“Najveći problem za sve nas je neizvjesnost. Šta ćemo na kraju semestra, gdje ćemo biti smješteni kada se završi akademska godina, početkom maja”, kaže Lejla Šišić, Mostarka koja studira na Univerzitetu Oklahoma u Sjedinjenima Američkim Državama (SAD).
Ona je jedna od 20 bosanskohercegovačkih studenata koji studiraju u Oklahomi i koji zbog pandemije korona virusa ne mogu da se vrate kući. Kako bi im se osigurala bilo kakva pomoć, na tome radi organizacija Western Balkans Alumni Association, koja okuplja bosanskohercegovačke studente iz BiH koji su veći dio studija proveli u inostranstvu.
– Neki naši prijatelji sa drugih fakulteta u Americi uspjeli su kontaktirati ambasadu BiH u SAD. Htjeli smo da vidimo da li nam mogu osigurati povratak kući, pošto smo vidjeli da razne ambasade osiguravaju neke čarter letove da bi pomogli svojim građanima da se vrate. Nažalost, naišli smo na negativan odgovor, da nisu u mogućnosti da nam pomognu. Savjetovali su nas da za sada ostanemo tu gdje jesmo, da se pridržavamo svih mjera predostrožnosti – kaže Lejla.
Kaže kako su naišli na razumijevanje našeg Univerziteta, uzimajući u obzir da ima preko dvije hiljade internacionalnih studenata.
– Svjesni su da veliki broj nas nije u mogućnosti da napusti državu ili fakultet. Svi očekujemo osiguran smještaj do kraja akademske godine koja završava početkom petog mjeseca – kaže ona.
Dodaje da se na Univerzitetu trude da suzbiju širenje virusa, a i panike među ljudima, te da se sva nastava održava online.
– Situacija varira od grada do grada. Konkretno, u našem gradu, Normanu, ljudi nisu u karanteni, ali slično kao u Bosni i Hercegovini, zabrana je nepotrebnog kretanja. Studente se moli da ne napuštaju studentske domove i svoje apartmane, osim ako moraju obaviti neke neophodne nabavke. Dakle, oficijelno, nisu u karanteni, ali se ne preporučuje kretanje po kampusu ili po gradu – govori ona.
Šta nakon završetka godine?
Najveći problem za sve je šta nakon početka maja, kraja akademske godine, kada Univerzitet prestaje sa radom.
– U slučaju da fakultet nije u mogućnosti da nam i dalje omogući smještaj dok traje ova situacija, a studenti nisu u stanju da napuste fakultet i državu, mi bismo onda morali sami da snosimo troškove stanovanja. To bi bio ogroman trošak za sve studente, pogotovo studente koji dolaze iz BiH. Svi znamo da je standard života u SAD jako visok u odnosu na prosječna primanja u Bosni i Hercegovini – kaže Lejla i podsjeća da većina studenata iz BiH radi kako bi se izdržavali, no da su mnogi zbog pandemije već izgubili poslove.
Western Balkans Alumni Association pokušava da prikupi podatke kako bi svi bh. studenti u inostranstvu ostvarili jednaku pomoć. Podsjećaju da se odluke entitetskih ministarstava obrazovanja o isplati jednokratne pomoći odnose samo na studente koji su trenutno na razmjeni. Studenti koji se nalaze na full-degree programima, nisu obuhvaćeni tim odlukama.
Nemoguć povratak iz SAD
Čak i da dobiju novčanu pomoć, studenti iz Sjedinjenih Američkih Država trenutno ne mogu doći, jer su svi međunarodni letovi otkazani.
– Naša najveća briga je stanje naših kod kuće. Zaista se brinemo za njih, jer smo daleko. Posebno studenti koji imaju članove porodice koji su u rizičnim grupama. Svi članovi naše porodice trude se nekako da nam pomognu, ali vjerujem da nisam u krivu ako kažem da bi svima nama najlakše bilo kad bismo znali da su oni dobro i da se dovoljno brinu o sebi – kaže Lejla za RSE.
Ona je studentica završne godine magistarskog studija mašinskog inžinjeringa, na Univerzitetu u Oklahomi. Tamo živi već pet godina. Trenutno joj je obustavljeno istraživanje za magistarski rad. No, kako kaže, briga za najbliže u BiH najveća je.
(Radio Slobodna Evropa)
