Za njih koronavirus traje već mjesecima. Bolesni su i više gladni nego siti, udaljeni od porodica, zarobljeni. A takvu viziju života sigurno nisu imali kada su bježali iz država gdje je smrt bila izvjesna svakog trena. Oni su došli u novi sistem robovanja, gdje se posmatraju kao prijetnja, osobito sada u vremenu koronavirusa, samo zato što su migranti i izbjeglice.
Jesu li oni krivi što se naša vlast i druge odgovorne organizacije prema njima nehumano ponašaju? Hoćemo li njih kriviti što ne održavaju higijenu ako to nemaju gdje raditi? Možemo li njih kriviti što su bolesni ako im ne damo da se liječe?
Ne mogu nam migranti i izbjeglice biti izgovor zato što, kako kaže aktivistkinja i novinarka Nidžara Ahmetašević za Interview.ba, “žive u kampovima gdje nemaju tople vode, spavaju na malom razmaku i dijele krevete dvije osobe”.
“Oni ne mogu održavati higijenu i prati svoju garderobu. Ti ljudi su u centrima koje vodi IOM tretirani kao životinje. To nisu međunarodni standardni, to je neljudski i nehumano. U BiH su ponovo napravili koncentracione logore“, ističe Nidžara.
Ali za takvo stanje prema njenim riječima možemo okriviti isključivo one koji nas vode.
“Oni uvijek pokušavaju našu pažnju od svoje nesposobnosti odvući tako da nam kroz medije koji kontrolišu daju informacije koje nisu istisnete. Tako je i u ovom trenutku kada naše vlasti nisu sposobne da odgovore na problem koronavirusa, niti da prepišu model nekih drugih zemalja, oni traže na koga će prebaciti krivicu. I to je užasna i licemjerna politika koju mi živimo više od 22 godine”, objašnjava ona.
Umjesto pomoći migranti i izbjeglice nailaze na odbacivanje, tako je kako tvrdi ova aktivistkinja i novinarka u trenutku koronavirusa nekoliko migranata i izbjeglica izbačeno iz smještaja u Sarajevu i Bihaću.
“Izbacuju ljude koji imaju potpuno regularan status u ovoj državi i još plaćaju smještaj. Ima i one koji ga ne plaćaju, a bili su u domaćinstvima, ovih dana izbacuju ih i njihovi domaćini. I to ne tako da su bili loši prema njima, nego su im rekli ‘strah nas je policije’. To je strašno šta policija i vlast rade, oni prave gomilu beskućnika koji možda nisu bolesni, ali su gladni“, poručila je.
A rješenje uvijek ima, samo je potrebna volja i želja, koja očigledno kod naših političara u ovom trenutku ne postoji.
“U ovom trenutku imamo puno praznih hotela, kasarni i smještajnih kapaciteta. U Albaniji migrante i izbjeglice uvode u hotele u ovom trenutku jer im to olakšava kontrolu u vrijeme pandemije. Ovlast države je da kaže ‘vanredno je stanje i ti ljudi moraju imati smještaj’, koji će biti human i dostojanstven jer je to jedini način da zaustavimo sve ovo što se dešava“, striktna je Nidžara.
O hotelima i hostelima kao opcijama u našoj državi još uvijek nema riječi, ali IOM trenutno u Blažuju nastoji da proširi kapacitet za hiljadu ležajeva.
“Nadamo da ćemo već početkom iduće sedmice biti u mogućnosti da tu prihvatimo još 1000 migranata i izbjeglica. U svim našim centrima u Sarajevu i na području USK pravimo izolacijske zone u slučaju slučajeva zaraze koronavirusom, kako bismo ih mogli izolovati i imati monitoring nad njima“, potvrdio je za Interview.ba koordinator IOM-a Dražen Rozić, istaknuvši kako situacija u kampovima trenutno ne odgovara situaciji pandemije.
Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić nedavno je kazao da entitetske i kantonalne policije prema migrantima i izbjeglicama moraju postupiti vrlo precizno. Naglasio je kako se za migrante hitno moraju podići šatorska naselja s bodljikavom žicom kako bi se onemogućilo njihovo kretanje.
– Mnogi od njih imaju rješenje da su u centru u Blažuju ili drugim centrima i policija ih mora fizički natjerati da budu tamo i zabraniti im kretanje, jer za to imaju zakonska prava. Veoma je važno da migrant, što manje šeta, da bude izoliran u tom šatoru i da mu se ne dozvoli kretanje po cijeloj BiH da bi ga se stavilo u izolatorij – kazao je Radončić.
I dok ministar traži žice, šatore i fizičku silu, Transnacionalna solidarnost uputila je otvoreno pismo svim akterima koji djeluju kada su u pitanju migranti i izbjeglice pod nazivom “COVID-19: Niko nije siguran dok svi nisu zaštićeno”.
“Pozivamo na ukidanje službenih i neslužbenih diskriminacijskih i dehumanizacijskih praksi, prestanak nasilja na granicama te na legalizaciju svih egzistencija, na zatvaranje svih oblika detencijskih i sabirnih centara koji ograničavaju slobodu kretanja i ne osiguravaju temeljne čovječne i higijenske uvjete. Kao pojedinci i pojedinke pozivamo na afirmaciju vrijednosti jednakosti i slobode, apelirajući na činove brižnosti i solidarnosti“, stoji u pismu.
Dalje navode kako traže da se u okviru mjera koje predviđaju i organiziraju lokalne i državne vlasti, kao i međunarodne organizacije poput IOM-a i njihovih partnera koji su u nekim državama u regiji preuzeli vodeću ulogu u radu s izbjeglicama i migrantima, po hitnom postupku organiziraju i aktiviraju mobilni timovi koji bi donosili vodu i hranu, sredstva za dezinfekciju i higijenu, svim ljudima kojima je to potrebno, a koji žive izvan kampova.
“Zahtijevamo da se svim ljudima bez razlike omogući neometan pristup zdravstvenom sistemu, te da se i one koji su u pokretu – izbjeglice i migrante – tretira bez diskriminacije. Zahtijevamo da se u okviru mjera zaštite stanovništva predvide i konkretne mjere njihove zaštite. Naše su vlade i zakonski obavezne osigurati uvjete za takvo postupanje budući da se u slučaju liječenja i prevencije COVID-19 radi o hitnoj medicinskoj pomoći. Zato zahtijevamo također, da vlasti omoguće redovan besplatan medicinski tretman za sve, a posebno u slučaju zaraze virusom ili sumnje na zarazu. Ova situacija istovremeno zahtijeva oprez i otvorenost te nas poziva na organiziranu podršku izbjeglicama, migrantima i drugim skupinama u riziku. Na to nas obvezuje elementarna čovječnost, pa i temeljna javnozdravstvena logika jer niko nije bezbjedan dok svi nisu bezbjedni“, zaključeno je.
