Trodnevni Seminar “Young people make it simple” održan je u Banjaluci u okviru projekta „Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija) koji je podržan od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID BiH), a implementira ga Nacionalni Demokratski Institut (NDI BiH) u saradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE (IH). Mladi iz Travnika, Sarajeva, Zenice, Visokog i Banjaluke bili su učesnici, a glavna tema bila je “Odlazak mladih iz BiH”. Marija Božić studentica Pravnog fakulteta u Banjaluci i Ivan Petrušinski, učenik Srednjoškolskog katoličkog centra u Banjaluci govorili su za Interview.ba o ovoj lokalnoj inicijativi, pomirenju, inspiraciji, ali i stečenim prijateljstvima.
MLADI MORAJU RAZBITI BEDEME OKO SEBE: “Važno je da mladi iz BiH nauče nove stvari, prošire vidike i sruše bedeme oko sebe koji ih u tom sprječavaju”.
INTERVIEW.BA: Kako ste došli do ideje da se organizuje jedna ovakva inicijativa – Seminar “Young people make it simple” i o čemu su mladi učili?
BOŽIĆ: Lokalna inicijativa organizovana kroz seminar “Young people make it simple” pokrenuta je kako bi se u zajednicama iz kojih dolazimo mladima pružila prilika za sticanje novih znanja i druženje. ”Konferencija zajedništva” bila je aktivnost na kojoj su učenici učili o debati i kritičkom razmišljanju. Kroz tri dana seminara 30 mladih ljudi je sarađivalo, proširilo vidike i usvojilo razmišljanja pomoću kojih su slične aktivnosti debate primjenili u svojim sredinama. Po dolasku u Banjaluku mladi učesnici su prisustvovali prvoj radionici profesora likovne umjetnosti, Davora Paponje, te su imali priliku diskutovati o modernoj i uličnoj umjetnosti, o aktivnosti Paint Back i mogućim idejama i skicama.
PETRUŠINSKI: Imali smo sreću da samo u našoj školi na inicijativu profesorice Mariane Sedić mogli biti dio debatne sekcije koja je popločala puteve ka raznim takmičenjima na kojima smo osvajali zapažena mjesta. Prijateljstvo stečeno u debatnoj sekciji dovelo je i do ploda koji je pokrenuo inicijativu ”Konferencija zajedništva”. Prenijeli smo znanja iz prethodnih godina i pokušali graditi prijateljstva što je bilo veoma važan dio. Predavanje profesorice srpskog i hrvatskog jezika i književnosti i koordinatorice debatnog kluba, Mariane Sedić bilo je naredni dio seminara, a profesorica je govorila o debati. Bila je ovo prilika za sve da se upoznaju sa pojmom argumentovanog raspravljanja, formatima debate i načinom kako da samoinicijativno osnuju debatni klub. U drugom dijelu predavanja realizovana je debata na temu: ”Studiranje na fakultetima u BiH je bolje nego van njenih granica”, kako bi ono što su čuli mogli i upotrijebiti.
INTERVIEW.BA: Koliko ste tokom seminara govorili o procesu pomirenja u BiH?
BOŽIĆ: Odlučili smo da ovo bude kombinacija naših dosadašnjih iskustava, miks onoga što nam se ranije dopalo pa smo imali naš oblik Paint back akcije u kojem smo uz pomoć gradske biblioteke iz Banjaluke zid u centru grada prefarbali i na njemu oslikali karakteristične etno elemente Bosne i Hercegovine u modernističkom duhu. Takva akcija je dala šansu umjetnicima da se uključe i pomognu mladima. Saznali smo i da su mladi otvoreni i voljni da saznaju šta je to debata, pa je dio seminara bilo i diskutovanje i pisanjerezolucije, te su učesnici u jednom od dijelova seminara podijeljeni u tri doma.Svaki od domova nosio je ime jednog simbola BiH – Tvrđava,Ćuprija i Stećak dok je svaka od ekipa imala po dva trenera koji su s njima radili na izglasanim temama. Teme koje su obrađivali i na koje su pisali potencijalna rješenja i argumente za debatu obuhvatile su loš kulturni, privredni i obrazovni sistem BiH koji svakodnevno utiču na odlazak mladih. Mnogi od njih su u okviru aktivnosti prvi put posjetili Banjaluku, razbili barijere, stvorili prijateljstva što je pokazatelj koliko dobar posao smo napravili.
PETRUŠINSKI: Dio seminara je bio i obilazak ”Sobe sjećanja na Petra Kočića” u NUB RS-a. Direktorica ove ustanove, gospođa Ljiljana Petrović Zečić, upoznala je prisutne sa likom i životnim djelima jednog od najznačajnijih pisaca ovog područja, a mladi su u tom procesu nakon svega u pisanju i debatovanju prestigli nas koordinatore, trebalo je samo da ih potaknemo kako bi krenuli raditi. Velika je stvar što smo takvo nešto uspjeli ostvariti i rezultati su bili primjetni svuda.
INTERVIEW.BA: Kako mladi s kojim ste radili drugima mogu biti inspiracija?
BOŽIĆ: Sve ovo ih je navelo da razmišljaju o osnivanjima debatnih klubova što je dobar smjer da bi svima bilo bolje i da ne bismo više živjeli u ovakvom društvu kakvo imamo danas. Bitno je da budu inspiracija baš ljudi koji imaju sposobnost da bistro misle i ne susprežu se od govorenja i vođenja rasprave. Debata im daje na samopouzdanju, daje im šansu da probude u sebi želju za čitanjem i danas situacija ne bi bila kakva jest da su ljudi informisani i da su bez prepreke za govor, a odluku da li je govor dobar ili ne, donijeće društvo.
PETRUŠINSKI: Razmišljali su o stvarima o kojima u svakodnevnici ne razmišljaju i osmislili smo ideje kako popraviti našu državu. Slobodno možemo reći da im se svidjelo, sloboda koja im je data da projekat ne bude striktan i bez slobodnog vremena, otvorila je put da sve kreiramo u dosluhu s njima. Oni jesu inspiracija, ali se bojim da nedostaje ljudi koje mogu inspirisati jer imamo one koji su ”inspiratori” i one koji su pasivni, i njih je veliki broj što je problem. Ovi mladi ljudi su u aktivizmu, bore se za bolju državu, ali šta je sa drugima?
INTERVIEW.BA: Koliko ovo mladima pruža znanja drugačija od onih u njihovim školama?
BOŽIĆ: Ono što mi radimo i predstavljamo nije puko znanje iz školskih klupa, ovo je nešto što nas sprema za životne okolnosti jer život nisu definicije i učenje napamet i upravo je to ono što je pozitivno. Ovako zajedno učimo o prošlosti i zajedno gledamo u budućnost.
PETRUŠINSKI: Na čovjeka najviše utiče neformalno obrazovanje, upravo ovakav vid kao što su to s nama uradili. Smatram da zapravo je to za ličnost čovjeka zaista mnogo važnije.
INTERVIEW.BA: Prijateljstva stečena na Seminaru ostaće poveznica za mlade. Koja je to poruka drugim mladima?
BOŽIĆ: Svi učesnici nisu imali šta izgubili nego su samo napredovali. Nekada je i preko škola teško uspostaviti komunikaciju kakvu smo ostvarili preko Budi inspiracija, a pored prijateljstava koje danas imamo, tu su i ljude koji su razbili zidove oko sebe, zidove male sredine u smislu izlaska iz čahure u kojoj su zatvoreni bez obzira žive li u malom ili velikom gradu. Gledaju kroz jedan prozor bez mogućnosti da se upoznaju i čuju mišljenja drugih, a važno je da obilaze BiH, da sruše bedeme jer jedna smo država, pričamo isti jezik, važno je da nauče nešto novo.
PETRUŠINSKI: Upravo ti bedemi su bedemi ljenosti jer mislim da ne možemo kuditi kutiju u kojoj smo ako nismo izašli iz nje.
