Eva Mozes Kor, Jevrejka rumunskog porijekla koja je zajedno sa svojom sestrom bliznakinjom Miriam, međunarodnoj javnosti poznata kao slučaj Mengele Twins, preživjela je žrtva holokausta i Mengelovih eksperimenata u koncentracionom logoru Auschwitz-Birkenau, u koji je sa svojom porodicom deportovana početkom maja 1944. godine. Bila je humanitarka neumorna edukatorica i nagrađivana autorica i istraživačica, revolucionarka u svojoj zajednici, univerzitetska profesorica, kao i osnivačica Muzeja holokausta i centra za edukaciju CANDLES iz Indiane (CANDLES Holocaust Museum and Education Center), osnovanog 1984. godine. Umrla je 4. jula prošle godine, i na buduće generacije glasno prenijala poruku ljubavi, mira i neodustajanja od onoga što želimo. Povodom Međunarodnog dana holokausta u kojem je ubijeno milion Jevreja, 75 godina od oslobađanja najzloglasnijeg koncentracionog logora Auschwitz, u čast velike i hrabre Eve Kor, samo za Interview.ba govorio je njen kolega iz CANDLES instituta, programski koordinator Marcus Steiner.
HOLOKAUST PROLAZI KROZ TRANZICIJU, ALI SE VRAĆA KORIJENIMA: “Svijet je danas u specifičnoj poziciji. Postaje sve više i više predmet interesovanja instiutucija u svijetu da poput CANDLES instituta pričaju i baštine priče koje je Eva započela i alarmirala. Svakim danom gubimo sve više i više preživjelih, čak i djece preživjelih u kasnim ’70-tim i ranim ’80-tim godinama, svijet je postao svojevrstan „remake“, oživljavanje historije koja se ponavlja, u kojoj svaki takav preživjeli gubi svoga narednog hodeći putem preživljenog holokausta, koji dana prolazi put svoje tranzicije, ali se vraća njegovim korijenima. Dok god takve priče zvuče dovoljno utemeljeno i zasnovano na činjenicama, trebamo jednostavno težiti da pravedno iznesemo i ispričamo sve te priče preživjelih, novim generacijama i mlađim naraštajima, kako bi iz njih izvukli pouke”.
INTERVIEW.BA: Kako ljudi u Sjedinjenim Državama prihvataju viziju i misiju Vašeg instituta, koliko se mladi ljudi pokušavaju izboriti sa predrasudama, s obzirom na postojeću činjenicu o osnaženosti židovskog lobija i Jevrejske zajednice u svijetu s jedne, te enormnom broju ljudskih žrtava u zemljama sa većinskom muslimanskom populacijom u kojima je rat, a prema kojima administracija predsjednika Trumpa, ali i veliki broj Amerikanaca, od događaja povezanih sa 11. Septembrom osjećaju animozitet i netrpeljivost?
STEINER: Kao i svaka druga zemlja, i Sjedinjene Države su podijeljene u odnosu na mišljenje ljudi prema tom pitanju, pa tako i u odnosu na našu misiju. Sretni smo međutim, što mnogi posjetioci, da kažem većina, prihvataju, čak podržavaju našu misiju i poruke oproštenja onih koji su preživjeli holokaust poput naše osnivačice Eve Kor. Mi podstičemo mlade ljude da čvrsto stanu uz borbu protiv svih predrasuda, uključujući i antisemitske mitove o neprikosnovenom jevrejskom utjecaju, o Jevrejima kao marionetama ili onima koji „vuku konce“ u američkoj igri, koji nas potiču na mržnju.
INTERVIEW.BA: Koji su to dijelovi Sjedinjenih Država, američke države koje su naistaknutije u borbi protiv rata kao globalne pošasti, i ubijanja nedužnih ljudi i civila širom svijeta, ukoliko nam je poznato da američka državna administracija izdvaja najveći dio svoga nacionalnog budžeta na naoružanje i ratovanje?
STEINER: Odgovor na ovo pitanje iz dana u dan se mijenja, i od regiona do regiona sklon je promjeni. Sjedinjene Države i dalje ostaju kao jedan od najvećih izvoznika humanitarne pomoći zemljama pogođenim ratovima i humanitarnim krizama širom svijeta. Kanada je sebe pozicionirala u borbi protiv kršenja ljudskih prava širom svijeta, mnoge evropske zemlje nameću ekonomske sankcije državama i instaliraju trupe u borbi protiv ne-vladinih, anti-državnih aktera kakva je Islamska Država. U konačnici, Gambija se diže da zaliječi rane Rohinja, za koje Međunarodni Sud pravde čini sve danas što je u njegovoj moći da Mijanmar prisili da nad njima zaustavi nasilje.
INTERVIEW.BA: Koje su to najznačajnije i najupečatljivije poruke koje je za svoga života na Vas prenijela Eva Kor, koje su najbitnije stvari koje ste od nje naučili?
STEINER: Najznačajnije poruke koje je Eva za sobom ostavila, po mom mišljenju su nekako sažete u njenim životnim lekcijama:
1. Nikada, ali nikada ne odustajte
2. Nikada ne osuđujte druge, spriječite predrasude sudeći drugima samo prema djelima koja oni čine
3. Opraštajte, čak i svom najvećem neprijatelju, zato što to može zaliječiti vas
4. Cijenite svoje roditelje, kako bi Eva rekla: „ Dajte vašim roditeljima zagrljaj i poljubac više za svu djecu koja nemaju roditelje koji će ih zagrliti i poljubiti)
INTERVIEW.BA: Sjećate se Evinog svjedočenja o nehumanim i okruktnim metodama koje je Mengel primjenjivao u svojim eksperimentima. Možete li mi ispričati neke važne činjenice iz tog njenog svjedočenja, koje do sada možda nisu bile javno dostupne?
STEINER: Postoje zanimljivi intervjui koje je Eva dala, a ja vam predlažem da pročitate ovaj (Watch Eva Kor’s Buzzfeed Interview here, or Watch a 1995 interview of Eva that is part of the USC Shoah Foundation’s Visual History Archive).
Eva je stigla u Aušvic-Birkenau početkom maja 1944., a ruska armija oslobodila je kamp 27. Januara 1945. godine, dakle, bili su zatočeni tu skoro devet mjeseci. Uslovi u kampu bili su iznimno bijedni, jedina odjeća koju su imali bila je ona koju su trenutno nosili, imali su šator od ćebeta kao sklonište i hrane dovoljno tek za dvije sedmice. Nacisti su vrištali na njih, bijesni psi su lajali, čuli su pucnjeve pištolja, i Eva je govorila da nikada prije nije vidjela neko slično mjesto, i da ne može zaboraviti taj miris u zraku. Za Mengelea kaže da su zapravo svi bili isprepadani kada je on dolazio u barake, te da je na prvi pogled djelovao kao zgodan muškarac, ali da je shvatila ko je kada je lično vidjela kako bjesni na zatvorenike kada je dijete umrlo prilikom eksperimenata, jer je on njih trebao žive, bili su važni za njegov eksperiment. Bio je vrlo služben i hladan prema njima, i Eva kaže da ona i njena sestra Miriam nisu osjećale nikakvu naklonost prema njemu, izuzev što su znale da su zahvaljući njemu žive, jer je on tako želio. To je bila čudna relacija- sa jedne strane dr. Mengele je ubijao porodice, a sa druge imao je jedini tu moć da ih drži živima, onoliko koliko je on to želio. Eva nikada nije saznala šta je tačno Mengele radio sa njima, šta je tačno ubrizgavao u njih, ali njena sestra i ona su bile izložene eksperimentima na njihovim tijelima, hirurškim zahvatima, operacijama koje su ostavile veoma vidljive i trajne ožiljke na njima, i odjeli muzeja u Aušvicu imali su uzorke tečnosti koje su ubrizgavane injekcijama koje su im davane, ali ni nakon oslobođenja Aušvica nikada nisu testirani ti uzorci.
INTERVIEW.BA: Možete li nam ispričati nešto i o iskustvima ljudi koji su preživjeli ratne traume u različitim oblicima kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, preživjelih žrtva holokausta, ali i drugih zločina protiv čovječnosti i genocida koje Vaš institut Canadles okuplja?
STEINER: Da, naravno, ali to smo čak rezimirali na našoj web stranici instituta, i priče naših ljudi možete pogledati na linku koji vam šaljem (Click here for more survivor stories).
INTERVIEW.BA: Možete li reći nešto o slici svijeta danas, koliko je tematika holokausta čijim se istraživanjem, obilježavanjem i podsjećanjem svijeta na njegovu monstruoznost, institut CANDLES bavi, još uvijek aktuelna danas?
STEINER: Svijet je u danas specifičnoj poziciji. Postaje sve više i više predmet interesovanja instiutucija u svijetu da poput CANDLES instituta pričaju i baštine priče koje je Eva započela i alarmirala. Svakim danom gubimo sve više i više preživjelih, čak i djece preživjelih u kasnim ’70-tim i ranim ’80-tim godinama, svijet je postao svojevrstan „remake“, oživljavanje historije koja se ponavlja, u kojoj svaki takav preživjeli gubi svoga narednog hodeći putem preživljenog holokausta, koji dana prolazi put svoje tranzicije, ali se vraća njegovim korijenima. Dok god takve priče zvuče dovoljno utemeljeno i zasnovano na činjenicama, trebamo jednostavno težiti da pravedno iznesemo i ispričamo sve te priče preživjelih, novim generacijama i mlađim naraštajima, kako bi iz njih izvukli pouke.
