, može ponekad i malo prošetati – kaže Lejla.
Ove dvije majke nam otkrivaju šta je s redovnim kontrolama na koje bi Dalal i Mak trebali ići. Na kontrolu idemo u Essen i trebali smo je imati 23.04. ali nećemo ići zbog sigurnosti jer ne bi bilo u redu da nas stave u karantin s više osoba. Djeca koja su već tamo imaju redovne kontrole uz povećan oprez. Mi kao roditelji strahujemo za bezbjednost naše djece jer nije samo COVID-19 opasan i rizičan, nego im i svi ostali virusi i bakterije mogu donijeti puno problema. Strah je sastavni dio našeg života. Nismo još zvali ljekare, ali mislim da će reći da je sigurnije da još pričeka. Dalal je sada, hvala Bogu, dobro i mislim da mjesec ili dva bez kontrole ne igraju nikakvu ulogu – kaže Indira i dodaje da kćerki u Bihaću provjeravaju krvnu sliku na mjesečnom novou, a kako bi bili sigurni da je sve u redu.
No, situacija je u Makovom slučaju nešto drugačija. Mi smo ovomjesečnu kontrolu, nažalost, morali prolongirati, a čišćenje porta nam je, također, odgođeno. Tako smo odlučili nakon dogovora s ljekarima iz Turske. S obzirom na njegovu dijagnozu, svaki dan kašnjenja sa snimcima je opasan jer se njegov rak dupla u 24 sata. Iskreno nam je ostala jedino nada se ništa loše neće desiti i da se port neće začepiti. Mi komuniciramo isključivo sa turskim ljekarima i bilo bi teško otići u Tursku da se, ne daj Bože, nešto loše desi – objašnjava Lejla i dodaje da Mak ne pije nikakve lijekove, te nemaju potencijalni problem s nabavkom.
S druge strane malena Dalal mora redovno piti samo laksativ, a kako objašnjava njena mama, do njega dolaze zahvaljujući dobrim ljudima. On se ne može nabaviti u Bosni, ali uvijek ima divnih ljudi koji nam kupe i pošalju ukoliko se desi da nam nestane – kaže Indira.
Ona nam otkriva na koji način je kćerki objasnila situaciju prouzrokovanu korona virusom.Iskreno, nismo joj nešto ni objašnjavali jer je ona od početka bolesti naučena da rukama, ako nisu čiste, ne smije dirati usta i lice, da mora nositi masku, te da se stvari prvo moraju oprati kako bi ih mogla dirati i igrati se s njima. Dok je bila mlađa to je bilo teže, ali sada je jako pametna djevojčica i samo smo joj rekli da vani ima jedan jako opasan virus i da nećemo izlaziti kad on prođe. Nažalost, ali već je upoznata s tim da su virusi i bakterije nešto opasno za nju i da se mora čuvati – kaže Indira i dodaje da se tokom boravka u kući igraju lutkicama i LEGO kockicama, te gledaju crtiće, crtaju, trče po stanu i igraju se na toboganu i trampolini.
Ona objašnjava zbog čega, poučena iskustvom oko kćerkine bolesti, smatra da je jako bitno da svi poštujemo preporučene mjere i ostanemo u kući tokom trajanja stanja uzrokovanog korona virusom. Ljudi u su toploj kući i zdravi su. Treba da poštuju pravila i da ne izlaze bespotrebno iz kuće jer 15 dana ili više nije ništa naspram naše, skoro tri godine duge, izolacije. Proći će i ovaj virus kao što sve u životu prođe – kaže Indira.Sličnog mišljenja je i Lejla.Iskreno da vam kažem ljudi koji, na svu sreću, nisu ovo prošli ne mogu ni znati naš strah. Ja bih zamolila i poručila ljudima koji se ne brinu oko korona virusa, da ipak povedu računa zbog drugih. Mi koji imamo “ugrožene” kategorije ljudi u kući smo zaista u strahu i poštujemo sve mjere. Pandemija mi je donijela ogroman strah i nadam se da će moje molbe učiniti da se svi pazimo zajedno, da ovo što kraće traje – kaže Lejla.
(Kidsinfo.ba, Interview.ba)
