Podići glas u Bosni i Hercegovini znači biti kažnjen, a najbolji primjer toga su Anja Grubečić, Pavle Knežević i Bojana Gajanović, koje Banjaluka tuži i traži 178.445 KM odštete zbog „onemogućavanja proslave Nove godine“. Krajem 2018. godine, tačnije 30. decembra, održan je skup „Pravda za Davida“, mladića za kojeg, kako tvrde stručnjaci, postoje dokazi da je svirepo ubijen. Iako je srbijanska pjevačica Marija Šerifović u tom periodu trebala da održi koncert, otkazala ga je uz riječi „treba sačekati lepše i mirnije vreme“. I dok se pravo na slobodu okupljanja u Republici Srpskoj guši, predstavnici vlasti govore o milionskim štetama, koja će se, čini se, opet naplatiti od samih građana i građanki. Anja Grubačić je u intervjuu za naš portal rekla da se ovako progone neistomišljenici, ali i odgovorila na pitanje kakav je osjećaj dobiti tužbu umjesto pravde, te da li planira ostanak u ovoj zemlji i nastavak borbe za bolje sutra.
INTERVIEW.BA: Jedna ste od troje mladih ljudi koje je Grad Banjaluka tužio zbog otkazana tri novogodišnja koncerta 2018. godine, konkretno, zbog skupa „Pravda za Davida“ i štete koja je pretrpljena. Borili ste se za pravdu, a dobili tužbu – kakav je to osjećaj?
GRUBAČIĆ: Da se razumijemo, koncerti su već unaprijed otkazani, postoje video snimci koji to potvrđuju. Haris Džinović je rekao da se morao pojaviti zbog ugovorne obaveze, Marija Šerifović je izjavila da nikada ne bi pjevala dok je takva situacija. Od ovakvog sistema nije ni očekivano ništa drugo nego da progoni neistomišljenike. Nismo ni prvi ni jedini slučaj. Ne interesuje me koja je stranka na vlasti sve dok obavlja svoj posao kako treba i dok institucije rade neometano. Skup podrške smo organizovali zbog sramote koja je načinjena građanima Banjaluke u prethodnom periodu. Počelo je sa ubistvom Davida, a završilo sa napadom policije na goloruk narod na Trgu. A osjećam se kao jedna mala mrva koja mora biti podvijenog repa i gledati u pod, jer ne daj Bože ako digne glas, biće zgažena. Eto, takav je osjećaj kad vas žele kazniti jer vi želite dobro svojoj zemlji, ostati u njoj, raditi i stvarati. Međutim, taj osjećaj koji žele buditi u nama, strah, panika, nesigurnost, mene neće otjerati odavde. Taj strah je moja snaga da se još više borim ovdje.
INTERVIEW.BA: Gradonačelnik Banjaluke naveo je kako su tuženi članovi stranke, a ne „Pravde za Davida“. Smatrate li se pripadnicom oboje i koji su Vaši razlozi izlaska na ove skupove?
GRUBAČIĆ: Gradonačelniku sam rekla da nije tužio ni članove grupe Pravda za Davida niti članove neke stranke, tužio je troje mladih ljudi. Troje studenata koji su željeli raditi i stvarati ovdje. Tužio je naše porodice, majke, očeve, braću, sestre. Tužio je sve slobodne građane u Republici Srpskoj jer je ovo znak kako će proći svi koji se budu protivili njihovoj nepravdi.
INTERVIEW.BA: Nedavno ste uputili otvoreno pismo gradonačelniku Banjaluke, u kojem ste naveli da je narod uz vas. Kakve su reakcije javnosti, da li vam je omogućena pravna pomoć?
GRUBAČIĆ: Danima sam dobijala na stotine poruka i poziva sa pitanjima kako se osjećam, šta mislim, šta ćemo dalje raditi. I baš zbog toga sam odlučila napisati to otvoreno pismo. Reakcije ljudi su me oduševile. Neću kriti da sam, prvi dan kada sam čitala za šta me sve terete, bila veoma uplašena.Da se razumijemo, ne bi mi bilo svejedno ni da je kazna 100 KM, kamoli 1000. O 10. 000 da ne razmišljam, a mi smo dobili 180.000. Naravno da sam bila preplašena. Ali, kada sam vidjela kako ljudi reaguju, koliko su spremni pomoći, čak žele i prikupljati novac. Javljaju se advokati koji nas žele pravno posavjetovati, javljaju se ljudi koji žele pokrenuti prikupljanje novca. A javljaju se i da daju riječ podrške i da nas ohrabre da nastavimo.
INTERVIEW.BA: Kakvu poruku nadležni sa ovakvim postupcima šalju mladim ljudima koji imaju želju ostati u BiH?
GRUBAČIĆ: Koliko je njima stalo do odlaska mladih iz BiH, govori činjenica da mladi svakodnevno sve više i više odlaze. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je jednom prilikom, govoreći u Narodnoj skupštini, rekao da će se pobrinuti da niko ne napusti njegovu stranku SNSD. Iako je ranije bila priča o odlasku mladih iz Republike Srpske. Dakle, bitnije je ne napustiti SNSD, nego Republiku Srpsku ili Bosnu i Hercegovinu. Ovim sramnim činom pokazuju kako su spremni gaziti preko svega i svih zarad političkih ciljeva. Spremni su udariti goloruki narod na trgu i spremni su tužiti studente za izmišljenih 180.000. Ali, ja bih ipak izvukla poruku da se baš zbog ovoga treba ostati. Baš zbog ovoga treba raditi još više. Noć je najhladnija pred zoru. Hajmo se boriti da u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini, što prije svane. Neka ovo probudi inat u svim mladim ljudima da ustanu i glasno kažu šta im smeta. Jedan čovjek neće promijeniti ništa. Ali, ako svako od nas krene mijenjati po malo, uskoro ćemo biti svjedoci velikih promjena.
INTERVIEW.BA: Smatrate li da je otpor i dalje Vaš zadatak i nastavljate li svoju borbu?
GRUBAČIĆ: Kako sam i napisala ranije, kada zakon postane nepravda, otpor postaje dužnost. I moja dužnost jeste otpor, a trebala bi biti i svih mladih ljudi. Studenti su uvijek bili nosioci promjena i začetnici velikih ideja. Ne smijemo dozvoliti da nam stave okove i kažu “samo knjigu u ruke”. Mladost je tu da bi mijenjala i pokretala. Svi smo rođeni sa nekom svrhom, a to sigurno nije listanje TV-a iz udobnosti fotelje ili okretanje glave uz riječi “to se mene ne tiče”. I zato se nadam da će cijela ova priča u mladima probuditi prkos i ponos da se bore za svoje “JA” u ovom društvu.
CITAT IZ ANJINOG OTVORENOG PISMA GRADONAČELNIKU BANJALUKE IGORU RDOJIČIĆU:
“Poštovani gradonačelniče, nisam sigurna zašto Vam se obraćam sa “poštovani” ili persiram, vjerovatno zato što su me roditelji vaspitali da poštujem starije. Ali sam sigurna da nikakvo drugo poštovanje niste zavrijedili… Kako da poštujem čovjeka kome je bitnije da se plati neodržani i već otkazani koncert, nego da se riješi ubistvo u njegovom gradu?… Mojoj majci koja živi preko 200 kilometara daleko od mene ne mogu obećati da će sve biti u redu i da ja neću proći kao David. Njihove suze Vam neću oprostiti. Ali ovo sijanje straha, unošenje nemira i panike, mene neće otjerati odavde. Taj strah je moja hrabrost i moj izvor energije da se borim.”
