“Kada sam odsutan desetak dana i vraćam u Tuzlu, tačno znam kada pređem određene tačke da sam došao kući jer osjetim smrad Tuzle i ne treba mi mjerna stanica više da kaže da živim u zagađenom gradu“, rekao je za Interview.ba Denis Žiško, predstavnik Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle. U njegovom gradu nalazi se termoelektrana (TE) „Tuzla“ koja se smjestila, uz onu u Ugljeviku i Kaknju, u deset najvećih evropskih zagađivača.
TE „Kakanj“ i „Tuzla“ nalaze se u okviru JP Elektroprivrede BiH d.d.-Sarajevo sa ukupno instaliranom snagom 1.165 MW. Kako su iz ove ustanove potvrdili za Interview.ba, u tuzlanskom pogonu su instalirana četiri bloka sa ukupnom snagom od 715 MW, a u kakanjskom tri bloka sa ukupnom snagom od 450 MW.
Kada je riječ o filterima, u cilju smanjenja emisija prašine i utjecaja na okolinu, instalirani su na ovim termoelektranama.
– Na svim blokovima su instalirani filteri i to u TE „Tuzla“ elektrofilteri, dok su u TE „Kakanj“ kombinacija elektrofiltera i vrečastih filtera, tzv. hibridni filteri – rečeno je iz EP BiH.
Ipak, kako navodi Žiško, filteri nisu dovoljni.
– Ugradili su neke filtere, ali to nije dovoljno dobro i nisu u skladu sa parametrima koji treba da se postignu – napominje on.
Dodaje da je najveći problem „nepostojanje postrojenja za odsumporavanje“, koje nema nijedna termoelektrana, osim one u Ugljeviku, gdje je odnedavno ugrađeno.
– Analize objavljene prije nekih godinu dana, gdje je rečeno da nekih 16 ili 18 TE zagađuje više od 250 u Evropi, veže se upravo za emisije sumpordioksida. Problem je jer su preuzeli obavezu da ugrade ta postrojenja kroz Nacionalni plan za smanjenje emisija (NERP), ali ne rade ništa da to zaista i urade. Kupuju vrijeme i kroz priču o izgradnji Bloka 7 koji će riješiti sve probleme zagađenja, što su priče za malu djecu i bacanje prašine u oči – pojašnjava.
Ovaj stručnjak smatra kako vlast i rukovodstvo termoelektrana ne želi priznati problem jer bi morali uraditi nešto konkretno da bi se on riješio.
– A sve se (ne) radi iz jednostavnog razloga – da bi se nerealno niska cijena električne energije održala takva koju bi subvencioniramo našim zdravljem – dodaje.
Podsjeća na studije stare 10 godina, koje je EP BiH naručila od jednog hrvatskog instituta, gdje su izračunali koliko bi poskupio kilovat sat u slučaju ugradnje postrojenja za odsumporavanje.
– Tehnička dokumentacija postoji, oni to ne žele uraditi jer će poskupiti električna energija, odnosno, morat će „zaklat“ malo dobit koju dijele s vremena na vrijeme – tvrdi on.
Ugovor kao izgovor
– U obje termoelektrane navedeni filteri imaju visoku efikasnost tako da je emisija prašine u dozvoljenim granicama i u skladu sa važećim evropskim direktivama – napomenuli su iz EP BiH.
Podsjećaju kako je Nadzorni odbor donio investicione odluke „za realizaciju projekata odsumporavanja na blokovima koji će ostati u radu nakon 2023. godine, a sve u skladu s Nacionalnim planom za smanjenje emisija (NERP)“.
– Trenutno je u završnoj fazi priprema dokumentacije potrebna za pokretanje postupka nabavke za izgradnju postrojenja za odsumporavanje i realizacijom ovih projekata u obje termoelektrane emisija SO2 će biti u dozvoljenim granicama i u skladu s važećim direktivama – dodali su.
Žiško, s druge strane, smatra kako ova postrojenja za Tuzlu koštaju oko 60 miliona eura, te da se taj kredit mogao podići davno.
Na komentar da EP BiH tvrdi kako su u završnoj fazi, odgovorio je:
– Oni su u završnoj fazi 10 godina. Taj nacionalni plan izgovor je da se ne radi ništa jer su krajnji rokovi da se te emisije dovedu u granice do 2027. godine i smatraju da imaju još vremena. Naše vlasti ne bi trebale raditi to jer je napisano u nekakvom ugovoru, sramotno da se ugovor koristi kao izgovor, trebali bi to uraditi da zaštite zdravlje građana zemlje – poručio je on.
Predstavnik Centra za ekologiju smatra da dodatni problem je prašina koja dolazi sa odlagališta šljake u Tuzli.
– Oni su ekološka bomba i mislim da to niko ne želi da riješi, jer su stavljena u doline udaljenih nekoliko kilometara od centra grada. Nemaju mjere sprječavanja dizanja prašine, što znači u toku ljetnih mjeseci jedan dio odlagališta se isuši, a vjetar kada puhne, digne tu šljaku i sve što su uhvatili u filtere, širi se vjetrom u naselja koja su oko odlagališta, a dođe i do centra grada – kaže on.
Podsjeća da je to dokazano kroz nekoliko studija kako prisustvo nekih bolesti se može vezati s metalima prisutnim u šljaci.
Zdravljem otplaćen kredit za Blok 7
Ipak, kako smatra Žiško, vrijeme se ne smije gubiti na igranje „ping pong“ loptice, već donijeti konkretne mjere za naredne godine.
– Podložni smo dokazivanju ko je veći zagađivač, ko mjeri i ko ne mjeri, a gubimo energiju i vrijeme na to, dokazi i mjerenja nam više ne trebaju, znamo i osjetimo na zdravlju da je zagađenje prisutno, znamo da zagađivači ne rade ono što bi trebali kako bi to spriječili. Zadnjih godina se namjerno ubacuje ta priča „ping pong“ ko je kriv, da li su to kućna ložišta, prevoz, industrija, TE… i onda se odgovorni nivoi vlasti igraju pin ponga i prebacuju odgovornost na one druge, građani se zatim uključe u to prebacivanje, što odgovornim daje vremena da ne rade ništa – kaže on.
Dodaje kako federalna vlast i inspekcije trebaju raditi svoj posao, te natjerati postrojenja da smanje zagađenje, ali isto trebaju i lokalne i kantonalne vlasti koje su zadužene za transport i kućna ložišta.
– Ništa se ne može uraditi preko noći, ali moramo imati plan za sljedećih pet godina. Hvala svima na studijama, ali hajmo ulagati u konkretne mjere da se to smanji i spriječi. Krajnje vrijeme je da kažemo da problem postoji, ne treba mi studija da bi to dokazala, trebamo raditi na rješenju – poručio je on.
Podsjetio je na studiju iz 2013. godine koje je dokazala da štetne emisije samo iz dimnjaka na godišnjem nivou prouzrokuju nekih 99 miliona eura troškova u zdravlju koje mi plaćamo
– Mi smo u zadnjih sedam godina otplatili našim zdravljem kredit za Blok 7. Kada sam doveo svjetski priznatog stručnjaka Mike Owensa, zaprepastio se kada je vidio količinu emisija SO2 jer takvo nešto ne postoji u Evropi, tamo je riješen problem i ne razmišlja se o tome – zaključio je on.
Podsjetimo, prema podacima iz prošle godine, emisije sumpor dioksida u BiH su zadnjih godina iznosile oko 270.000 tona godišnje. TE Tuzla, prema zvaničnim podacima, godišnje spali oko četiri miliona tona ugljena, te proizvede oko 53 hiljade tona otrovnog sumpor dioksida!
Interview.ba pokrenuo je kampanju “Ne gušimo Sarajevo”. Želimo s građanima i građankama da potaknemo promjene, jer u čistom Sarajevu se lakše diše. Pridružite nam se i podržite nas!
Tekst je napisan uz podršku Heinrich Boell organizacije, ali ne odražava nužno stavove ove organizacije.
(Ines Sandžaktarević, Interview.ba)
Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.
