Nakon što je profesorica Selma Rizvić objavila na svom privatnom Facebook profilu kako je žrtva mobinga, koji nad njom vrši dekan Elektrotehničkog fakulteta Jasmin Velagić jučer smo uradili intervju s njom u kojem je kazala da je najviše pogodilo to što “njenom fakultetu ne treba, te što je njen dekan ne želi podržati”. Danas smo razgovarali s dekanom Jasminom Velagićem, koji nam je govorio o tome ko je „zabrinuti tetak”, odnosno osoba koja je prijavila Rizvić Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, glasačkoj mašini u Vijeću ovog fakulteta, duplim standardima, te krivičnoj prijavi za mobing.
NEMAM KOMUNIKACIJU S PROFESORICOM: „Nemam s njom razgovor. Ona ne uvažava dekana i tu nastaje problem. Uvijek kad se bira dekan nekom ne odgovara, ali to ne znači da ga ne trebate poštovati. Dekan ne može znati sve probleme ako se ne obrate profesori, kolegica se nikad nije obratila“.
INTERVIEW.BA: Imate 15 dana da provedete rješenje inspektora kojim će Rizvić biti vraćena na 20 posto radnog vremena. Jeste li potpisali rješenje?
VELAGIĆ: Mi moramo potpisati, nemamo izbora, tamo piše žalba ne odlaže izvršenje.
INTERVIEW.BA: Ako se to desi Rizvić je rekla da će podnijeti krivičnu prijavu za mobing protiv vas. Vaš komentar?
VELAGIĆ: To je njeno pravo. Trebamo vidjeti šta nalazi kao osnov, ja ga ne vidim. Smatram da prema njoj nije učinjena nikakva nepravda, čak sam mišljenja da je zbog nje ne smo prekršen Zakon o visokom obrazovanju, već nanesena šteta za budžet, ali to neka ispituju drugi. Vidjeli ste koliko službenih putovanja, nastava ne smije da trpi.
INTERVIEW.BA: U našem intervju od 21. janura profesorica Rizvić tvrdi da je vašim stupanjem na dužnost kao dekana počela negativna kampanja protiv nje. Ističe da postoji mogućnost da se vrati na 20 posto radnog vremena i izgubi zdravstveno osiguranje. Kako vi komentirate ove navode?
VELAGIĆ: Fakulteti raspisuju konkurs za dijeljeni radni odnos kada nema dovoljno kadra da pokrije nastavu. U slučaju profesorice Rizvić, ona je izabrana za redovnu profesoricu u dijeljeni radni odnos na 20 posto rada krajem decembra 2018. godine. Odlukom tadašnjeg dekana prešla je u radni odnos s 20 posto na 100 posto u martu 2019. godine, a da se nikakve okolnosti nisu promijenile, odnosno njena norma je ostala ista, 39 sati predavanja. Prema tumačenjima resornog ministarstva postoji mogućnost da se promijeni udio radnog vremena, ali u skladu sa zakonom, standardima i normativima za djelatnosti visokog obrazovanja i s utvrđenom nastavnom potrebom. Nastavnu potrebu isključivo utvrđuje Vijeće ETF-a, koje mora donijeti odluku da neko prelazi s jednog procenta na drugi procenat. Kod ove profesorice, to se nije desilo i upravo zbog toga je inspektor izdao rješenje da poništava odluku tadašnjeg dekana, koji ju je donio mimo Vijeća, koje je organ upravljanja Fakultetom i donosi sve odluke.
INTERVIEW.BA: Znate li ko je „Zabrinuti tetak“, odnosno osoba koja je prijavila profesoricu Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove?
VELAGIĆ: Tu se radi o anonimnoj prijavi. Inspektor je došao po toj anonimnoj prijavi, izvršio inspekcijski nadzor, tražio od nas određenu dokumentaciju. Odluke Vijeća ETF-a o Rizvić nemamo, tako da nismo imali šta ni da dostavimo.
INTERVIEW.BA: Kažete kako je plata koju prima profesorica neusklađena s njenim radnim satima…pojasnite?
VELAGIĆ: Profesorica je imala jedan predmet što odgovara 20 posto norme, a njoj se isplaćivano januar, februar, mart i april, kao da je imala 120 posto opterećenje. Držala je 39 sati, a plaćano joj je kao da ima 210 sati predavanja. Od prvog maja 2019. godine, njoj je plaćena norma 1. Kao dekan nisam tu poduzimao nikakve korake, nego sam svaki mjesec donosio odluku da ćemo dopuniti normu, naći rješenje, da ne bi oštetili uposlenike. U međuvremenu smo uspjeli da neki nastavnici upotpune svoju normu, međutim kod Rizvić to nije bio slučaj zato što je imala samo jedan predmet, kasnije još jedan, ali nedovoljno. U čitavoj školskoj godini 2018/2019. zaključno s prvim oktobrom 2019. ona je imala samo jedan predmet i to je inspektor konstatirao. Informaciju o rješenju inspektora sam iznio na Vijeće Fakulteta da kaže šta ima. Sekretar Fakulteta, uposlenik koji pravno tumači akte i daje upute, prijedloge odluka, jasno je rekao da ne postoji pravni osnov i da nemamo odluku Vijeća o nastavnoj potrebi da uložimo žalbu na ovo rješenje. Rekao sam kolegici neka napiše bilo kakvu žalbu i ja ću je poslati uime fakulteta, međutim kolegica to nije učinila.
INTERVIEW.BA: Imate li glasačku mašinu iza sebe u Vijeću ETF-a kako to tvrdi Rizvić?
VELAGIĆ: Jako je neozbiljno reći za jednog profesora da neko može utjecati na njegov stav. Svaki profesor je toliko pametan da ima svoj stav ili svoje mišljenje, a sad da li se to nekome sviđa ili ne, to je nešto drugo. Odgovorno tvrdim da nikad nikom nisam govorio šta treba raditi. Rizvić iznosi sve stvari neargumentirano. Rekla je da od 59 članova Vijeća ETF-a, 45 članova glasa kao mašinerija, a to su teške optužbe, ipak je riječ o profesorima. Kako za profesore možete reći da su glasačka mašinerija? Koji su dokazi za to? To je uvreda.
INTERVIEW.BA: Za neke profesore koje su imali približno minimum časove, što je 120, kazali ste da ste uspjeli osigurati normu. Da li su postojale neke druge aktivnosti kojim ste Rizvić mogli nadomjestiti časove?
VELAGIĆ: U ovoj godini smo prešli na novi nastavni plan i program i profesori koje ste spomenuli su imali još predmeta, te su popunili normu. Nažalost, ona nije imala. U slučaju profesora je nemoguće nadomjestiti časove ničim drugim osim predavanjima. Propisano je koliko sati nastavnik treba da drži predavanje. Ne mogu profesoru dati da obavlja poslove portira. Drukčije je u osnovnim i srednjim školama gdje se nastavniku da dežura da dopuni sate. Šta ja ovdje mogu dati kao dekan da radi profesor mimo onoga što je nastava, da čisti prostorije, dežura, čisti snijeg ispred zgrada…koji posao? Glavno je pitanje sada kako se neko zaposlio ako nije bila nastavna potreba? Ako ste zaposleni s nastavnom potrebom vi ne možete izgubiti svoj posao. Kada se raspisuje konkurs onda mora biti dovoljno sati po standardima za predavanje da se zaposlite. Pitanje je da li se neko zaposlio u skladu sa zakonom i da li je imao opterećenje, jer konkurs se raspisuje prema potrebi. U slučaju Rizvić konkurs je bio raspisan za 20 posto, da je postojala potreba, Fakultet bi raspisao konkurs za 100 posto.
INTERVIEW.BA: Kažete da je profesorica Rizvić izostajala s nastave, te radila na projektima od kojih Elektrotehnički fakultet nije imao nikakve koristi?
VELAGIĆ: Profesorica je od maja do decembra 2019. godine imala 16 službenih putovanja od ukupno 76 radnih dana. To vam je preko tri mjeseca. Ta putovanja nemaju veze s fakultetom. Analizirao sam i vidio sam da su putovanja bila takva da većinom nisu bili projekti koje realizira Fakultet. Odgovorno tvrdim da Elektrotehnički fakultet nije imao nikakvu financijsku i materijalnu korist od ovih putovanja. Nijedna marka nije uplaćena, osim što je ona uzimala honorare i to jako visoke, čak je Fakultet iskorišten kako bi neko ostvario vlastitu dobrobit.
INTERVIEW.BA: Imamo informaciju da je Odsjek za računarstvo i informatiku pokušao predložiti dodatne predmete za profesoricu Rizvić, a da ste vi to odbili. Da li je to istina?
VELAGIĆ: Predložili su jedan predmet s jednim satom. Je li to predmet? Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade tumači standarde i normative kao akt Vlade KS i tvrdi da se osnovna plaća koeficijent 1 isplaćuje za 150 sati časova. Nikad na Vijeće ETF-a nije došao s njenog odsjeka prijedlog za nju da dopuni normu na 150 sati. Nikad nismo dobili taj dopis, mada sam od njihovog šefa odsjeka tražio da kaže prijedlog da se svi nastavnici dovedu u normu, međutim, on to nikad nije dostavio. Danas je njena norma 64 sata što nije ni u pola norme po standardima. Ona je angažirana samo na dva predmeta i to ne u cijelosti. Bila je sebe stavila na tri predmeta, a nije držala nijedan sat, a prema zakonu kad se kaže da imate dva predmeta to podrazumijeva da držite predavanja, ispite, pismene, usmene, konzultacije, pregledate seminarske radove… 20 sati sedmično su nastavne aktivnosti, od toga 4-5 sati predavanje, a 15 sati ostale aktivnosti.
INTERVIEW.BA: Za vaš mandat se veže i pitanje profesora Zikrije Avdagića za kojeg njegove kolege kažu da ste ga prijevremeno poslali u penziju?
VELAGIĆ: Vlada KS svake godine donosi zaključak o obaveznosti penzionisanja u svim javnim ustanovama budžetskim korisnicima. Dobili smo zaključke ponovo 31.12.2019. i to je prvi akt na bazi kojeg sam reagirao. Druga stvar – ne postoji nastavna potreba, donijelo je Vijeće odluku. Da je profesor ostao, imali biste 6 nastavnika bez norme. Kao dekan podliježem Zakonu o budžetima i Zakonu o trezorskom poslovanju, što prije nije bio slučaj. Svaka šteta za budžet meni je kazna od 5 do 20 hiljada KM. Na Odsjeku za računarstvo i informatiku je prosječno opterećenje 127 sati, a ja ih sve trebam dovesti na 150 časova, iako je 120 minimum, resorno ministarstvo kaže 150 je za normu 1. Na svim drugim odsjecima profesori imaju preko 157 časova. Postavlja se pitanje kako su zapošljavani bez nastavne potrebe. Imali smo četiri urgencije šefu Odsjeka da dostavi prijedlog po pitanju Avdagića i obrazloženje, ali nikad nisu dostavili na kojim predmetima, koliko sati, kako su drugi raspoređeni?
INTERVIEW.BA: Kakva je Vaša komunikacija s profesoricom?
VELAGIĆ: Nemam s njom razgovor. Ona ne uvažava dekana i tu nastaje problem. Uvijek kad se bira dekan nekom ne odgovara, ali to ne znači da ga ne trebate poštovati. Dekan ne može znati sve probleme ako se ne obrate profesori, kolegica se nikad nije obratila. Otvoreno je rekla Vijeću ETF-a da joj ne treba moja pomoć, ne znam zašto sada proziva dekana.
INTERVIEW.BA: Rizvić je navela kako se nije obratila Sindikatu UNSA zbog toga što ste vi predsjednik, te je kao razlog navela sukob interesa….
VELAGIĆ: Ja sam predsjednik Sindikata Univerziteta u Sarajevu, a ne Fakulteta i što je još zanimljivije ja sam jedina osoba što je tražila sukob interesa zvanično. Kako neko može tvrditi da postoji sukob interesa, a nema dokaze. Ja sam kao predsjednik Sindikata UNSA predložio da me smijene, ali su svi to odbili.
INTERVIEW.BA: Imate li duple standarde, da li veličate više jedne kolege, a rad drugih umanjujete?
VELAGIĆ: Moje postupanje kao dekana je prema svima jednako. Konkursne procedure idu jako brzo, nikad prije nisu tako brzo išle, nema nikome da sam pravio probleme i da je učinjena šteta. Kolegica mene optužuje da sam ja donio rješenje… da sam ja htio to, mogao sam to davno uraditi. Mogao sam joj u maju poništiti tu nezakonitu odluku prethodnog dekana. Šta bi bilo da sam poništio? Bio bih neprijatelj broj 1, ali ja to nisam uradio. To što je nju neko prijavio inspekciji i što je inspektor to naložio nema veze sa mnom.