U Krajini bivši borac Armije RBiH osuđen zbog nelegalne sječe tri metra drva, a u glavnom gradu BiH migrant pretučen zbog ukradene čokoladice. U zemlji kojoj se ime može zamijeniti imenicama kriminal i korupcija odavno je sve izgubilo smisao. U zemlji u kojoj se milioni kradu brže od čokoladice, u kojoj se već decenijama ilegalno sijeku hektari i hektari šume drvo niko nije procesuiran kamoli da je osuđen. U zemlji u kojoj se sve dijeli na ove i one, sasvim je noramlno da se i pravda dijeli na ove i one, pa tako će onaj koji ilegalno posiječe tri metra drva biti izveden pred lice pravde, dok onaj koji je posijekao ili dozvolio da se ilegalno posijeku hektari i hektari šume neće biti, jer se višedecenijska sječa hektara šume radi sistemski.
Da je Fikret Dedić ilegalno posjekao tri metra drva, a prethodno barem metar podijelio sa vladajućim ili dao mito za šutnju, Fikret bi danas bio slobodan čovjek. Mi, ogorčeni/e građani/ke nismo učinili/e ništa čime bismo sistemu pokazali da postoje hrpe i hrpe neprocesuiranih spisa na raznim instancama pravosuđa i da bi zakoni trebali jednako da vrijede i za Fikreta i za sve nas. Mi smo se i ovog puta kao dobri građani/ke solidarisali/e i uplatili/e da se Fikretu izdržavanje kazne zamijeni novčanom, a u stvarnosti mi smo se zapravo solidarisali/e sa sistemom koji kažnjava ilegalnu sječu tri metra drva, ali ne kažnjava pronevjerene i pokradene milione, čak naprotiv sistem nagrađuje zloupotrebu položaja i ovlasti. Tako se u zemlji kriminala i korupcije Fikret procesuira i osudi zbog ilegalne sječe tri metra drva, a drugi zbog uzimanja mita ili zloupotrebe položaja i ovlasti nagrade najvišim pozicijama u državi, što je donekle i logično. Zemlja koja bi se trebala zvati zemljom kriminala i korupcije treba da bude predvođena upravo ljudima koji imaju iskustva sa kriminalom i korupcijom, bez tih referenci zemlja bi možda prodisala, a to rijetko kome da je u cilju. Dok se u Krajini ilegalno sijeklo drveće, u Sarajevu se migrant usudio ukrasti čokoladicu. Nije jadan migrant ni sanjao da se nalazi u uređenoj zemlji u kojoj se krađa zakonski kažnjava. Da bi se osvijestio o uređensoti zemlje u koju ga putevi njegove nesretne sudbine dovedoše, zaštitar je posegao za najneljudskijim metodama osvještavanja nesretnog migranta. U video koji je kružio društvenim mrežama u samo trinaest sekundi pokazano je sve što nas čini i krasi, htjeli/e mi to sebi priznati ili ne.
Pokazano je kako su osobe zaposlene u privatnim zaštitarskim agencijama spremne reagirati i koristiti se silom i samovoljom kada im se pruži prilika, osobito ako tu samovolju i silu mogu upotrijebiti spram ugroženih i slabijih od njih. To pokazuje da je zaštitar spreman reagirati na ovakav način, iako ne postoji niti jedna zakonska osnova niti mogućnost za ovakvim djelovanjem. Njegov opis posla podrazumijeva da štiti ljude i imovinu prostora u kojem je angažiran. Prema Zakonu o agencijama i unutarnjim službama za zaštitu ljudi i imovine, on nije imao zakonsku mogućnost za upotrebom onakve sile, a osobito je nejasno zašto je nesretnog migranta odveo u prostor koji nije pokriven kamerama, a u kojem se migrant nije prethodno zatekao niti je na tom prostoru izvršen čin krađe. Zakon navodi da zaštitar može u obavljanju poslova fizičke zaštite uporabiti fizičku silu i druga zakonom dopuštena sredstva samo ako na drugi način ne može odbiti protupravni i izravni napad kojim se ugrožava njegov život ili život osoba koje osigurava odnosno štiti, ili je napad usmjeren ka uništenju, oštećenju ili otuđenju imovine koju osigurava odnosno štiti.
Uporaba fizičke sile podrazumijeva izvođenje zahvata koji se rabe u vještini obrane radi svladavanja otpora osobe koja fizički napada čuvara, odnosno osobu ili imovinu koje zaštitar osigurava odnosno štiti.
Zaštitar ne može u obavljanju poslova fizičke zaštite rabiti dodatna sredstva za sprječavanje napada ili vlastite obrane niti uporabiti silu veću od potrebne za odbijanje protupravnog napada.
Video pokazuje koliko je zaštitar bio ugrožen i koliko je imao potrebu za onakvom reakcijom. Video pokazuje i količinu frustracije zaštitara koja može biti uzrokovana jako dosadnim poslom koji obavlja, koji mu ne nudi nikakvu mogućnost mentalne nadogradnje dok ona fizička prelazi razmjere ukusnog, ali je valjda potrebna zarad vizuelnog zastraživanja. No, mi, zabrinuti/e građani/ke, se nismo previše zamarali/e oko toga, jer je ovaj mjesec obilovao tako intersenatnim Zadruga motivima da nas slučaj ukradene čokoladice i nehumanog i nezakonskog postupanja zaštitara nije opteretio ni manje ni više od 13 sekundi. Možda je nekima od nas prošlo kroz glavu šta bi sve ti i takvi bili u stanju uraditi u zemlji kriminala, korupcije i bezzakonja i koga to i na koji način štite privatne zaštitarske agencije, kojim provjerama podliježu i ko vrši nadzor nad njima?! Možda je nekima od nas onako usput prošlo kroz glavu koliko je ovakvih nezadvoljenika i kolika je doza frustracija u društvu koja može svakog trenutka eksalirati u nasilje neviđenih razmjera i kako sve ovo čemu svjedočimo vodi ka tome da će oni na visokim pozicijama biti pod imunitetom i u skladu sa zakonom će moći da provode samovolju i silu nad nama običnim smrtnicima kako i kad god im se prohtije. Dok se to ne desi, pametni će naći načina da to izbjegnu, a ovi drugi će nastaviti govoriti „samo nek‘ ne puca, kao što su devedestih mnogi govorili da rata neće biti.
(Interview.ba)
